Dušan Šehovac: Potencijalni pravosnažno osuđeni ratni zločinci žrtve?

Saopštavaju nam Bošnjakinja Munira Subašić  i Hrvatica Slavica Bilić  da “u osudi zločina i borbi protiv njegovih izvršitelja neće stati.”, i onda objaviše, naglasiše da neće preći sa riječi na djela, osude konkretnih ratnih zločina i onih koji su ih počinili,  već najaviše da će sa riječi preći na nedjela, tako što namjeravaju posjetiti porodice onih čiji su članovi uhapšeni i optuženi za ratne zločine.

Citirana misao je uz Poruku solidarnosti sa obiteljima nedavno uhapšenih pripadnika HVO iz Orašja, koju su iz Vukovara, poslale Munira Subašić “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” i Slavica Bilić "Bedem ljubavi-pokret majki za mir".

Obradovao me, a nadam se i druge, njihov zajednički stav da "Više od dvadeset godina nakon rata pravda vapi do neba, a žrtve stoje osramoćene. Mi smo toga svjesne, i u osudi zločina i borbi protiv njegovih izvršitelja nećemo stati.” Nadao sam se da će osuditi svaki zločin i da će se boriti svim demokratskim sredstvima, i da neće stati dok se svi osumnjičeni i optuženi izvršitelji-počinioci ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije ne budu procesirali na odgovarajućim sudovima za ratne zločine.

Umjesto da krenu sa  osudom konkretnog ratnog zločina i pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, u prisustvo porodica žrtava, one rade suprotno, najavljuju posjetu porodicama čiji članovi sutra mogu postati pravosnažno osuđeni ratni zločinci. One potencijalne pravosnažne ratne zločince tretiraju kao žrtve.

”Želimo vas posjetiti i s vama razgovarati, ne kao političari, već kao majke i žene s osobitim osjećajem duga prema žrtavama i našoj budućnosti." One su tako izrazile želju da se vide i podrže porodice desetorice uhapšenih koji su osumnjičeni i terete se da su kao pripadnici struktura HVO u Orašju, Vojne policije HVO i policijskih struktura, kao i stražara u logorima počinili krivična djela zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolnih mesta od aprila 1992. do jula 1993.godine.

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH, po nalogu Tužilaštva BiH, uhapsili su Đuru Matuzovića (64), Ivu Oršolića (64), Tadu Oršolića (56), Marka Dominkovića (56), Josu Nedića (60), Marko Baotića (68), Marka Blažanovića (61), Matu Živkovića (52), Antu Živkovića (47) i Stijepu Đurića (51).

Munira Subašić, žena sa duplim standardima, (nije jedina, takve su i druge predstavnici/ce porodica bošnjačkih žrtava, a isti su i  njihovi bošnjački političari) više puta je izjavila da ne želi prisustvovati komemoracijama žrtava drugih naroda u BiH, jer su te žrtve poginuli vojnici, a ne civilne žrtve rata.
Za nju su sve bošnjačke žrtve ubijeni civili, nema poginulih boraca.

Ovom prilikom pominjem kao primjere, dva zločina Armije BiH, gdje su žrtve Hrvati civili: Grabovica (Mostar) i Uzdol (Prozor); dva zločina Armije BiH gdje su žrtve Srbi civili: Sijekovac  i Trnovo (Ledići);  jedan zločin HVO i Armije BiH, gdje su žrtve Srbi civili: Mrkonjić Grad. Nikada Munira Subašić nije prisustvovala komemoraciji koja je posvećena hrvatskim i srpskim civilnim žrtvama u Bosni i Hercegovini.
 
Ne razlikuju se od nje mnogo ni predstavnici međunarodne zajednice koji izjavljuju da ne dolaze na Komemoraciju srpskim žrtvama u Bratuncu, 12.jula, a ni na druge komemoracije srpskim i hrvatskim žrtvama u BiH, jer su to komemoracije vojnicima koji su poginuli tokom ratnih sukoba, zaboravljajući da su većina srpskih žrtava u Srebrenci i Bratuncu civilne žrtve rata. Međutim, ne smeta im stati na čelo kolone u Vukovaru gdje iza njih “hodaju pripadnici Oružanih snaga RH noseći 164 zastave svih ratnih postrojbi u RH.”

