Borislav Radovanović: Dan Republike Srpske - Jedni slave dok drugi jauču

Borislav Radovanović: Dan Republike Srpske - Jedni slave dok drugi jauču

Politički lideri Republike Srpske složno odlučiše da i nadalje slave 9. januar. No, šta da "slavimo" mi kojih se ta Srpska odrekla, anatemisala nas i zločinački razorila? U "PRAVDI ZA DAVIDA" ni dječije rođendane više nismo kadri slaviti. Da nije našeg prepoznatljivog prkosa organizovali bi javno plakanje/jaukanje.

Vidjeli smo danas, po ko zna koji puta, izraženo političko jedinstvo Republike Srpske oko proslavljanja 9. januara. Oni sa boljim pamćenjem sjećaju se referenduma, skupštinskih deklaracija i ko zna koliko ranijih sličnih odluka. Isto tako sjećaju se i kako je vladajuća klika sve to pogazila, pa iz Zakona o praznicima izbrisala "Dan republike" - u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH. I ova odluka biće implementirana, no valja svjetini podariti dnevnu dozu politikanstva. Znaju narko-dileri kako manipulisati sa navučenim heroinskim ovisnicima.

Elem, poenta današnjeg političkog jedinstva leži u konstataciji da će neko nešto "slaviti". Ako se prisjetimo ranijih godina to slavljenje materijalizovaće se pompeznim poziranjem političara na centralnoj tribini, dok ispred njih paradiraju policijski ešaloni. Dakle, marširaće oni što nas onako zvjerski prebiše 25. decembra prošle godine. I razbili su nas da ne kvarimo ukupnu "estetiku" tog svečanog čina, kao što su nam iz istog razloga zabranili okupljanja. Doista, gdje počiva naš "grijeh" (?) ako smijemo uopšte upitati.

Kroz sokoćala RTRS, SRNA, ATV i sličnih nebrojeno puta kazaše da "PRAVDA ZA DAVIDA" ruši Republiku Srpsku, izvodi tzv. obojene revolucije i svašta tome sličnoga. Kazaše i da smo Sorošovi plaćenici i Bakirovi sljedbenici, a vrhunac bi kad nas optužiše da po nagovoru Kormakove ugrožavamo Lavrova. Kad takve stvari iznose predsjednici i ministri podrazumijeva se da ste krivi i bez dokaza i postupka uopšte. 

Princip je jasan: oni su Republika Srpska, a mi smo "nacionalno neispravne osobe" u smislu kako je to svojom uredbom svojevremeno određivao Milan Nedić. I obračinali su se sa nama nedićevskim metodama! I sve to proslavili 9. januara! I oni su Republika Srpska!

Nameće se logično pitanje: a ko smo onda mi? Po tome što smo gotovo godinu pod pojačanim nadzorom Uprave za sprečavanje terorizma i ekstremizma MUP RS proizilazi da smo teroristi i ekstremisti. Po "kriminalnim dosjeima"  objavljenim na RTRS i silnim prijavama proizilazi da smo kriminalci. Zna se kako su nas sve etiketirali, a samo kako bi izbjegli odgovoriti na jedno jedino pitanje: KO JE UBIO DAVIDA?!

Davor Dragičević je napustio posao u Italiji i došao da brani srpski narod i stvara Republiku Srpsku. Tri godine trajalo je primarno saniranje teškog ranjavanja, a godinama je kao težak invalid ćopajući konobarisao da prehrani porodicu, da djeci obezbijedi dom (sedam kredita), da ih školuje... crna im škola bila! No, sve to zalud kad nije bio dovoljno "patriota". Trebalo je valjda da kaže: "Ako je za Republiku Srpsku ubijte i moju Teodoru!". U ovom tamnom vilajetu "prave patriote" su oni što tužiše Republiku Srpsku, a "izdajnici" su oni koji odbijaju prihvatiti da im se dijete "zadesno utopilo" kao lopov i kriminalac. U Republici Srpskoj postoje dvije vrste sinova - "studenti koji uživaju kokain" i "narkomani koji studiraju dva fakulteta". 

