Dojče Wele -Žuti prsluci- na BiH način -Šuti i trpi-


Dojče Wele -Žuti prsluci- na BiH način -Šuti i trpi-

Stanovnici BiH nisu spremni za proteste po uzoru na one na Zapadu, čak i ako za to imaju jake razloge, procjenjuju analitičari. A i građani Sarajeva imaju o tome mišljenje:

„Ovdje je kao u onoj pjesmi – Šuti i trpi“.

Na pitanje da li su u Bosni i Hercegovini mogući protesti po uzoru na demonstracije „Žutih prsluka“ u Francuskoj, građani Sarajeva daju negativne ogovore. Uz konstataciju da se javnost u toj zemlji već odavno ponaša po uzoru na naslov hita grupe Dubioza kolektiv „Šuti i trpi“, N.M. ističe da razjedinjeno bosansko-hercegovačko društvo nije sposobno da organizuje proteste poput onih u Francuskoj ili Belgiji. „Osim toga kolektivna svijest stanovništva u BiH daleko je od nivoa svijesti ljudi u Francuskoj koji su ustali protiv novih nameta koji direktno utiču na kvalitetu života“, kaže N.M.

Slične odgovore dobili smo i od drugih građana. V.I. smatra da su stanovnici BiH u stanju da navuku žute prsluke isključivo na društvenim mrežama. „Mi smo posljednjih godina pokazali da smo uglavnom sposobni da navučemo ’žute prsluke’, i to baš fluorescentne – na Fejsbuku. Kad treba izaći na ulicu, imamo pametnijeg posla, a i neko drugi bi to mogao za nas da uradi“, ističe V.I.

„S obzirom na uglavnom negativne ishode dosadašnjih protesta i građanskih ’poziva upomoć’ na koje su se vlasti oglušile, smatram da su ’žuti prsluci’, nažalost, neizvodljivi u BiH“, kaže L.G.

Moguće zloupotrebe protesta

A razloga za nezadovoljstvo ima, poručuju stručnjaci, nabrajajući samo neke – niske plate i penzije, visoke cijene namirnica, goriva, javnih usluga… Ipak, javni protesti u BiH su rijetkost. Banjalučki sociolog Ivan Šijaković smatra da u njegovoj zemlji nema nikakvih šansi za „žute prsluke“, bez obzira na to da li za njima ima potrebe. „Naravno da ima potrebe, jer je visina plata i penzija većine građana sramno niska. Međutim, ’žuti prsluci’ ovdje nisu mogući iz više razloga. Vlast bi među demonstrante mogla da ubaci svoje agente koji bi razbijali izloge, trafike i automobile, i tako kompromitovali svaki socijalni pokret“, kaže Šijaković za DW.

On upozorava i na opasnost da se protesti u određenim krugovima ocijene kao neprijateljski, odnosno usmjereni protiv druge nacije, vjere ili kulture, što bi moglo da ima neželjene efekte. „Pored toga, građanima u BiH dozlogrdilo je svako ozbiljnije, šire i opštenarodno okupljanje, jer većinom završi neuspjehom. Preovlađujući stav među građanima je: ’Ništa ne može da se promijeni, samo džabe trošimo vrijeme i trud’. Osim toga, građani ovdje žive za dan kada će naći neku priliku da ’zbrišu’ u Njemačku ili skandinavske države i time riješe svoj problem“, kaže Šijaković.

Koga se tiče „Pravda za Davida i Dženana“?

Da u BiH nije mali broj onih koji misle da su za sada propuštene prilike za bilo kakav vid građanskog aktivizma i neposlušnosti, posebno za proteste poput „žutih prsluka“, potvrđuje i novinar sarajevskog „Oslobođenja“ Đorđe Krajišnik. „Da bi nešto tog oblika protesta bilo moguće u BiH, nužno je prije svega izgraditi svijest o važnosti pobune kao takve, tačnije o demokratskom pravu na proteste kojim bi se izrazilo nezadovoljstvo zbog stvari koje većini nisu po volji. U ovu žabokrečinu u kojoj se živi po sistemu ’ne tiče me se, pa se i ne dešava’, nužno je vratiti povjerenje u izlazak na ulicu kao civilizacijski čin i jedno od osnovnih ljudskih prava“, kaže Krajišnik za DW.