Zanimljivo da čim pređe granicu BiH, padaju Munirini principi ponašanja. Na čelu je Kolone sjećanja na hrvatske žrtve u Vukovaru, (18.novembar 2016. godine) “koju predvode hrvatski branitelji te obitelji ubijenih, poginulih i nestalih branitelja, iza kojih hodaju pripadnici Oružanih snaga RH noseći 164 zastave svih ratnih postrojbi u RH.” Isto tako je ove godine bila u prvim redovima komemoracije i proslave “Oluje” u Kninu.
 
U toku ratnih operacija u Vukovaru i Kninu činjeni su ratni zločini nad srpskim civilnim stanovništvom, ali Munira Subašić, kao i predstavnici udruženja hrvatskih žrtava, političari domaći i međunarodni, a i mediji to ne spominju.

“Majke Srebrenice najbolje znaju šta znači kada vam netko ubije sina, kada vam siluje kćer i znamo što je bol. Zato uvijek kada se ovdje obilježava Dan sjećanja nastojimo doći i dati podršku majkama (branitelja) Vukovara…Ista nam je bol, svaka majka bez obzira kako se zove i kome pripada, ona je samo majka i ništa drugo”, izjavi Munira Subašić, ali ne potvrđuje ovaj stav svojim ponašanjem ni u Vukovaru a ni  Bosni i Hercegovini.
Ali zato ona ne propušta priliku da čestita svim hrvatskim braniteljima na oslobodilačkoj akciji “Oluji” te je posebno spomenula generala Antu Gotovinu za kojeg je rekla da je jedan od najboljih generala i branitelja.

Munira se ponaša, i citiraju je, kao da je svjetski priznati politički analitičar, geopolitičar. Ona zna i u Vukovaru izjavljuje da: “Isti projekt, (ne definiše koji) isti zločinci (ne određuje koji) u Vukovaru su počeli i u Srebrenici su završili.” Mudro zaključuje, i u Kninu klikće, poslije dugogodišnjeg istraživanja; “Da se nije desilo oslobođenje hrvatskog Knina, možda bi se desio u BiH još jedan genocid osim Srebrenice, u Bihaću.”

Nadam se da će se pojaviti među bošnjačkim nevladinim majkama, a moram biti pošten i reći i srpskim i hrvatskim,  one koja će prihvatiti istinu, reći i ponašati se u skladu sa stavom: da je ista bol svake majke, čije je dijete žrtva ratnog zločina bez obzira kako se zove i kome pripada. I da svojim primjerom pokaže da se može žrtva ponašati moralnije i humanije. Munirino ponašanje je daleko od moralnog i humanog, daleko od gore pomenutog moralnog stava.

Umjesto da se bori i prakticira ponašanja, koja vode ka održivom miru, to jest da na komemoracijama stvarnim ratnim civilnim žrtvama u Grabovici, Uzdolu, Sijekovcu, Trnovu, Mrkonjić Gradu, Potočarima i Prijedoru, a i na svim drugim dženazama, sahranama, komemoracijama, ona i predstavnice drugih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih  udruženja žrtava rata, budu majke (i očevi) žrtava i ništa drugo, one promovišu preko podrške porodicama  uhapšnih u Orašju, koji su osumnjičeni za ratne zločine nad Srbima, podršku onim koji mogu biti  pravosnažno osuđeni ratni zločinci, i tako potenciraju  ponašanje koje, zajedno sa sličnim ponašanjem drugih, ugrožava krhki mir  u Bosni i Hercegovini.

Za InfoMediaBalkan Dušan Šehovac

Mr.sci.Dušan Šehovac, siciolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko,  aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!