Borislav Radovanović - Dodikovi saučesnici Džaferović i Komšić

Borislav Radovanović - Dodikovi saučesnici Džaferović i Komšić

Realizacija procesa i programa pristupanja BiH u NATO je zakonska i međunarodna obaveza, a službena lica u državnim institucijama imaju se krivično goniti ukoliko činjenjem ili nečinjenjem krše zakon. Međutim, odlaganjem izjašnjavanja Predsjedništva BiH o Godišnjem nacionalnom programu (ANP) Džaferović i Komšić pomažu Dodiku u zloupotrebama službenog položaja ili ovlaštenja, odnosno u vršenju krivičnog djela. Time faktički postaju njegovi saučesnici.

Pravno posmatrano usvajanje Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) pristupanja naše zemlje u NATO nije pitanje volje Predsjedništva BiH ili nekog od članova tog tijela, nego je to zakonska obaveza. Članovi državnog predsjedništva mogu određeno vrijeme raspravljati o detaljima programa, međutim odbijanje usvajanja istog nije dozvoljeno. Bukvalno moraju izvršiti ovu zakonom obavezujuću radnju.

Član 84. Zakona o odbrani BiH implicite navodi Predsjedništvo BiH kao nosioca procesa pristupanja zemlje u NATO vojni savez. Gotovo 14 godina ova zakonska norma, potpisana od strane Nikole Špirrića, na snazi je i mora se sprovoditi. 

Milorad Dodik je proizveo ovu zakonsku obavezu (i sebi i drugima) i danas je mora bespogovorno izvršavati. Imao je aman 14 godina da preko svog SNSD-a predloži brisanje ili izmjenu člana 84. datog zakona, no to nije ni pokušao. Danas mora ispoštovati tu odredbu ili čini krivično djelo, pa bilo to i nečinjenjem dužne radnje.

Pored toga Predsjedništvo BiH ustavom je obavezno izvršavati međunarodne obaveze, uključujući i Akcioni plan pristupanja u NATO (MAP), a čiji je ANP samo obavezujući element.  MAP je kao međunarodnu obavezu našoj zemlji nametnuo Nebojša Radmanović.

Govorimo o deceniju starom međunarodnom sporazumu/ugovoru za čije ubrzavanje je Nebojša Radmanović bukvalno molio NATO. Da li je Milorad Dodik predložio Predsjedništvu BiH usvajanje kakvih promjena na planu MAP kao međunarodnog sporazuma? 

Odluke državnog predsjedništva mogu se mijenjati samo usvajanjem novih i drugačijih odluka, baš kao što se i zakoni mijenjaju na bazi prijedloga. Primjera radi, mogao je predsjedništvu dostaviti "rezoluciju" Narodne skupštine i na bazi toga tražiti promjene oko MAP. Ništa od toga Dodik nije uradio, a ovamo javno tvrdi kako neće izvršavati zakonske i međunarodne obaveze.  

Suštinski gledano Dodik se može tako ponašati dok mu saučesnici Džaferović i Komšić pomažu u kršenju zakona. Vidjeli smo kako su usvajanje ANP skinuli sa dnevnog reda zakazane sjednice i sad će izvan institucija sa Dodikom pregovarati nekakav Izetbegović ili Čović. Šta rade svi ti ljudi?!

Sa Dodikom nema rasprave oko MAP i ANP jer to nije pitanje njegove volje, nego moranja vršenja zakonskih dužnosti. Znači, govorimo o dužnim radnjama službenog lica u institucijama BiH čije kršenje podrazumijeva krivični progon. 

Da bi Milorad Dodik dovršio krivično djelo "zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja" u smislu Krivičnog zakona BiH nužno je da odbije zakonom obavezujuću radnju. Konkretno, da odbije usvojti ANP iz razloga koje javno promoviše. 

Takvu inkriminirajuću radnju, odbijanjem vršenja dužne radnje, Dodik nije počinio zato što ostala dva člana predsjedništva izbjegavaju da ga stave pred čin izjašnjavanja. Pritom omogućavaju mu vaninstitucionalno pregovaranje sa Izetbegovićem i Čovićem, kao osobama kakve u ovoj pravnoj stvari nisu referentne. Bar ne u smislu ustava i zakona. 

Znači, da bi izbjegli pravne zavrzlame, Džaferović i Komšić mogu sa Dodikom raspravljati oko detalja ANP i to striktno na sjednicama predsjedništva i uz vođenje zapisnika. Formalnopravno mogu se tako zamajavati neko vrijeme, a da niko od njih ne bude gonjen ili sankcionisan, no postoje i ročna ograničenja. 

Oko pitanja usvajanja ANP nema rasprave jer je u pitanju zakonska i međunarodna obaveza. Čitaj: mogu određeno vrijeme odlagati radnju usvajanja, ali ne mogu odbiti izvršiti istu. Ponajmanje Komšić i Džaferović mogu davati "legitimitet" onome šta Dodik javno tvrdi - da će stopirati kompletan proces pristupanja u NATO. 

Odlično druga dva člana Predsjedništva biH vide kakve "umotvorine" javno promoviše Milorad Dodik i upravo sa tog stanovišta nemaju pravo pomagati mu u datom inkriminisanom ponašanju. Još manje imaju pravo dozvoljavati da se o odlukama Predsjedništva BiH dogovara izvan relevantnih institucija i od strane neovlaštenih lica. 

U suprotnom postaće saučesnici Milorada Dodika u kršenju službenih dužnosti. Bar dok imamo ovakvo pravno i faktičko stanje. Uostalom, neka Džaferović ili Komšić predlože izmjenu ili brisanje člana 84. Zakona o odbrani BiH, odnosno donošenje odluke kojom se stavlja van snage ili mijenja odluka Predsjedništva BiH iz 2009. godine, pa da uopšte razmišljamo o drugačijem stanju stvari. Dotad ima da sprovode važeći zakon i validan međunarodni ugovor!

Za kraj valja još samo istaći kako je autor teksta deklarisani pacifista i žestoki kritičar NATO, a šta se vidi iz stotina tekstova objavljenih po toj temi. No, istovremeno zagovara pravnu državu, odnosno da Bosna i Hercegovina mora funkcionisati na pravu i kroz institucije. Godine javnog ukazivanja da je upravo Milorad Dodik doveo Bosnu i Hercegovinu u datu pravnu situaciju legitimišu autora i da ga na ovaj način suoči sa odgovornošću. 

 

Piše: Borislav Radovanović

Izvor:https://radovanovicborislav.blogspot.com