Branko Dragaš: Državnik I


Branko Dragaš: Državnik I

Najteži posao je biti državnik. Državnik je političar koji uspešno upravlja državom. Državu sačinjavaju svi njeni državljani. Koji mogu da žive u samoj državi ili van nje.
Ali, državnik mora da brine o svima njima, bez obzira ko gde živi. I mora da vodi državu u interesu svih  građana.

Pošto milioni građana žive u nekoj državi,  odgovornost državnika je izuzetno velika. Njegove pogrešne odluke mogu da nanesu štetu milionima ljudi. Štetne odluke državnika mogu da nanesu velike nevolje novim pokolenjima.

Ali, istovremeno, te štetne odluke mogu da obesmisle i žrtve, odricanje i veliki rad i muku naših predaka. Koji su se žrtvovali da bismo mi imali svoju državu i da govorimo našim maternjim jezikom.

Otuda, građani moraju biti jako obazrivi u odluci kome poveravaju upravljanje državom. Nažalost, građani su jako nemarni u tom svom demokratskom pravu da izaberu svoje najbolje i najumnije ljude za državnike. I zbog tih nerazumnih odluka države i narodi propadaju. To se Srbima desilo u poslednjih tri decenije.

Nemamo umne i odgovorne državnike, nego Srbijom upravlja ostrašćeni politički ološ.

Pilot može, svojom greškom, da dovede do tragedije i pogibije nekoliko stotina ljudi. Greške hirurga odnose nekoliko desetina života za njegov radni vek.
Nekoliko stotina ljudi može da strada u jednoj smeni u rudarskom oknu. Ali, jedna pogrešna politička odluka državnika može da dovede u nevolju milione ljudi.

Kada je tako velika odgovornost državnika, onda je neshvatljivo da građani pristaju da na izborima za predsednika države glasaju za diletante i nitkove. Da li bi teško oboleli pacijent pristao da ga operiše lekar stažista? Kome ste spremni da ostavite ključ od stana kada krenete na letovanje? Kada vam je teško i kada vas more brige, kome se poveravate?

Sve je, ipak, u poverenju. Biti državnik znači imati poverenje većine građana da taj kandidat za predsednika ima znanje i sposobnost da upravlja državom.
Država je organizovani i složeni sitem, koji zahteva dobro obučenog čoveka sa znanjem, sposobnostima i veštinama da može da upravlja tim složenim sistemom.

Kandidat za upravljanje državom mora, pre svoje kandidature, da dostavi građanima na uvid svoje stručne reference iz kojih će građani moći da vide kojim sistemima je kandidat za državnika prethodno upravljao i šta ga kvalifikuje da bude kandidat za predsednika države.

Reference kandidata za državnika su potrebne da bi se kandidat mogao da kvalifikuje da konkuriše, zajedno sa drugim kvalifikovanim kandidatima, da može da vodi državu. Ako kandidat nema potrebne kvalifikacije, on ne može da bude državnik i ne može da upravlja državom.

Na slobodnim i demokratskim izborima građani će odlučiti koji kandidat za državnika ima bolje reference i koji im kandidat uliva više poverenja. Šta znači kada se neka popularna ličnost iz javnosti kandiduje za predsednika države? Neka starleta je popularna, da li ona treba da bude predsednik države? Isti slučaj je sa sportistima, glumcima ili pevačima.

Zašto funkciju predsednika države toliko unižavamo i obezvređujemo? Uporedimo tu funkciju sa, recimo, funkcijom predsednika neke banke. Banka je složen finansijski sistem i urušavanjem velike banke može opasno da se ugrozi kreditno-monetarni sistem neke države.

Klijenti i komitenti, štediše i preduzeća, mogu pretpeti značajne gubitke zbog nestručnog vođenja banke i to može da uzdrma finansijsku stabilnost same države, jer su finansije krvotok u državnom organizmu.

Otuda, zbog zaštite širih državnih interesa, postoje zakonski propisi ko može da upravlja bankom, koje stručne kvalifikacije mora da ima i Centralna banka izdaje pismeni certifikat da taj kandidat može da upravlja kapitalom banke. Naravno, kandidat mora da dostavi i zdravstveni karton i izveštaj lekara.

Akcionari banke biraju predsednika banke na osnovu svih referenci koje su im dostavile  kadrovske stručne službe banke, koje obrađuju prispele kandidature i selektiraju same kandidate, izbacujući iz nadmetanja one koji ne zadovoljavaju uspostavljene standarde bankarskog poslovanja.

Akcionari banke slobodno biraju predsednika banke na osnovu njegovih referenci, iznetog menadžerskog programa i utiska koga ostavlja na razgovoru sa glavnim akcionarima u banci. Sve ste ovo znali, zar ne? Nisam vam ništa novo otkrio.

Samo sam želeo da vas podsetim na neophodnu PROCEDURU za izbor predsednika banke. Proceduru koja zahteva da kandidati poseduju REFERENCE.
Ako ovo znate, kao što tvrdite, onda vam postavljam pitanje koje me večito muči – zašto je teža procedura za izbor predsednika banke, ovaj primer koji sam  upravo naveo, nego procedura za izbor predsednika države?

Zar predsednik države nije važnija, odgovornija i teža funkcija, nego upravljanje jednom bankom, ma koliko banka velika bila? Predstojeći predsednički izbori će pokazati svu apsurdnost naše politike. Kako danas stvari stoje imaćemo oko trideset kandidata za predsednika države. Dakle, tridesetak ljudi je uvereno da oni mogu da upravljaju složenim sistemom zvanim država i da odlučuju o sudbini 7,1 milion građana Srbije. Šta te samozvane državnike preporučuje za tu državnu funkciju? Ništa.

Svi oni nemaju nikakve stručne reference da bi se kandidovali za vođenje države, računajući i sadašnjeg predsednika države, nepismenog Nevernog Tomu, koji je na to mesto došao bez ikakvih kvalifikacija i koji je svoj posao toliko loše radio da je na svakom mestu brukao Srbiju i svi smo morali da se stidimo zbog njegove tuposti i zatucanosti.

Plaćeni politički analitičari će reći da kandidati misle da mogu da vode državu i da imaju pravo i slobodu da se kandiduju za državnike. Moje pitanje glasi – a zašto se  ti likovi ne kandiduju da budu, recimo, posmatrajući naš izneti primer, predsednici banke? Ili, zašto se ne kandiduju da budu direktori hirurgije na Kliničkom centru Srbije?
Ili, zašto se ne kandiduju da budu piloti? Ili, zašto se ne kandiduju da budu arhitekte na nekom velikom građevinskom objektu?

Kada ovako stručno postavimo pitanja funkcionisanja države, kada državu posmatramo kao najsloženiji organizacioni sistem, onda je potpuno prirodno i normalno, logično i razumno, da državom upravljaju ljudi koji su kompetentni, koji su već upravljali velikim sistemima, koji su iskusni, koji imaju stručne reference, koji su priznati u struci, koji su dokazani, koji su licencirani, koji su provereni i koji su mentalno zdravi i sposobni da upravljaju sa 7,1 milion građana Srbije.

Nažalost, politika u Srbiji je postavljena tako da državom upravljaju nestručni i mentalno oboleli političari. I to je glavni uzrok naše propasti, koja se, nažalost, još nije završila i koja se nastavlja, sve dotle dok budu ovakvi politički idioti i infantilni probisveti težili da postanu državnici.

Kada se neko sam kandiduje za predsednika države, kada sam sebe podržava za tu visoku javnu funkciju, to je onda siguran dokaz da je poremećena ličnost, egomanijak i da je opasan po interese javnosti, jer srozava ugled i značaj funkcije predsednika države.

Kada takav ludak krene u političku kampanju, onda se takav pacijent mora smestiti na psihijatriju, gde mu je mesto, umesto što svojim ludilom na televiziji vređa dostojanstvo građana Srbije. Međutim, politika u Srbiji se vodi iz psihijatrijske klinike. Otuda namera režima da sve više pacijenata gurne u predsedničku kampanju.
To isto je radio i Milošević. Obesmišljavao je izbore i državne funkcije.

Ali, problem nije u Dramoseru, koji ponavlja istu tu političku matricu i koji sprema na proleće politički cirkus sa igranjem i pevanjem, gde će on da odnese, kako računa, ubedljivu pobedu. Problem je u onim političkim patuljcima koji se sami kandiduju.

U svima koji pristaju na tu nameštenu i pokvarenu igru bez granica i presrećni su što, za šaku prljavog i ukradenog novca, izigravaju klovnove u ovoj političkoj menažeriji.
Problem je što ti politički idioti nemaju nikakvu istorijsku odgovornost prema svojoj državi i svome narodu. Problem je što svoje džeparoške fore i fazone prodaju za nekoliko nastupa na nacionalnim medijima. Problem je što svoju bolesnu sujetu hoće da izleče izmišljenom ulogom kandidata za predsednika države. Pa, to će im i pisati u biografiji da su bili u trci za predsednika države.

U opštem sprdanju i zajebavanju, nastavljamo ubrzano da tonemo i propadamo. Bolje je da propadnemo što pre, jer ćemo se pre suočiti sa realnim svetom naše propasti i pre ćemo krenuti da se oporavljamo, nego da nas ovako mrcvare i unižavaju.

Beograd, 28.12.2016

Izvor: dragas.biz/drzavnik