Dva odsto Srba vidi -Budućnost Srbije- u Vučiću -Pravdu za Davida- pratilo 340 hiljada ili 10 odsto populacije BiH

Dva odsto Srba vidi -Budućnost Srbije- u Vučiću -Pravdu za Davida- pratilo 340 hiljada ili 10 odsto populacije BiH

Eto pokazao nam je Aleksandar Vučić koliko ljudi u njemu vidi "Budućnost Srbije". Sve sa silnom organizacijom, medijskom podrškom i koncertima okupio je manje od dva odsto Srba iz "obe srpske države". Iliti tek 7,5 odsto onih koji su prije dvije godine glasali za njega, odnosno jedva 20 odsto članstva svoje Srpske napredne stranke.  Dodik je ostao fasciniran beogradskim skupom, šta je očekivano za nekog ko je na udarnom predizbornom mitingu okupio tek 0,2 odsto onih koji su mu potom "dali glasove". Kao oficijelni statističar "PRAVDE ZA DAVIDA" pitam: zašto ljudi nemaju hrabrosti javno stati iza "vrijednosti" za kakve tajno glasaju?

Odlučili srpski voždovi Aleksandar Vučić i Milorad Dodik da svojim političkim oponentima pokažu snagu i veličinu. Namjera je bila vaskolikom čovječanstvu jasno prezentovati razliku podrške spram nekakvih Obradovića, Đilasa i sličnih. Iz te vizure svi smo mogli da Vučić i Dodik mogu okupiti više simpatizera od Obradovića i Đilasa. Elem, kad sve to proanaliziramo sa pozicija ukupnog srpskog etničkog korpusa, broja glasova dobijenih na zadnjim izborima ili sa brojnošću stranaka nepobitno vidimo kako egzaktni pokazatelji ne idu u prilog "srpskih voždova".

Hajde da usvojimo procjene dokazano prorežimski orjentisanih medija, odnosno da se u Beogradu doista okupilo nekih 150 000 onih koji u Vučiću vide "Budućnost Srbije". U maksimumu uspio je pokazati da u njemu budućnost vidi tek dva odsto stanovnika Srbije. Dva od stotinu. Međutim, dalji pokazatelji po Vućića su sve grđi i grđi.

Uporedimo tih naduvanih 150 000 prisutnih sa dva miliona glasova koje je Vučić dobio na izborima od prije dvije godine i dobijamo tek 7,5 odsto. Znamo da za odlazak do izbornih mjesta niko nije organizovao na hiljade autobusa, stotine hiljda sendvića i sokova, a ponajmanje plaćeno odsustvovanje sa posla. Ni medijsko promovisanje nije bilo istog karaktera, dok je privlačenje mase nastupima Ace Lukasa i Riblje čorbe iluzorno i komentarisati. Potom, građani Republike Srpske nisu mogli glasati na tim izborima, a za odlazak u Beograd vožd Dodik nije štedio.

Znači, Aleksandar Vučić nije uspio okupiti ni sedam odsto onih što mu na izborima ukazaše povjerenja. Očigledno postoji razlika između onoga šta ljudi čine u tajnosti/zaklonima glasačkih mjesta u odnosu na ono šta su spremni javno podržati. Da govorimo o polovinama, trećinama ili desetinama, pa da tražimo razloge disbalansa, međutim sedam odsto zasigurno nije referentan pokazatelj onoga šta je Vučić pokušao.

U daljem uobzirimo podatak da Srpska napredna stranka (SNS) ima oko 730 000 registrovanih članova. Svjetski moćnici redovito ispituju Vučića kako mu je uspjelo u stranku učlaniti preko deset odsto ukupne populacije Srbije. Angelu Merkel posebno zanima kako je Vučić u nekih 12 puta manjoj Srbiji uspio okupiti 300 000 članova više od nominalnog broja članova njene unije. Elem, nije poenta u Vučićevim "tajnim receptima", nego u činjenici da je na skupu podrške okupio tek dvadesetak procenata članstva sopstvene stranke. A gdje su Dačićeve, Dodikove i ine snage? Moramo, znači, umanjiti i procenat članstva sopstvene stranke.

