Borislav Radovanović: Davor Dragičević i ljudi oko njega ulaze u politiku

Borislav Radovanović: Davor Dragičević i ljudi oko njega ulaze u politiku

Prije 15-ak mjeseci MUP RS izdao je saopštenje kako će krivično goniti "Davora Dragičevića i ljude oko njega". Opštepoznato je kakvom brutalnošću smo razbijani. Pritom, poziciona i opoziciona politika bavila se "PRAVDOM ZA DAVIDA" u skladu sa svojim interesima i zamislima. U jednom momentu postavili smo sebi vrlo pragmatično pitanje: ako se već politika bavi nama, zašto se i mi ne bi bavili politikom? Eto odgovora na pitanje koje sve više intrigira javnost. 

Na gornjoj fotografiji vidite okupljanje na kom smo zaključili da se politika i predugo bavila nama kao tek pukim sredstvom za realizaciju sopstvenih interesa i zamisli. I poziciona i kvaziopoziciona.

Pokušao je Davor objasiniti naše motive i ideje, ali je vrlo brzo odustao shvativši kako svi sve "znaju" bolje od nas samih. No, ako to nekog još uvijek zanima: odlučili smo od političkih objekata postati politički subjekti.

Kroz svoju borbu Davor je shvatio kako se bukvalno sve svodi na politiku, odnosno da je politika ipak taj subjekt od kog sve zavisi. Nemojte zaboraviti da su Suzana, Davor i "ljudi oko njih" zatražili da institucije djeluju, da tužilaštvo i policija utvrde kako je nastradao Davor Dragičević i javnosti saopšte istinu. Ma kakva istina bila!

Znamo kako su institucije odreagovale, no moramo podsjetiti kako je počelo političko uplitanje. Prvi koji su Suzani i Davoru prišli bili su Milorad Dodik i Dragan Lukač. Ništa od njih roditelji nisu tražili, a njih dvoje znaju šta su naobećavali i nalagali. Kako su se ponašali tako ih je Davor i javno prozvao.

Na apsolutno identičan način dočekani su Borenović i Govedarica. Nesrećni roditelji od njih su jedino čekali da ispune netražena obećanja, baš kao i sa Dodikom i Lukačom. Kako su ispoštovali sopstvene riječi tako ih je Davor i javno prozvao. Svi političari vrednovani su po identičnim aršinima.

Zna se kako su opozicione strukture u "PRAVDU ZA DAVIDA" infiltrirale svoje ljude i masu navodile na svoje "mlinove". No, znamo mi odlično i koga sve je režim ubacivao u naše redove, sa kakvim zadacima, pa sve do financijskih kombinacija. Znamo mnogo više negoli smo (još uvijek!) spremni otkriti, a posebice oko "dvostrukih igrača".

Slijedom događanja i onoga šta smo spoznali zaključili smo kako sve počiva na političkim interesima, odnosno da smo po mnogim pitanjima bili u zabludi. Primjera radi mnogo smo očekivali od međunarodnog prava, a pokazalo se kako i tu dominira puka politika.

U konačnici zaključili smo kako realnu snagu dobijenu od naroda nismo zloupotrijebili na štetu tog naroda, pa čak ni protiv države, entiteta i šta znam kakvih ćerestija. Ništa i nikoga nismo rušili, nismo produkovali destabilizaciju i opasnost, nikom nismo nanijeli štetu...

Jedino mi smo pretrpili štetu, torturu, pogon i obespravljivanje! To je nepobitna činjenica. Baš kao što je i činjenica da smo imali snagu za produkovanje ozbiljnih problema i opasnosti, ali naprosto nismo uradili ništa od onoga šta su mnogi očekivali i priželjkivali. 

Bez obzira koliko bio razoren ličnom tragedijom i silnom nepravdom Davor Dragičević vodio je računa o drugima, o ustavu i zakonu, o poretku. Ništa nije narušio ili ugrozio, a to što je javno rekao šta misli o nekim stvarima jedini je njegov "grijeh". I to je neoboriva činjenica!

Davidova Republika

Sad, šta su u prošlosti neki očekivali od "PRAVDE ZA DAVIDA", pa i šta danas očekuju, neka to vide sami sa sobom. Mnoga očekivanja zaista su bila nerealna i zabrinjavajuća upravo po one koji su takve stvari umišljali.

Suzana, Davor i jezgro "PRAVDE ZA DAVIDA" čine obični ljudi, baš kao što su i mnogi koji od sve te priče očekuju štokakva čudesa. Nas nije CIA obučavala kao Dodika, niti smo na ruci imali moćnike poput Madlin Olbrajt. I ovi trećerazredni međunarodni "izaslanici" nas odreda slagaše kao i ove naše političarske bitange.

I šta bi mi sad trebali činiti? Da nakon godinu i po teške bitke kapituliramo kako Dodikov režim priželjkuje? Ili da se uklopimo u nečije nerealne ambicije za gradonačelničku poziciju? Još uvijek nismo poraženi da bi pomišljali na kapitulaciju, a nismo ni srozani na nivo ispunjavanja želja razmaženih derišta.

