Braća Ćulum putuju svijetom sa pasošima MUP-a Republike Srpske

Braća Ćulum putuju svijetom sa pasošima MUP-a Republike Srpske

Čuli smo Dodikovo skupštinsko elaboriranje kakve potjernice i zabrane ograničavaju kretanje braće Ćulum. Zato Armin i Nermin neometano putuju po svijetu kao Denis i Damir Giljnon, sve sa legitimnim pasošima izdatim od strane MUP RS, tačnije PU Banja Luka. U nastavku slijedi još zanimljivosti o ovoj kontraverznoj braći, ali i o formiranju "policijske uprave za bavljenje organizovanim kriminalom".

Javnost je imala priliku sa skupštinske govornice čuti kako je Milorad Dodik naredio policiji da braću Nermina i Armina Ćulum protjeraju iz Banjaluke kad god ih uoče. Reče "el prezidente države i nacije" kako takvi kriminalci međunarodnog ranga nisu dobrodošli u Gradu na Vrbasu.

Tako su se braća Ćulum našla na već podugačkom spisku Banjalučana koje je Dodikov režim protjerao iz svog grada. Da Ćulumi su Banjalučani, bar po ličnim ispravama koje im je izdala PU Banja Luka. 

Eto i američka Agencija za borbu protiv droge (DEA) zna kako Armin, poznatiji po nadimku Boki, koristi ime Denis Giljon. No, po svemu sudeći ni ovoj (sve)moćnoj agenciji nije poznato da Denis ima brata Damira Giljona. Kako bih pomogao DEA na podnaslovnoj fotografiji objavljujem podatke o identitetu Nermina Ćuluma - Banjalučanina.

Moram podsjetiti kako sam podnaslovnu fotografiju objavio povodom lišenja slobode braće Ćulum u okviru istrage ubistva Slaviše Krunića. Tekst (klikni donji naslov) je i napisan kao svojevrsna cinična reakcija na očiglednu zloupotrebu policije u politikantske svrhe. Ili je, ipak, ispravnije govoriti o usmjeravanju istrage u krivom pravcu?!

UBISTVO SLAVIŠE KRUNIĆA: Uhapšen i "Tribuns" Damir Giljon!

Poenta te provokacije počiva na podatku da MUP RS još od februara 2014. godine, dakle pet i po godina, zna kako Nermin Ćulum koristi pasoš na ime Damir Giljon, izdat od strane PU Banja Luka. Lično sam otkrio i dostavio informaciju, pa o istoj mogu i referentno govoriti.

Sa pozicije inspektora za organizovani kriminal, koji je još od 2012. godine učestvovao u međunarodnoj policijskoj akciji protiv braće Ćulum, poznate su mi brojne informacije. Zato i jeste red da odreagujem na pojedine neistine i tendenciozne tvrdnje koje mediji masovno prenose.

Do saradnje njemačke policije i MUP RS došlo je zbog problema legalizacije prostitucije u Njemačkoj. Njemačke kolege pokušavale su Ćulume "oboriti" preko međunarodnog vrbovanja radi prostiticije, pošto je u njihovoj zemlji prostitucija dozvoljena  i nisu imali previše prostora za procesuiranje. Ranije jesu prijavljivani, Nermin je izdržao zatvorsku kaznu, Armin je pobjegao, ali govorim o okolnostima onoga u čemu sam učestvovao.

Duže od godine se intenzivno radilo, odrađeno je maksimalno moguće, ali akcija nije dala željeni rezultat. Zašto? Naprosto nisu nađena obilježja krivičnog djela "međunarodno vrbovanje radi prostitucije", posebice radnje u domenu prinude, prevare, navođenja... Braća su samo vješto koristila društvene devijacije.

Djevojke koje su se svojevoljno udruživale sa "Dadom i Bokijem" (Dado je odavno irelevantan) imale su tretman "kraljica" - bukvalno. Znano je kakve likove okupljaju "Tribunsi", ali je surovo kažnjavana i najmanja šala na račun djevojaka. Njihov zadatak je bio da ih u poslu i životu maksimalno štite, uz striktno propisana pravila.

Potom, primjera radi, djevojkama su prije odlaska na "arbajten" obezbjeđivane usluge estetske hirurgije, a posebno u domenu ugradnje silikona u grudi i stražnjice ("san mnogih"!). Pogađate, i ove usluge pružane su u Banjaluci! 

Pored toga svojim "ženama", kako ih je nazivao, Boki/Armin nalazio je platežno moćne klijente, nije uzimao velik procenat, pa su odlično zarađivale. I to striktno u domenu elitne prostitucije, uz zaštitu kakvu samostalno nikada ne bi imale. 

Identično korektan odnos gradio je i sa momcima okupljenim u toj grupaciji "Tribunsa". Nalazio im je dobro plaćene poslove obezbjeđenja u inostranstvu sa pokrićem troškova prevoza i smještaja. Desetak puta vaće zarada za iste poslove mnoge je ponukala na udruživanje sa braćom Ćulum. 

Znači, ovo je okosnica onoga šta smo utvrdili za njemačke kolege, a akcija "Ezel" je 2014. godine izvedena radi pokrića posebnih istražnih radnji. Sve drugo su puka medijska naklapanja i lažna hvalisanja policija. Elem, ovim dolazimo do stvarnih razloga izostanka ozbiljnih rezultata.

