Dane Čanković: Evropska Unija - laboratorija za anesteziju duše i lažnih vrijednosti


Dane Čanković: Evropska Unija  - laboratorija za anesteziju duše i lažnih vrijednosti

Prije nekog vremena iz bolnice je izašao poznanik koji je preživio infarkt mozga, a kao posljedica nervoze i boravka u zadimljenoj prostoriji. Sedam sati igrao je tombolu i pušio zajedno sa ostalim igračima. U jednom momentu čekao je jedan broj za džek-pot (oko 7.000 maraka). Silno se uzbudio. Izlazi broj, nije njegov, sljedeći, opet nije njegov, i tako četrnaest „ruku“. Nije dobio džek-pot ali je završio u bolnici. Čvrsto je odlučio da više neće kockati niti pušiti. Imao je silnu borbu protiv strasti. Savjest je proradila i spoznaja šta je zlo, a šta dobro.

Ljudi su suočeni sa raznim strastima, iskušenjima (kockom, srebroljubljem, bludom, stomakougađanjem…). Najteže se izboriti sa onim iskušenjem o kojem se najviše razmišlja, priželjkuje, koje se „zavoli“.

Čovjek je u svojoj suštini dobar. Čak i praroditeljski grijeh došao je spolja, lukavstvom, prevarom, kao i svi naredni.

Praroditeljski grijeh, kao i grijeh naših predaka predstavljaju teret, ali to ne znači da je ljudska priroda, pa taman i u segmentu zla, već sposobna, da ako vjerujemo u Boga, „budemo savršeni kao što je Otac naš nebeski“, i ako nemamo takvu vjeru, budemo lak plijen lukavom.

Zlo se najočiglednije manifestuje preko čovjekovih postupaka, ali ne zato što je čovjek sam po sebi zao, već što dopušta da zlo djeluje preko njega.

Čovjeku je data sloboda izbora, ta najveća vrijednost, koja ga odvodi u najveću pobjedu ili najdublji poraz. Korišćenje slobode određuje i definiše specifičnost svake ličnosti.

Čovjek mora da je od izuzetne važnosti, dok su za njega zainteresovani i Bog i đavo, s tim što je Bog unaprijed znao kakva će biti volja čovječija. Zato ga je i stvorio po liku svome.

Pokušaj stvaranja nečovjeka od čovjeka je stalan proces i najčešće ide preko uma.

„Cilj opravdava sredstvo“ je vješto izneseno čovjekovom umu, kako bi se umirila savjest, a odgovornost prenijela na tamo neki cilj. Posebna „priča“ je razmišljanje kako je najteža borba protiv samog sebe, kao da postoji čovjekova dvojna priroda dobra i zla (shizofrena priroda) koja se međusobno bori. I koja god da pobijedi, čovjek ostaje bez jednog dijela sebe. Hendikepiran je i u suštini vodi u suicid.

A najveća borba čovjeka jeste protiv zla koje dolazi spolja, a kojeg čovjek pušta u sebe i preko koga se manifestuje kroz čovjekove postupke. Čovjek postaje izvršilac zlodjela. Ljudima se nameće šizofren način života. Jedan od osnovnih identiteta, religija, govori o postojanju Boga i istinskom smislu, a s druge strane se uči Darvinova teorija evolucije i smisao u slučajnosti.

Šta bi nam se desilo u EU kroz jedan proces koji nije nemoguć?

EU je plod antireligioznog centra moći i ima za krajnji cilj da anestezira dušu, ponizi čovjeka, nametne lažne vrijednosti i u suštini od čovjeka napravi nečovjeka.

Postoji mogućnost da u EU  nestane čovjek u svojoj najdubljoj suštini, nestanu narodi i države, nestane istinski smisao i životna radost koja je sa njom neraskidivo vezana.

Tome svemu prethodi faza beskrupuloznog individualizma (ostrašćene ličnosti, egoizam, gordost, pobuna protiv Boga). U takvoj EU čovjek ne bi znao razlikovati dobro od zla, koje bi se ozakonilo (pedofilija, istopolni brak, eutanazija) i samim tim ne bi bilo borbe protiv zla što u suštini čini život.

U takvim okolnostima ne bi bilo ni odluke onog poznanika sa početka teksta koji je uistinu odlučio da se više ne kocka, već bi se lakše donosile odluke, poput one da mladi u prvim težim problemima ili depresiji zatraže eutanaziju, što će im zakon i omogućiti.

Nigdje ne postoje samo negativne ili samo pozitivne pojave. Ovdje su iznesene negativne, jer su suštinski uništavajuće za čovjeka. Čak i u ekonomskom, materijalnom smislu, u svijetu pa i u EU prisutno je i biće sve veće raslojavanje. To raslojavanje može biti strogo kontrolisano i dovesti do stvaranja takozvane više i niže rase.

Srpski narod je mali po brojnosti, ali veliki po idejama i djelima, koja potiskuju negativne pojave. Zato je za očekivati da će srpski narod podići svoj krst i nastaviti dalje da čini podvige i čuva istinske vrijednosti, svoj identitet i vjeru pravoslavnu, jer to je istinski život. Ulaskom u EU sve će to nestati.

Pa zar nije i Hristos nagovaran da ostavi svoj krst, da se odrekne Oca svog? On je išao u najveću pobjedu, pobjedu nad smrću nudeći spasenje svima onima koji ga smatraju za Put, Istinu i Život. Tako i srpski narod ne smije da odustane od svog krsta, bez obzira koliko ga je teško nositi i koliko god mali dio naroda ga nosio, jer će njime biti spašen.

Koliko je aktivan, a u isto vrijeme neprepoznatljiv antireligiozni svjetski centar moći vidi se po obimu uništavanja istorisjko-kulturnih i vjerskih objekata u svijetu, zadnjih decenija, bez obzira ko je neposredni izvršilac zlodjela. Uništavaju se identiteti ozbiljnih naroda, siječe se njihov korijen preko kojeg dobijaju snagu… razbijaju se narodi kako bi se svelo sve na kontrolisanog pojedinca, koji je u njihovoj službi.

Zar oni Albancima pomažu što ih vole, zbog ljudskih prava ili zbog svojih dubokih i skrivenih interesa? 

U svemu tome podrazumijeva se da su u pitanju dugoročni procesi, koji isključuju očiglednost, a sadrže prevaru, obmanu, laž… Ono što je zanimljivo jeste da u dosadašnjoj istoriji, konačan ishod prelomnih događaja (pa i ratova) nije bio onakav kakav su planirali izazivači tih događaja.

I na kraju, svaki tekst završavam sa: Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.


Autor: Dane Čanković 

Izvor: IN4S