Na sve to teška satanizacija sad se pokazala višestruko korisnom. Jesu li nas javno osudili da smo rušitelji Republike Srpske, plaćenici, soroševci, bakirovci...??? Mi nismo kilava opozicija da pogodujemo šovinističkim strukturama i dokazujemo kako mi nešto volimo više od onih što nas prozivaju. Nismo ni mazohisti!

Neka se pojedine fašističko-šovinističke snage nama bave i nadalje koliko im drago, ali neka se manu zabluda kako postojimo nekakvi "MI". Postojimo mi koje ujedunjuju određene ideje i vrijednosti bez obzira na etnička, vjerska i druga ubjeđenja, a postoje i oni među kakve se mi nikad nismo pokušavali miješati - šovinisti, mazohisti i budale. 

Uostalom, imaju svoje "vrijednosti" i neka se oko istih okupljaju kako im volja, a na nas "izdajnike" neka jednom zaborave. Svi pokušaji da nas vrate u "svoj tor" su besmisleni jer smo mi davno shvatili koliko je široka i dugačka "naša Livada". I davno smo im kazali da nismo ovce!

Znam, ključno pitanje koje sve zanima glasi: kako smo zamislili bavljenje politikom? Vrlo jednostavno - okupićemo ljude sa kojima dijelimo vrijednosti, formalizovati status i prezentovati narodu svoje ciljeve i ideje. Koliko to ljudi prepoznaju i prihvate pokazaće izbori.

I sa te strane imamo vrlo lagodnu poziciju pošto nas unaprijed etiketiraju kao autsajdere, pa je svaki rezultat  za nas odličan uspjeh. Samo, lično nisam navikao ulaziti u bitke sa predubjeđenjem da ću izgubiti. Čak suprotno, cilj mi je na izborima bukvalno pomesti i poziciju i opoziciju na svim mogućim nivoima vlasti.

Da, dobro ste razumjeli: cilj je na izborima do nogu potući sve ove pokondirene tikvane sa lažnim diplomama i umišljenim veličinama. Kako to izvesti? Vrlo prosto: objasniti narodu da se vladajuće bitange nisu izdigle po nekakvim svojim vrijednostima i zaslugama, nego na laži i prevari. 

U Bosni i Hercegovini imamo preko stotinu ministara, no valja narodu shvatiti kako na svakog od njih imamo na stotine  boljih i vrednijih, koji bi taj posao obavljali mnogo poštenije i kvalitetnije. I ne bi nam ubijali djecu! 

Hoćemo predsjednike, ministre i poslanike koji će na posao ići biciklima ili javnim prevozom, a poslije posla u kafićima piti kafu i normalno se družiti sa svojim sugrađanima. Hoćemo ljude koje narod voli, pa se nemaju potrebe skrivati iza obezbjeđenja i zidina. I koji ne kriju diplome!

U esenciji pokušaćemo politikom ostvariti naš polazišni ideal: da institucije djeluju, da država počiva na institucijama umjesto na političko-kriminalnim strukturama kakve treba odreda zatvarati, oduzimati im opljačkano i  narodu prezentovati kakve su to bitange. Istinom do pravde!

Što se tiče neformalne zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA" to ostaje kao ideja vodilja i neće biti upotrijebljena za političke svrhe. Svi nastavljamo djelovati unutar te zajednice i boriti se za istinu i pravdu po neizmijenjenim matricama, a za potrebe konkretnih političkih i društvenih djelovanja formiraće se adekvatni subjekti. I sve na osnovama naših unutrašnjih dogovora i planova.

U konačnici imamo ideje i spremni smo ih narodu izložiti, pa neka se svako ravna spram slobodne volje i savjesti. Znamo i kako medijski doprijeti do naroda i pridobiti glasače. Tu će doći do izražaja logistički tim kom pripadam. 

Znači, nećete me vidjeti na izbornim listama i funkcijama, tako da moj jedini kriterij uspjeha jeste opšta pobjeda naroda. Znači, u poltiku ulazim kao logističar, kao neko ko će znanje i vještine staviti u funkciju narodne borbe, a opet kao član jednog logističkog tima koji će svoje sposobnosti prezentovati konkretnim djelima.

I time dolazimo do načelnog dogovora da našu politiku prezentujemo konkretnim djelima. Ništa šuplja priča, nego samo djela. Po djelima neka nas narod prepoznaje. Zato ovim tekstom nisam otkrio ništa od onoga što bi javnost voljela doznati. 

Malo strpljenja moliću, dok ne završimo sadašnje nezaobilazne formalne obaveze i potrebne infrastrukturne pretpostavke. Ništa ne krijemo i nemamo nikakvih tajnih planova, a  ko smo i šta radimo biće prezentovano statutima, programima, ciljevima, planovima... I djelima!


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com