Dr Milan Blagojević za Infomedia Balkan: Milorade, nije to ljudski

Na nedavno održanim posebnim sjednicama (jedanaestoj i dvanaestoj) Narodne skupštine Republike Srpske mogli smo se naslušati svega što će ostati kao ljaga za ovaj zakonodavni dom. Jer, kako drugačije nazvati do ljagom za parlament Srpske kada predsjednik Republike Srpske izađe za skupštinsku govornicu pa javno, iz sveg glasa, kaže jednom poslaniku da laje, da je budala, budaletina, kretenčina, idiot, majmun, te uputivši mu ozbiljnu prijetnju da: "kada ne budem predsjednik, naći ću te da se obračunam s tobom. Uhh, umalo ne rekoh šta ću ti raditi. Budi malo u neizvjesnosti kretenčino".

Šta god da je učinio poslanik kojem su bile upućene ove riječi, ne opravdava to predsjednika Srpske da izgovori takve riječi bilo gdje, a kamoli za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske. Sve to je mirno posmatrao predsjednik Narodne skupštine, koji je, da tuga bude veća, na sve ovo samo jednom predsjedniku Srpske rekao da od svih navedenih riječi  ne koristi onu "kretenčino", to jest ne opomenuvši ga ni za jednu od ostalih neprimjerenih riječi niti za otvorenu prijetnju kojom se ugrožava sigurnost poslanika.

U takvom opskurnom (kvazi)parlamentarnom mizanscenu, skončanom u pola tri ujutro 29. marta ove godine, ima jedna činjenica kojoj nije poklonjena adekvatna pažnja u medijima u Republici Srpskoj, za razliku od medija u Federaciji BiH koji su obratili pažnju upravo na to.

Naime, u toku svog govora u svojstvu predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik je na 11. posebnoj sjednici Narodne skupštine izjavio i to da se na predstojećem Vaskršnjem saboru, čije održavanje su on i Aleksandar Vučić najavili za 5. maj ove godine, deklaracijom tog sabora treba proglasiti da Srbija više ne može stajati iza kršenja Dejtonskog sporazuma i "da je Srbija spremna da na međunarodnim institucijama brani Republiku Srpsku i Dejtonski sporazum, onako kako to ima kao subjekt međunarodnog prava".

Ove Dodikove riječi moraju se posmatrati u vezi sa jednim drugim riječima. Naime, malo prije Dodika na istoj sjednici Narodne skupštine srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, je prvi put za govornicom tog parlamenta izjavila: "Povelja UN jasno zabranjuje da bilo ko upravlja državom osim njenih nadležnih institucija i upravo zato Dejtonski sporazum nije dao pravo visokim predstavnicima da upravljaju Bosnom i Hercegovinom, jer bi time bila prekšena Povelja UN i njen Vrhovni princip suverene jednakosti svih država. Član 78. Povelje UN zabranjuje starateljstvo/protektorat nad bilo kojom državom članicom UN". 

Svaka od ovih izgovorenih riječi, kako Dodika tako i Cvijanovićeve, su na mjestu, jer imaju pravno utemeljenje u Povelji UN i Dejtonskom sporazumu kao međunarodnom ugovoru. Međutim, problem je u tome što i Dodik i Cvijanovićeva ne izgovaraju svoje nego preuzimaju moje riječi, odnosno ideje o ovim pitanjima, koje sam ni sam ne znam koliko puta javno izložio. I niko u ovdašnjoj javnosti, kako stručnoj tako i onoj najširoj, prije mene nije na to ukazivao.

Recimo, u mojim knjigama "Kriminal ohaerizma" i "Ubiće nas neznanje i pohlepa" dokazao sam i objasnio da Povelja UN kao najviši pravni akt međunarodnog prava zabranjuje da bilo ko upravlja državom članicom UN osim njenih nadležnih institucija i da upravo zato Dejtonski sporazum nije mogao dati niti je dao pravo visokim predstavnicima da upravljaju Bosnom i Hercegovinom kao državom članicom UN, jer bi time bila prekšena Povelja UN. Takođe sam u tim mojim knjigama, kao i više naučnih članaka i novinskih kolumni u proteklih pet godina dokazao i objasnio da član 78. Povelje UN zabranjuje da se nad državom članicom UN uspostavi protektorat. 