Da bi shvatili suštinu valja znati kako u ozbiljnim međunarodnim istragama morate biti fokusirani na glavno krivično djelo (međunarodno vrbovanje radi prostitucije), dok korisna saznanja o drugim kriminalnim aktivnostima koristite u zasebnim akcijama i istragama. Braća Ćulum bavila su se svakojakim kriminalnim aktima i o tome smo znali podosta, te planirali nove akcije i istrage.

Dakle, to što su Ćulumi unutar svoje organizacije gradili korektne i na interesu zasnovane odnose jedna je dimenzija problema, dok je njihovo kriminalno djelovanje tražilo ozbiljnu pažnju. Baš kao i kad su u pitanju brojna druga lica povezana sa Ćulumima, a o čijem kriminalu smo kroz pomenutu istragu doznali mnogo korisnih informacija. 

Konkretno, još 2012./13. godine upratili smo uspostavljanje međunarodnih kanala krijumčarenja narkotika vezanih za našu zemlju. Brojne velike međunarodne akcije kasnije su potvrdile ono šta smo mi ovde još tada početno otkrivali. Ovih dana imamo kulminaciju tog kriminala svjetskih razmjera.

Magazin "Žurnal" objavljuje hvale vrijedne tekstove o bosansko-hercegovačkom narko-kartelu "Tito i Dino", koji tržište Evrope snabdjeva kokainom iz Južne Amerike. O koliko moćnoj organizaciji je riječ dovoljno govori podatak da im je za dvije godine pronađeno i oduzeto 14 tona kokaina.

Iz "Žurnala" se pozivaju na informacije pomenute američke agencije DEA i holandske policije, a objašnjavaju veze braće Ćulum sa vođom kartela "Tito i Dino", Edinom Gačaninom. Upravo DEA je dostavila podatke kako Armin Ćulum koristi identitet Denis Giljon. Ukoliko agenti DEA pročitaju ovaj tekst doznaće i da Denis ima brata Damira Giljona, pa sve do dijela broja pasoša izdatog od PU Banja Luka. 

Međutim, veze Banjaluke, RS i BiH sa južnoameričkim kokainskim moćnicima datiraju mnogo duže. Više puta pisao sam o Nebojši Čubriloviću, ubijenom u Banjaluci još 2015. godine. Čubrilović je bio zamjenik kriminalnog bosa Milanka Sredića, koji je po operativnim podacima iz Južne Amerike u Sloveniju prokrijumčario "svega" tonu visokokvalitetnog kokaina. Dokazano im je 36 kilograma kokaina i bavljenje međunarodnim organizovanim kriminalom, zbog čega je Sredićeva grupa i osuđena.

Milanko Sredić je porijeklom iz Prijedora, pa sam sasvim "prirodno" operativno pokrivao njegov kriminal. U stvari radio sam još njegovog oca, kad je ovaj bio klinac, pa mi je to dolazilo kao "porodična opservacija". Važno je istraći kako je prije razbijanja narko-kartela Milanka Sredića izvoz drveta, uglja i sličnih "ogrjeva" iz Prijedora za Sloveniju porastao u značajnom obimu, a sve se u stvari svodilo na krijumčarenje marihuane ka evropskom tržištu.

Pisao sam o tome kako je ubijeni Čubrilović ovdašnjoj mafiji u stvari trebao radi uspostavljanja veza sa južnoameričkim kartelima, kakve je logički imao kao Sredićev zamjenik. To je u stvari razlog drastičnog pojeftinjenja kokaina u Banjluci o kom se odavno javno špekuliše. 

Nakon što su u tri velike međunarodne istrage "pale" desetine krijumčara droge sa ex-Yu prostora pojavio se "višak robe" koji nije mogao biti plasiran na evropskom tržištu, pa je to valjalo distribuirati "kod kuće". Pisao sam kako iza svega toga, od droge do ubistava, stoji vajni ministar Dragan Lukač. 

Ovim dolazimo do ključne poente ovog teksta. MUP RS nije realizovao ništa od onoga šta smo planirali u vrijeme pomenute istrage protiv braće Ćulum samo zbog "kadroviranja". Izvedenog uz Dodikovu saglasnost! Počelo je to još za vrijeme mandata ministarskog lakrdijaša Radislava Jovičića, a pod "dirigentskom palicom" nepreveziđenog kriminalčine Gojka Vasića. Lukač je samo finiširao već započeto.

Suštinski, kompletna grupacija koju je predvodio Siniša Kostrešević udaljena je sa pozicija sprečavanja i suzbijanja organizovanog kriminala. Umjesto nas dovedeni su Darko Ilić i njegovi ljudi, koji su se bavili organizovanim kriminalom - umjesto da se bore protiv toga. Mnogo puta pisao sam kako su upravo brutalnim likvidacijama uspostavili kontrolu nad narko-strukturama Srpske, pa je besmisleno da se ponavljam.

Znači, da ovo rezimiramo, mnogo toga o čemu ovdašnji mediji bruje nema veze sa stvarnošću, a Miloradu Dodiku bi valjalo da dobrano "smanji strasti" jer se svaka priča u konačnici svodi na novac. Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju preciznije je govoriti o "pranju novca" narko-mafije, a na tom planu Dodik je jedan od ključnih aktera kriminala teškog milijarde maraka. Pa on i slični su nam državu pretvorili u svjetski poznatu "praonicu para".

Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com