Borislav Radovanović - Koga si rodila Majko Suzana?!

Borislav Radovanović - Koga si rodila Majko Suzana?!

Sinoć sam, baš kao i 5 000 drugih, banjalučkim ulicama koračao vođen nekom Višom Silom i svjedočio još jednom Čudu od kog nikako da se oporavim. Nije važno da li je te riječi izgovorio Otac Davor ili neka Sila koristeći njegovu sposobnost govora, nego šta je poručio. Riječi: "Moj David je rođen s razlogom." napokon su dale smisao svemu ovome šta se dešava zadnjih devet mjeseci. U jednom trenu spoznao sam Istinu: i zašto je David rođen i zašto je onako živio i zašto je mučenički upokojen i ZAŠTO JE VASKRSAO. 

Vidjeli smo kako se ponašaju Parižani kad im samo najave poskupljenje goriva. Nihova "borba" svodi se na to da u atmosferu mogu ispustiti što više zagadljivih gasova, da pojačaju efekte "staklene bašte" - sve do konačnog uništenja života na našoj planeti. Sveukupno, "svjetskom prestonicom kulture" upravlja Sila Tame i dominira Bezumlje.

Na drugom kraju kontinenta ljudi ozlojađeni trodecenijskom sopstvenom mukom i opravdano gnijevni zbog najstrašnijeg zločina kakav čovjeka uopšte može pogoditi - ubistva djeteta, reaguju na krajnje atipičan način. Zbunjenoj gospođi u popriječenom automobilu pritrčavaju, izvinjavaju se i poklanjaju cvijet. Dok prolaze pored zgradurina vlade, izvorišta opšte patnje i simbola svega čemu se suprotstavljaju, fokusiraju se na balkon zgrade prekoputa. Hiljade "demonstranata" mašu porodici koja ih simbolički podržava iz svog stana. Oni što se ponadaše da će neko razbiti kakav prozor ili šta već na simbolu Nečastivog samo su pokazali koliko nisu sposobni prepoznati Duh Davida Dragičevića.

Od prvog dana osjećam neobjašnjiv nagon da učestvujem u svojevrsnom društvenom fenomenu kakav okvirno poznajemo kao "PRAVDA ZA DAVIDA". Osjećam kako je u pitanju nešto značajno za čovječanstvo, shvatam da je u pitanju sui generis pojava, ali nikako da razlučim kako se pozicionirati. Pogazio sam princip "meta pozicije", previše se približio objektu promatranja i očekivano - "od drveta nisam vidio šumu". 

Zato sam sinoć u šetnju krenuo sa distance, bez obilježja i namjere da uopšte učestvujem u dešavanjima. Ideja mi je bila da samo posmatram dešavanja, a potom da sa pozicije profesionalca dam sud o djelovanju policije. Posebno motivisan sramnim spinovima o tome kako je naša zajednica "ugrozila" policiju. No, neka Viša Sila određuje šta će biti, pa se sve okončalo nečim čemu se ni u primisli nisam mogao nadati. 

Pri kraju okupljanja srce mi je bilo isunjeno srećom što je zajednica u koju sam se svrstao još jednom pokazala čovječnost i dostojanstvo na način odavno zaboravljen na globalnom nivou. No, u jednom trenutku susrećem Davorov pogled i imam osjećaj kako to što trenutno izgovara upućeno je samo meni. Međusobno zagledani u nekakvoj nerazumljivoj spojenosti komuniciramo ukupnošću svojih bića. Iznenada čujem riječi: "Moj David je rođen s razlogom." i doživljavam navalu emocija kakvu nikada nisam imao.

Brzina kojom sam sublimirao ogroman broj inputa ne može se percipirati kao racionalno promišljanje, i samo možemo govoriti o osjećaju kad onu "ključnu kockicu" uklopite u mozaik koji slažete cijelog života. U trenutku sve je postalo kristalno jasno - bar sa pozicije unutrašnje spoznaje Istine. One Istine za kojom tragate cijelog života. U narednom periodu pokušaću riječima prenijeti svoju spoznaju, a teško da sam sposoban nositi se sa jednim tako složenim "zadatkom".