Iz vizure ovakvih podataka moramo zapitati: šta su Vučić i bratija pokazali? Podršku ili javno distanciranje naroda? Moć ili nemoć? Teško da su bilošta "pokazali" Obradoviću i Đilasu, a jedini koji nije mogao sakriti oduševljenje bio je Milorad Dodik. Sjeća li se neko kad je Dodik posljednji put uspio okupiti par hiljada pristalica? Zato svi pamtimo njegov prošlogodišnji fijasko, kad je na udarnom predizbornom mitingu uspio sastaviti nešto preko hiljadu ljudi. Na toj javnoj "prezentaciji moći" pojavilo se tek 0,2 odsto od 368 000 onih koji su netom potom glasali za njega. Normalno, skriveni iza paravana ili "iz grobova"! 

Može Milorad Dodik mantrati šta mu drago, ali nema ni teorijskih mogućnosti dokazati da je na udarnom mitingu okupio više od 0,3 odsto svojih glasača. Mi iz "PRAVDE ZA DAVIDA" i nama naklonjeni mediji karikirali smo sa skupom od oko 40 000 ljudi. Istog dana, u isto vrijeme, u našoj Banjaluci Davor Dragičević okupio je četrdeset puta više simpatizera od Milorada Dodika! Čak i Dodikovi "izvori" morali su priznati omjer dvadeset na jednoga.

Međutim, činjenica je da Davor Dragičević nije potrošio niti jednu jedinu konvertibilnu marku za organizovanje tog veličanstvenog skupa podrške. Ljudi su se sami organizovali i o svom trošku došli pokazati iza kakve vrijednosti su spremni javno stati. A koliko njih zbog stravičnog progona i zastrašivanja nije skupilo hrabrosti javno pokazati svoje uvjerenje? No, ključno pitanje jeste: koliko hiljada ili desetina hiljada nije uspjelo probiti se kroz nebrojene policijske blokade? 

Nadalje, uobzirimo činjenicu da je Beograd deset puta veći od Banjaluke, a šta je opet predispozicija za kompariranje skupova. Sviđalo se to nekom ili ne, ali Davor Dragičević u svakom mogućem pogledu skupovima je parirao Aleksandru Vučiću (Dodik je izvan kategorije!). Da je imao Vučićeve resurse parirao bi mu i u nominalnom omjeru, pa čak i da zanemarimo policijska sprečavanja, progone i zastrašivanja. 

I Davor Dragičević u ogromnoj većini okupljao je Srbe. Dakle, i Davor Dragičević bio je reprezent "Budućnosti" Bosne i Hercegovinje, Srbije, regiona, Evrope, ljudi i ljudskosti... I "PRAVDA ZA DAVIDA" predstavljala je simbol i viziju "Budućnosti". I ljudi su javno i ponosito stajali iza vrijednosti kakve zastupaju. Elem, poenta je na prošlom vremenu.

No, neke činjenice ostaće zabilježene za sva vremena. Fejsbuk grupu "PRAVDA ZA DAVIDA" zatvorili smo nakon mjesec-dva, kada smo okupili 340 000 članova (premašena desetina populacije BiH). Mogli smo imati milione članova, ali poenta je na kvalitetu. Zato se na Davorov poziv kroz policijske barijere probijalo do 40 000 ljudi, a to je nekih 13 odsto ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Da, govorim i o 40% stanovništva Republike Srpske, a gro prisutnih činili su upravo Srbi (Davorovi saborci i RVI, prijatelji, komšije, sugrađani, istomišljenici). 

Odlično znamo kakvim fašističkim metodama je razorena ovakva vizija "Budućnosti". Tako se samo moglo dogoditi da Dodik okupi samo 0,2 odsto svojih glasača i pobijedi protivnike koji u onakvim uslovima prezentuju 40 puta više ljudi. Vidjeli su ljudi sve prednje opisano, pa i ko u Beogradu drži govorancije, a ko je i mrtvo dijete morao "emigrirati". Umjesto na treću godinu studija ode naš David u Austriju kako niko ni sanjati nije mogao.

Možda je nakon ovakih "uporednih pokazatelja" jasno zašto su serpski voždi Vučić i Dodik na svojoj prezentaciji podrške uspjeli okupiti manje od dva odsto Srba iz "dvije srpske države".


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com