„Ako nekome nije jasno zašto smo propustili prilike, neka se osvrne na proteste zbog nerasvijetljenih ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića. Protesti za Davida i Dženana pokazali su istrajnost njihovih porodica da dođu do istine. Međutim, ti protesti su u većini društva ostali ono što se većine građana ne tiče. A i te kako ih se, zapravo, tiče. Živimo u društvu u kojem okidač za izlazak na ulice nisu bila ni ubistva u koja su pojedinci iz sistema uključeni ili rade na njihovom zataškavanju. Kako onda očekivati da će nešto drugo biti pokretač protesta? U trenutku kada smo shvatili da su pojedinci iz vlasti umiješani u ta ubistva, na ulicama naših gradova moralo je da bude desetine hiljada ljudi! Ovako, danas su to događaji kojih se malo ko sjeća“, kaže Krajišnik.

Odgovornost medija i nevladinih organizacija

Objašnjavajući zašto ozbiljni protesti u BiH nisu mogući, politički analitičar Almir Terzić navodi više razloga, a odgovornima smatra i medije, te nevladine organizacije. „Oni koji žele promjene, mijenjaju svoj život odlazeći u zemlje Evropske unije, posebno u Njemačku. Svjesno ili ne, mnogi mediji u BiH daju prostor političarima za prezentaciju njihovih igrokaza, umjesto da govore o realnim društvenim problemima. Rad nevladinih i organizacija civilnog društva gotovo je zamro, a kompletan građanski aktivizam svodi se na pojedince ili manje grupe ljudi čiji su pokušaji da nešto promijene u ovakvoj situaciji samo borba sa vjetrenjačama“, kaže Terzić.

Terzić upozorava i na odsustvo morala, nedostatak solidarnosti i – neiskrenost „jer svi jedno misle, drugo govore, a treće rade“. „Zato se nikakvi, a kamoli ’žuti prsluci’ ne mogu očekivati u BiH. Na poskupljenja, pogoršanja uslova života ili druge nepravilnosti, stanovnici u BiH odgovaraju slijeganjem ramena. Stoga vlast u BiH ne treba da brine, sigurna je narednih stotinu godina. Nema više onog pozitivnog duha iz prošlosti. Sada imamo svu tehnologiju svijeta, višak informacija, ali zapravo nemamo ništa. Nemamo iskrenosti i hrabrosti. Divim se Francuzima i Albancima koji se bore protiv loših odluka, dok se Bosanci i Hercegovci prepuštaju letargiji čekajući da neko drugi za njih obavlja poslove i stvara bolje uslove za život. Gotovo je, propali smo“, kaže Terzić.

Bosanski paradoks – „žute prsluke“ priziva Dodik

Novinar „Oslobođenja“ Đorđe Krajišnik napominje da je spinerski inženjering ponovo „uspješno“ obavio svoj posao u BiH. „Nakon plašenja ratom u predizbornom periodu, sada imamo sluđujuće igre bez granica o tome da li je Milorad Dodik danas pojeo meko ili tvrdo kuvano jaje, te hoće li Željko Komšić u svoj kabinet u zgradi Predsjedništva BiH vratiti i sliku Đure Pucara Starog ili neće“, kaže Krajišnik.

Sagovornici DW podsjećaju da je i „igra sa zastavama“ u zgradi državnog Predsjedništva bila u funkciji odvraćanja pažnje od realnih društvenih problema. A kada je novinar TV1 Slađan Tomić pokušao da ukaže na besmislenost prenošenja i uklanjanja zastava u Predsjedništvu u vrijeme konstantnog poskupljenja goriva u BiH, Dodik mu je odgovorio: „Obuci žuti prsluk pa hodaj po Bosni“.

Nakon toga, Tomić je to i učinio – međutim, bio mu je zabranjen ulaz u zgradu Predsjedništva. Tomićeve kolege su se solidarisale s njim i takođe obukli žute prsluke, a iste večeri to je uradila i voditeljka dnevnika te televizije.

Novinari televizije TV1 i dalje nose žute prsluke kako bi s jedne strane iskazali svoj protest, a s druge, podsjetili izabrane političare u BiH da snose odgovornost za zemlju i njene građane.


Izvor: Dojče Wele