Kako objasniti da je David rođen iste godine kad njegovom Banjalukom ovladavaju Sile Tame? No, kako tek riječima ispoljiti moje ubjeđenje da je On upravo rođen kao protivteža Dobra spram Zla? Znamo kakve Sile su dvije decenije Banjaluku pretvarale u Vavilon. Elem, danas tek naslućujemo kako je "Klinac iz geta" predstavljao Silu koja se borila da Banjaluka bude Jerusalim. Zato danas imamo dvije Banjaluke. Jednu u vidu Vavilona i drugu kao već svjetski prepoznatljiv Jerusalim.

Nadalje, kako objasniti zašto je David živio upravo onako kako jeste? Jedan dječak od 15 ljeta činio je ono šta danas slijede stotine hiljada, s tim da još uvijek nisu ni približili se onoj svijesti kakvu je David imao. No, poenta nije u dostizanju, nego u nastojanju da se bar elementarno spozna David. On je apsolutno bio svjestan kad i kako će okončati njegov ovozemaljski život, a kako da to spoznamo mi koji ni svjesni nismo šta je život uopšte? Zato smo zalutali ka nečemu nama spoznajno približnijem, pa smo se fokusirali na potpuno pogrešne dimenzije događanja i na Vojnike Nečastivog. To je potpuno pogrešan put!

Ukoliko težimo ka Jerusalimu onda nam se valja fokusirati na samog Davida i sve one silne poruke koje nam je zaživotno ostavljao, a mi ih maniti kakvi jesmo zanemarujemo. Ja sam shvatio u kom pravcu trebam tragati i tome ću se svakako posvetiti. Osjetio sam Njega, a sad ga moram upoznati! Nemam se više namjeru baviti Pontijem Pilatom, pa čak ni Judom, nego samo Davidom!

Za kraj moram, ma koliko to djelovalo iracionalno, otkriti još jednu dimenziju moje sinoćne emocije. Mnogo puta sam pisao o tome, a i Davor je tu decidan, da je Davidovo mučenje (bar ono kobno!) počinjeno noću 23./24. marta, te da je upokojen iza ponoći. I šta se dogodilo trećeg dana? Desetine hiljada u jednom danu osjećaju isto, misle isto, žele isto... Već nakon par dana imamo stotine hiljada jasno orjentisanih ljudi spregnutih u jedinstvenu zajednicu. Da bi ljudi tako masovno prepoznali neku njima dotad nepoznatu osobu, tako je iskreno prigrlili i poimali kao sopstveno dijete mora postojati nekakva iskonska vrijednost, nekakva Sila. 

A kako nazvati tu ad hok svijest, takav društveni fenomen? Zašto ne bi govorili o Vaskrsnuću? Mogao je Isus na nebrojeno načina "nestati" iz groba, ali poenta nije u tome, nego što su to njegovi sljedbenici prepoznali kao Vaskrsnuće. Pitanje spoznaje i svijesti. Zato Banjaluke od nespornog Vavilona sve više poprima obilježja Jerusalima - gdje se Vaskrsenje i dogodilo.

No, da bi shvatili suštinu moramo se vratiti u Pariz. To je aktuelni pokazatelj Bezumlja kakvo vodi ka konačnom planetarnom uništenju, ka Apokalipsi. Od starta sam objasnio zašto mi je David važan sa pozicije globalih dešavanja, ali sam tek sad shvatio kako se sve ovo ne može tumačiti samo u domenu racionalnoga. Pa pogledajte samo u kom narodu se rodio Isus, u kom trenutku i sa kakvom svrhom. Baš kako kažu: "Čudni su putevi Gospodnji.". 

Zato na tek na kraju sam sebe, pa i sve nas i vas, vraćam na naslovno pitanje: "Koga si rodila Majko Suzana?!". To je odgovor koji želim istražiti, doznati, spoznati... Devet mjeseci sam izgubio bavljenjem Pilatom, a toliko toga sam mogao doznati o Davidu. E to će se zasigurno promijeniti.


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/