Elem, vratimo se na poentu. Republika Srpska se javno odrekla "PRAVDE ZA DAVIDA", anatemisala sve te ljude i ideje, da bi na kraju teškim zločinaštvom razbila zajednicu. To je fakt! Ljudi su pretrpili progon, torturu i nasilje da im zasigurno nije do slavlja. Mogu samo jaukati do iznemoglosti. Samo, od njih se očekuje da "patriotski slave" ili će i nadalje biti tretirani kao "nacionalno neispravne osobe" po matrici Milana Nedića. Moramo usvojiti Hitlerovu krilaticu: "Ti si ništa, tvoj narod je sve!" i kroz takvu prizmu poimati i smrtna stradanja vlastite djece. Moramo 9. januara aplaudirati i onima što stoje na bini i onima što ispred marširaju jer to je naš "tuk na utuk" svima onima što zadiru u prava naroda i republike.

Kad nam kažu da idemo na referendim ima da zaokružujemo "DA", a nemoj neko da pita što pogaziše volju naroda i implementiraše odluku Ustavnog suda BiH. Nemoj ni da kogod upita zašto neispoštovaše skupštinsku deklaraciju. Posebno je zabranjeno pitati: "Ko je ubio Davida?". Zabranjeno je postavljati ikakva pitanja jer tako vam neminovno slijedi policijski dosje i status "nacionalno neispravne osobe". To je Republika Srpska!

Za kraj moram postaviti poneko pitanje ovima što jednoglasno odlučiše da "slave" i što smatraju da u Republici Srpskoj ima razloga za slavlje. I to sa pozicije "ludog blogera" koji bi najrađe jaukako. Što mili moji politički čelnici niste predsjednici ukazali da se takve stvari raspravljaju u parlamentu? Šta u formalnopravnom smislu znače vaši današnji potpisi? Je li to neki izvor prava ili pravnoobavezujući akt? Ili je tek puko politikanstvo?

Kako je moguće da u svoj svojoj "veleumnosti" još niste shvatili da je Republika Srpska sa Federacijom BiH jednakopravan konstituens/činioc države? Pa da je Narodna skupština zakonodavac tog konstituirajućeg elementa države tako da ustavni sud (ma koji) ne može nametati volju zakonodavcu?! Kako to da još uvijek niste naučili osnove teorije države i prava po kojima sudovi ne mogu nametati odluke parlamentima, odnosno da parlamenti mogu bez ikakvih pravnih posljedica odbiti svaku odluku suda? Baš kao što je Narodna skupština odlučila abolirati sve nezakonitosti policijskih i tužilačkih moćnika koje je anketni odbor nesporno utvrdio. Što bi rekao Davor Dragičević: "Može im se!".

Zar je u daljem moguće da još uvijek niste naučili ništa o sudskoj hijerarhiji? Ovde imate obezbjeđenu mogućnost dvostepenosti u sudskom odlučivanju zbog čega Narodna skupština RS uvijek može usvojiti princip da neće implementirati niti jednu odluku Ustavnog suda BiH ukoliko se apelant prethodno nije obratio Ustavnom sudu RS. Mogao bih ovako unedogled PRAVNO HIPOTETIČKI nabrajati mogućnosti parlamentarnog reagovanja na slične odluke Ustavnog suda BiH, ali je poenta na "parlamentarnom odlučivanju". Nikako na politikanstvu Željke Cvijanović i sličnih "nacional-socijalista" (skraćeno: nacista).  

Za sami kraj moram nešto poručiti i "opoziciji" Republike Srpske. Odlučili ste da se pridružite onima što smatraju da se u Republici Srpskoj ima šta "slaviti" dok oni što su vas na izborima podržali jauču od progona i torture "u ime Republike Srpske". U redu, sami ste odabrali stranu. Samo računajte da će biti još izbora, a čini mi se da je Davor Dragičević pominjao nekakvo osnivanje stranke.


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/