Borislav Radovanović: Dok je naroda biće i -zabranjenog analitičara- (I dio)

Borislav Radovanović: Dok je naroda biće i -zabranjenog analitičara- (I dio)

Pomoć i podrška kakve dobijam od naroda ove zemlje, regiona i dijaspore još kako dokazuju da ovo šta godinama radim ima smisla i vrijednosti. Važno je znati da vam ljudi vjeruju i pored surove javno-medijske satanizacije kakvom moćnici pokušavaju poljuljati povjerenje onih kojima se obraćate.

Da bi shvatili poentu moram objasniti zašto uporno insistiram na sintagmi "zabranjeni analitičar", a pritom i iznijeti neke javnosti nepoznate činjenice i informacije. Istina je samo jedna, a ona je zastrašujuća po sve one koji pokušvaju opstati u ovoj razorenoj i napaćenoj zemlji.

Iako je u pitanju moj zemljak i moralni uzor godine su mi trebale da shvatim zašto Josip Pejaković najčešće nastupa riječima: "Narode moj...". Istim riječima prije rata započinjao je one svoje legendarne monologe, ali i prije par godina - kada je mene predstavljao  na tribini Pokreta "MOST 21" u Sarajevu. U biti trebalo je da me narod prepozna, pa da mi pokaže dušu, a onda nije bilo teško shvatiti na šta je moj dragi Josip mislio kada je koristio pojam "narod".

Josip se nije povodio ustavnim tumačenjima kategorije "narod" ni one bivše nam države, a još manje ove današnje. Najmanje je prihvatao "tumačenja" političkih kvazielita. Kvaka je u tome da se oni koji kroje naše sudbine mogu pohvaliti milionima glasača, ali nikad neće dobiti podršku jednog Josipa Pejakovića. Takve privilegiju uživamo moj pobratim Amir Reko i ja, a vrijeme pokazuje da narod sve više shvata ono šta je u nama Josip Pejaković kroz svoj moćni senzibilitet spoznao.

Prednje sam naveo zbog ukazivanja na jednu već dobrano iskristalisanu činjenicu: ja doista lako zadobijam povjerenje osoba kakve možda najbolje odražava vijekovima poznata sintagma - "dobra bosanska duša". I to su odavno shvatili ovdašnji moćnici i njihove sluge! Pozadina javno-medijske satanizacije kakvu godinama trpim počiva na strahu mnogih od te moje sposobnosti da pridobijem povjerenje čestitih, dobronamjernih i društvenoodgovornih osoba. Posebice žena, zbog tog za njih karakterističnog majčinskog instinkta koji nepogrešivo prepoznaje izvorište/utočište sigurnosti.

Po ovdašnje moćnike problematičan je i moj način komunikacije sa narodom, a primarno jer se moje javno djelovanje suštinski svodi na navođenje ljudi da razmišljaju o temama koje se tiču svih nas, koje određuju naše živote. Čak nastojim da taj proces razmišljanja što više usložnjavam i komplikujem, a sve u cilju da čitalac o nekoj temi zauzme svoj stav na bazi sopstvenog promišljanja. Nije mi važno kakve će stavove ljudi zauzimati, pa čak ni da ih uopšte zauzimaju, nego da naprosto razmišljaju. Zato se uporno i držim pisane riječi, jer takav oblik djelovanja u principu podrazumijeva proces razmišljanja. A nije lako manipulisati onim ko razmišlja!

Da bi narod (Josipov, Amirov i moj) o ovoj temi zauzeo nekakvo mišljenje moraće porazmisliti o informacijama i navodima koje ću u daljem predstaviti. Bar oni koji imaju volje i srpljenja ovo uopšte čitati. Dakle, polazimo od pitanja: zašto se javnosti predstavljam kao "zabranjeni analitičar"? Evo i vrlo preciznog obrazloženja.

Nakon terorističkog napada na zvorničku policiju gostovao sam u "Zabranjenom forumu" Aleksandra Hršuma. U epicentru tadašnjih medijskih dešavanja našla se moja informacija da su zvornički policajci bili na "spisku počinilaca" srebreničkog genocida objavljivanom na pojedinim sajtovima. To se još kako "dopalo" mnogima, pa sve do političkog vrha Republike Srpske. No, vođen istinom i objektivnošću javno sam iznio i druge informacije kakve bi mnogi ovdašnji, pa i (bjelo)svjetski) moćnici rado prikrili.

Na prvom koraku objelodanio sam postojanje moje profesionalne (policijsko-analitičke) analize u kojoj sam poslije bugojanskog terorističkog napada predvidio da će meta prvog terorističkog napada u Srpskoj  biti policijski objekti Prijedora, Višegrada, Zvornika ili Foče. Neka vajni ministar Lukač i slični stručnjaci pokažu javnosti taj dokument, pa da svako može vidjeti na kakvim elementima i opservacijama sam zasnovao procjenu da će uslijediti onakav teroristički napad.

No, mnogo veći problem produkovala je moja javna trvdnja da je MUP RS za pripremanje tog terorističkog napada znao pola godine ranije, a da ništa nije preduzeto na planu sprečavanja. Bukvalno su žrtvovali policajce zarad dnevnopolitičkih poena i to uz teška kršenja zakona i pravila struke. To je bio moj javno izrečeni stav zasnovan na čvrstim dokazima. Na sve to potegao sam i pitanje kako je Nerdin Ibrić od žrtve postao terorista, odnosno kako je instrumentalizovan za takav čin. Pitanje od kog su bježali brojni politički i institucionalni subjekti ove zemlje.

