-Dragičević- i okupljanja - Usvojene tužbe protiv MUP-a RS i Grada Banja Luka

Okružni sud u Banjoj Luci je obavezao Grad da objavi zapisnike u vezi sa inspekcijskim kontrolama u lokalu „Pab lajf”, koji je novčano pomagao pokret „Pravda za Davida”, a Ministarstvo će morati da se izjasni o nasrtanju na građane i o zabranama okupljanja. Jedna tužba je odbijena.

Kada se tek zahuktavao slučaj smrti Davida Dragičevića, pojedini mediji su, u aprilu 2018. godine, objavili da je banjolučki kafić „Pab lajf” pod bezmalo neprekidnom opsadom inspekcija. Razlog tome, prema tim napisima, bila je (novčana) podrška vlasnika kafića pokretu koji se tada začinjao povodom pomenutog slučaja.

Oglasio se, kako bi te navode opovrgnuo, i banjolučki gradonačelnik Igor Radojičić. Koliko brz da razglasi sve što mu godi i ospori sve što mu škodi, toliko i trom da se očituje o gorućim pitanjima koja uznemiruju građane; Radojičić je ustvrdio da je inspekcija samo jednom obišla „Pab lajf”.

Svoje tvrdnje Radojičić je pokušao da potkrijepi određenim dokumentima, nazvanim „izvještajima”. To, međutim, uopšte nisu bili dokumenti sačinjeni tokom ili neposredno nakon inspekcijskih nadzora, već odgovori na pitanja Davora Dragičevića i dopis Odjeljenja za inspekcijske poslove. Oba dokumenta sačinjena su nakon što su mediji objavili priču o inspekcijskim nadzorima.

Iako je objavljivanje bilo kakvih dokumenata svakako pomak u pravom smijeru, makar i bio veoma zakasnio, ipak više nije dovoljno da se objave bilo kakvi dokumenti, pogotovo ne dokumenti koji su suštinski samo saopštenja. I javni organi i mediji – dijelom sami, a dijelom i neosnovanim međusobnim napadima – narušili su povjerenje građana i u jedne i u druge. To nije samo naš, domaći problem, već je i globalni.

Naprosto, javnost više nikome ne može da vjeruje na riječ, a to može da bude opasno, pa čak i pogubno za demokratski poredak. Izbezumljen narod – koji nikome ne vjeruje, koji nikome i ne može da vjeruje – ne može ničim ni da vlada, i neminovno će da se pretvori u razularenu rulju. To nikome ne može dobra donijeti; nekome možda kratkoročno, ali dugoročno – nikome.

Prvi i nužni korak ka premošćivanju te provalije u koju bismo lako mogli da se strmoglavimo leži upravo u blagovremenom i cjelovitom objavljivanju izvorne dokumentacije koja potkrepljuje navode onoga koji u nešto želi da ubijedi javnost, i to tako da ta dokumentacija bude lako dostupna svima (zahvaljujući Internetu, to je i moguće, i jeftino, i jednostavno). Da se to ranije shvatilo, mnogo bi se bruke i razdora u kojima smo se danas obreli izbjeglo ili prevazišlo, a organi Republike Srpske – organi, jer institucije još nismo izgradili – bili bi daleko manje ugroženi nego što su danas.

Ugroženi naši organi svakako jesu, ali prevashodno (ako ne i isključivo) svojom krivicom, jer nisu dovoljno savjesni i sposobni da se brane otvorenošću, istinom i dokazima, već to neuspješno – i nedopustivo! – pokušavaju da čine zatvorenošću, frazama i floskulama, često i lažima.

Istina, „Žurnal” jeste objavio sliku nekih zapisnika poredanih na stolu, ali iz toga nije moglo sa sigurnošću da se prepozna o kakvim je zapisnicima riječ, niti je javnost mogla te zapisnike da pročita, i da sama oblikuje informisano mišljenje o tom slučaju.

Upravo zbog toga, potpisnik ovih redova je tražio od Grada Banja Luka da objavi zapisnike inspekcijskih nadzora „Pab lajfa”. Grad je to odbio, te je umjesto toga prepričao sadržaj zapisnika. No, prepričavanje, kao što rekosmo, više nije dovoljno, pa je zato Grad tužen.

Okružni sud u Banjoj Luci je, potkraj juna 2019. godine, tužbu uvažio utvrdivši da je odluka Grada – tačnije, gradonačelnika Radojičića – nepravilna i nezakonita. Sud je zaključio „da je tuženi dužan dostaviti tražene informacije, odnosno zapisnike o komunalno-inspekcijskih nadzoru iz marta i aprila 2018. godine, u kojima su sadržani imena i prezimena lica, izuzev u dijelu koji se odnosi na lične podatake tih lica, u smislu člana 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka, a iz razloga što se [Zakon o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske], ne može posmatrati i ograničiti isključivo na puko saopštavanje informacije, niti se može selektivno dostavljati tražena informacija, protivno ZOSPI-ju, već se mora cijeniti sadržina i smisao traženog zahtjeva, iz razloga što javno mijenje treba i mora imati saznanja o radu javnih organa, tako da isti ne mogu biti izolovani od suda javnosti, cijeneći pri tome svakako okolnosti datog slučaja, odnosno interesa lica na koja se traženi podaci odnose” (presuda broj 11 0 U 023351 18 U, od 24. juna 2019. godine).

Presuda je konačna i obavezujuća, pa će Grad zapisnike morati da objavi.

MUP JE JOŠ ĆUTLJIVIJI I ZATVORENIJI

Okružni sud je, u maju i julu 2019. godine, usvojio i dvije tužbe protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, te naložio tom organu da odgovori na zahtjeve i žalbe u dva postupka pristupa informacijama (presude brojevi 11 0 U 024665 19 U, od 13. juna 2019. godine, i 11 0 U 024806 19 U, od 4. jula 2019. godine).

Jedan od tih postupaka odnosio se na informacije u vezi sa događajem koji se odigrao 25. decembra 2019. godine na Trgu Krajine, kada su policajci pod punom opremom nasrnuli na okupljene, uključujući i staricu sa djetetom. Traženi su, između ostalog, svi izvještaji koji se tiču tog događaja i informacije o unutrašnjim kontrolama sprovedenim tim povodom. U drugom postupku tražene su informacije o zabrani okupljanja na Trgu Krajine.

Ministarstvo i dalje ne shvata da odnosi sa javnošću ne mogu da se svedu na suhoparna saopštenja, ustaljeno opterećena birokratskim frazama, teško razumljivim narodu, kojem su upućena. Javnost se takvom birokratizacijom dezinformiše, ako ne i zatupljuje, a srpski jezik institucionalno skrnavi.

SUD NE ZNA ŠTA JE CRNI MARKER

Jednu od tužbi protiv Ministarstva unutrašnjih poslova, Okružni sud je odbio. U tom sporu je traženo poništenje odluke da se odbije pristup Informaciji o smrti Davida Dragičevića od 24. aprila 2018. godine, o čemu je Frontal.RS već pisao.

Iako je skinulo oznaku tajnosti sa te informacije, Ministarstvo je odbilo da je objavi navodeći kako ona sadrži lične podatke. Potpisnik ovih redova više puta je isticao da lične podatke ne traži i da oni treba da se cenzurišu, ali Ministarstvo i Okružni sud su to zanemarili, te su njegov zahtjev odnosno tužbu odbili.

Vrhovnom sudu Republike Srpske je zbog toga podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje te presude Okružnog suda, a Frontal.RS će svakako obavijestiti javnost o ishodu tog spora.

Piše: Stefan Mačkić

Izvor: https://www.frontal.rs