Da bi se bilo šta promijenilo u -Aluminiju-, on mora prestati biti HDZ-ova firma i stranački bankomat

Da bi se bilo šta promijenilo u -Aluminiju-, on mora prestati biti HDZ-ova firma i stranački bankomat

Aluminij proživljava sudbinu Mostara, problema koji niko neće da rješava, a svakim danom postaje sve veći. Žao mi je da danas jasno vidimo kako predizborni baloni predsjednika HDZ-a BiH o spašenom Aluminiju pucaju kao da su od sapunice, dok se njegovi ključni kadrovi peru od odgovornosti, kaže Žuljević

Vlada Federacije BiH, koja je najveći pojedinačni vlasnik posrnulog mostarskog giganta Aluminija, naložila je u ponedjeljak vodstvu te kompanije da pronađe strateškog partnera te najavila susret s drugim suvlasnicima, malim dioničarima i Vladom Republike Hrvatske, kako bi se pronašlo dugoročno rješenje ili slijedi stečaj i postupno gašenje proizvodnje.

U vlasničkoj strukturi Aluminija po 44 posto udjela imaju Vlada Federacije BiH i mali dioničari, dok 12-postotni udio ima Vlada Republike Hrvatske. Kao mogući kupac većinskog udjela kombinata spominje se švicarski Glencore. U periodu kada je poduzeće vodio Mijo Brajković, Aluminij je bio na korak do prodaje Glencoru, ali je u posljednji trenutak taj posao propao, po mnogima zbog otpora u Vladi FBiH.

U upravi Aluminija priznaju kako će jedan od uvjeta biti osiguranje jeftinije struje putem garancije Federalne vlade, što je traženo i ranije. No, problem Aluminija nije nastao preko noći, pogodovale su mu bivše uprave sklapajući nepovoljne ugovore. Pa tako danas dug "Aluminija" prelazi 377 miliona KM, od čega je samo dug prema Elektroprivredi HZ HB 280 miliona KM. U posljednji trenutak je osigurana struja za sljedećih 15-ak dana pa je odluka o gašenju proizvodnje u Aluminiju prolongirana, a oko 900 radnika i dalje strepi za svoju sudbinu.

Ekonomista Aner Žuljević tvrdi kako je Aluminij godinama korišten kao stranački bankomat, te je samo bilo pitanje vremena kada ćemo imati scenarij sličan današnjem.

-Trenutno možemo reći da Aluminij proživljava sudbinu Mostara, problema koji niko neće da rješava, a svakim danom postaje sve veći. Žao mi je da danas jasno vidimo kako predizborni baloni predsjednika HDZ BiH o spašenom Aluminiju pucaju kao da su od sapunice, dok se njegovi ključni kadrovi peru od odgovornosti za sudbine 900 radnika - kazao je Žuljević.

Dvije ključne stvari se u Aluminiju moraju jasno razdvojiti, dodaje,  a to je lopovluk i politička odgovornost.

-Lopovluk nije bilo moguće izvesti bez očigledne podrške politike, pa je redoslijed stvari u smislu odgovornosti vrlo jasan. Politika, nadzorni odbori i menadžmenti. Nažalost, radnici su predugo šutjeli i odobravali indirektno pogrešne stvari za koje su znali, a institucije koje su trebale po službenoj dužnosti raditi posao to nisu. Višegodišnja politika menadžmenta Aluminija, gdje su isti po nalogu HDZ-a nipodoštavali ulogu države kao vlasnika im se danas vraća kao bumerang, dok oni koji su sponzori takve politike danas sjede na ključnim pozicijama ministra finansija, direktora EP HZHB, direktora Elektroprenosa i prave se kao da je Aluminij tuđi problem, a ne njihova odgovornost - naglašava Žuljević.

Da bi se bilo šta moglo raditi u Aluminiju, ističe Žuljević, on mora prestati biti "HDZ firma" i postati preduzeće kojim upravljaju njegovi stvarni vlasnici. Dodaje kako ne može Aluminij dogovore sa Vladom FBiH tretirati kao švedski sto, uzme samo što njemu odgovara jer to na kraju završi loše po Aluminij. Hrvatska vlada, dodaja Žuljević,  očigledno ima "svojih" puno većih problema, pa Aluminij u ovom momentu uopće ne tretiraju kao bitno pitanje za njih.

-To nije ništa iznenađujuće jer da je bilo volje, bilo je i načina da se aktivno sudjeluje, upravlja i nadzire poslovanje Aluminijem, da ne dođe u ovakvu situaciju. Očigledno je politika HDZ BiH prema Aluminiju imala prešutnu saglasnost institucija Republike Hrvatske - naglašava.

U ovom momentu ne postoji najbolji scenarij za Aluminij jer je stvar otišla predaleko. Pitanje je biti ili ne biti u ovom momentu.

-Bojim se da se nalazimo u kompleksnoj situaciji sličnoj s brodogradilištima u Hrvatskoj, gdje se ako postoji volja mora definisati kompletan set mjera od prinudne uprave, plana konsolidacije, dugoročnih reprograma kredita, odnosa s dobavljačima i nabavke struje po uvjetima koji imaju ekonomsku osnovu za održivost Aluminija. Puno je pitanja na koje se odgovori moraju brzo dati, a bojim se da imamo vladajuću politiku koja u posljednje vrijeme gleda samo sebe, i pere ruke kroz providnu taktiku u kojoj je samo bitno da "leš" ne završi u njenim rukama - zaključio je Žuljević.


Izvor: Faktor