Da bi shvatili problematiku valja uobziriti i to da sam prije tog nastupa već bio dobro pozicioniran u stručnoj javnosti fokusiranoj na teme bezbjednosti i geopolitike. Ponajviše jer sam na samim začecima ukrajinske krize predividio da će to rezultirati ratom, ali sa prikrivenim ciljem - produkovanja eskalacije sirijske krize. Zamislite, početkom 2014. ukazivao sam kako će se te krize na kraju reflektovati na Balkanu. Svako može kroz moje tadašnje tekstove provjeriti jesam li šta pogriješio oko predviđanja daljih dešavanja u BiH, Makedoniji, Srbiji..., a posebno kroz dimenzije onoga šta kolokvijalno poznajemo kao "obojene revolucije". Dakle, da su moje proaktivne analize bile kvalitetne stručna javnost je prepoznala, pa sam tako sve češće i predstavljan kao analitičar.

Naoko zvuči apsurdno, ali kako su se moja analitička predviđanja sve više potvrđivala stravičnim posljedicama po regionalno-balkansku bezbjednost, tako sam sve više postajao "nepoželjan" u medijskom i javnom diskursu. Objašnjenje je u stvari vrlo jednostavno: ako jedan policajac iz Prijedora tako precizno predviđa oružane sukobe, terorističke napade i političke promjene produkovane specijalnim operacijama (FID operacije), postavlja se racionalno pitanje: a šta onda rade sve te silne službe i "stručnjaci"?!

Da prednji navodi nisu tek hvalisanje "nekakvog blogera" ističem da sam kumanovsku  terorističko-oružanu pobunu, predvidio upravo u obličju kako se tada (pa čak i potonje) materijalozovala. Čak sam povezao terorističke napade na policiju u Lipkovu (Makedonija) i Zvorniku sa oružanom pobunom u Kumanovu kao čin odmazde Islamske države zbog unaprijed najavljenog prisustva predsjednika Ivanova, Ivanića i Dodika na vojnoj paradi u Moskvi. Svako može ući na moj stari blog i pretražiti moje tekstove iz tog vremena i egzaktno provjeriti šta sam tada pisao - predviđao, obrazlagao, objašnjavao...

Znači, postao sam analitičar koji je redovito ukazivao na izvore opasnosti, ali i nakon pogubnih posljedica prozivao odgovorne - od onih političkih do institucionalnih. Normalno je da se takvo djelovanje nije dopadalo moćnicima i njihovim podaničko-plaćeničkim medijima. Međutim, problemi kulminiraju kada MUP RS protiv mene pokreće nezakonite disciplinske postupke samo zato što sam javno ukazivao na krivičnu odgovornost ministara, direktora policije i drugih nosilaca javnih funkcija. I to sve debelo zasnovano na dokazima i argumentima. Oni teško krše zakonske obaveze, produkuju stravične posljedice po opštu bezbjednost i društvo, a nezakonito progone one koji argumentovano ističu pitanje odgovornosti. Je li to društvenoodgovorno, pravno utemeljeno i uopšte moralno ponašanje?

Kada sam nezakonito disciplinski kažnjen zbog gostovanja u emisiji "Zabranjeni forum" i pojedinih tekstova oko odgovornosti za stradanje policajaca i ozbiljno narušene opšte bezbjednost, povezao sam te dvije dimenzije - "Zabranjeni forum" i analitičar. Termin "zabranjeni analitičar" koristio sam kako bih ukazao na nezakonito kažnjavanje i progon kakvom sam izložen od strane režima samo zato što pojedincima nije odgovaralo ono šta sam javno iznosio - i to na bazi zajamčenih prava i sloboda.

Međutim, postoje i drugi razlozi zbog kojih sam tada izvrgnut onakvom nezakonitom progonu i obespravljivanju. Kao inspektor suprotstavavio sam se prikrivanju (sprečavanju istrage!) jednog krivičnog predmeta organizovanog kriminala na štetu Fonda zdravstvenog osiguranja RS. I to organizovanog kriminala teškog desetine miliona maraka na štetu entiteta i građana, a kakav se nije mogao izvesti bez "odobrenja" samog vrha vlasti Srpske. Čak i ovih dana imamo politička lešinarenja povodom tog kriminala i svakako ću ih objelodaniti u drugom nastavku ovog teksta.

Ukoliko bilo ko sumnja u prednje navode uvijek može provjeriti šta sam svojevremeno pisao i ukazivao. Pored toga može tražiti i odgovore institucija, pa da svi zajedno i javno ukrstimo argumente. Međutim, ukoliko oni koji su ovaj tekst pročitali smatraju da su prednje tvrdnje zabrinjavajuće po državu i društvo, neka pročitaju i nastavak sa zastrašujućom istinom o tome kako se kriminalizovani moćnici obračunavaju sa inspektorom-blogerom. I to primarno kako bi prikrili sopstveni kriminal težak desetine miliona maraka.

Dakle, NARODE MOJ, nastaviće se...

 

Piše: Borislav Radovanović
Foto naslovna: Borislav Radovanović sa Josipom Pejakovićem i Amirom Rekom
Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/