Dakle, u mojim knjigama i člancima već piše sve ono što je Željka Cvijanović pročitala na nedavnoj sjednici Narodne skupštine, uz dodatak da sam joj, dok sam bio njen pravni savjetnik u maju prošle godine sve to i lično napisao te je zamolio da to izgovori na sjednici Savjeta bezbjednosti UN, gdje je bilo mnogo važnije da to kaže, ali to ona tada nije učinila iako mi je rekla da su dobre te moje sugestije.

Sve ovo o čemu sam pisao u mojim knjigama i člancima, čiju suštinu je Cvijanovićeva ponovila za govornicom Narodne skupštine, treba dovesti u vezu sa Dodikovom najavom da deklaracijom na Vaskršnjem saboru u Beogradu, 5. maja ove godine, treba reći "da je Srbija spremna da na međunarodnim institucijama brani Dejtonski sporazum". 

Međutim, i ova Dodikova najava je u stvari nešto što preuzima iz mojih već objavljenih tekstova o tome. Svakako da je u tom pogledu najreprezentativniji moj tekst pod naslovom "Šta Srbija može, ali neće", koji je kao novinska kolumna objavljen u Nezavisnim novinama od 19. septembra 2023. godine. I u tom tekstu sam po ko zna koji put ponovio da je BiH država članica UN, da joj Povelja UN garantuje pravo na suverenitet, da zabranjuje svima i svakome, što uključuje i visokog predstavnika, da se miješa u njena unutrašnja pitanja koja mogu da uređuju samo njene nadležne institucije, te da Povelja UN u članu 78. zabranjuje da se nad bilo kojom državom članicom UN uspostavi protektorat.

Zbog toga sam u istom tekstu ukazao i objasnio da se Srbija, kao pravna nasljednica SR Jugoslavije, obavezala članom 5. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH da će promovisati Aneks 4 tog sporazuma, to jest Ustav BiH kojim je propisana suverenost BiH, a to znači da niko osim njenih nadležnih institucija nema pravo da donosi zakone u BiH. To je slovo Ustava BiH pa zato Srbija, kako napisah u mojoj novinskoj kolumni, na osnovu one ugovorne obaveze "da promoviše Ustav BiH", koja Srbiji daje pravni status garanta Dejtonskog sporazuma, daje pravo na dvije radnje.

Jedna je, kako objasnih u kolumni, da Međunarodnom sudu pravde, tj. međunarodnoj instituciji kako to nepreciznim rječnikom kaže Dodik, podnese tužbu protiv svih onih država koje su u Bonu u decembru 1997. godine usvojile tzv. Bonske zaključke kojima su visokim predstavniku dale nešto što je zabranjeno, da svoju volju nameće kao pravo u BiH, čime su povrijedile suverenitet BiH propisan njenim Ustavom i Poveljom UN.

A druga mogućnost je, kako napisah u kolumni, da Srbija kao država članica UN, u ostvarivanju svoje ugovorne obaveze promovisanja Ustava BiH, pokrene proceduru u Generalnoj skupštini UN koja, na osnovu Povelje UN, ima pravo da od Međunarodnog suda pravde zatraži savjetodavno mišljenje da li visoki predstavnik ili bilo koja druga država ima, a očigledno je da nema, pravo da upravlja Bosnom i Hercegovinom na način na koji se to ovdje čini već duže od 25 godina, kao da je BiH njihova kolonija ili protektorat, a ne država članica UN.

Dakle, sve sam ja o tome već napisao, što Dodik, zajedno sa Cvijanovićevom, sada iznosi kao svoju ideju.

Međutim, od ovog plagijata poraznija je činjenica da sam zbog tih mojih ideja i istine da Srbija može da nas zaštiti, ali neće, bio promptno razriješen sa dužnosti savjetnika srpskog člana Predsjedništva BiH. Učinila je to Željka Cvijanović, uz prethodno odobrenje Milorada Dodika, u septembru 2023. godine, uz "obrazloženje", koje mi je saopštio šef njenog kabineta, da joj je "nanijela nemjerljivu političku štetu" moja kolumna "Šta Srbija može, ali neće". 

Dakle, zbog toga su me Željka i Dodik ostavili bez posla, a sada se Dodik služi upravo time. Milorade,  nije to ljudski.

Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.

Foto naslovna: K3/Printscreen/Dr Milan Blagojević
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter