Dženana Karup Druško - Ruska ofanziva na Bosnu i Hercegovinu

Dženana Karup Druško - Ruska ofanziva na Bosnu i Hercegovinu

Od ključne važnosti za sigurnost BiH, odnosno održavanje mira i stabilnosti, bila bi aktivacija Akcijskog plana za članstvo (MAP) BiH u NATO, što je prije nekoliko dana izjavio i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Međutim, u sklopu svoje predizborne kampanje Mladen Ivanić lobira kod zapadnih ambasada, ali i preko Igora Crnatka ministra vanjskih poslova BiH, da se odloži odluka NATO-a o MAP-u za BiH, jer bi to ugrozilo njegov izbor. Posjeta Matviyenko u ovom trenutku, i podrška koju je dobila od Ivanića, podvrđuje da je i on, samo možda na drugi način od Dodika, umiješan u ruske opstrukcije ulaska BiH u NATO. Odluku o tome moraju donijeti članice, no šta će se desiti ukoliko Njemačka i Francuska, koje su, po informacijama upućenih izvora, najtvrđe oko odluke o prijemu BiH u MAP, zaista to i blokiraju, a izbore dobije Milorad Dodik?

Nakon Crne Gore i Makedonije, Bosna i Hercegovina se našla na meti retrogradnih prosrpskih, proruskih, a sada i direktno ruskih snaga, koje izazivanjem problema na Balkanu proizvode krize s ciljem jačanja ruskog uticaja u regionu i zaustavljanja ovih zemlja na putu euroatlanskih integracija. Ono što u Makedoniji pokušavaju diplomatskim prijetnjama (ruski ambasador u Skoplju prošli mjesec je “diplomatski” zaprijetio da Makedonija u NATO-u može biti ruska meta, jer učlanjenje Makedonije u NATO, po njemu, može da nanese “ozbiljnu štetu regionalnoj sigurnosti”); što su u Crnoj Gori pokušali tajnim učešćem svojih operativaca u pokušaju državnog udara i likvidacije Mila Đukanovića, u Bosni i Hercegovini se, sudeći po nastupu Valentine Matviyenko, radi – javno. Potvrdili su to svi govori ove predsjednice gornjeg doma Parlamenta Rusije tokom boravka u BiH, koja, zloupotrebljavajući i državne instititucije, nije krila ciljeve ruske politike u BiH: gašanje OHR-a, jačanje entiteta, reformu Ustavnog suda i Tužiteljstva BiH, otvorenu podršku Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku i zaustavljanje BiH na njenom putu u euroatlanske integracije.

No, zanimljivo je da je Ognjen Tadić, koji je krajem prošle godine napustio SDS i osnovao Narodnu stranku, izjavio da je Matviyenko došla na njegov poziv, da je Mladić Ivanić dao podršku njenim izjavama, a Milorad Dodik je odlikovao. Jasno je da je gostovanje Matviyenko bilo dobro planirano i organizirano kako bi se podržala prosrpska (proruska) politika koju podjednako zastupaju svi lideri iz RS-a. Ko će imati najviše koristi od njene posjete, pokazat će izbori, no čini se da je Rusija svakako na dobitku.

Šahovska tabla

Hibridni rat koji Rusija provodi zadnjih godina i kojim su zahvaćene mnoge zemlje u kojima želi da ostvari svoj uticaj kako bi se na svjetskoj sceni nametnula kao veliki igrač – Putin i ne krije da Rusiji želi vratiti nekadašnju poziciju svjetske sile na šahovskoj tabli kakvu je imala u vrijem Hladnog rata i kroz Varšavski pakt – uključuje uplitanje Rusije u izborne procese nekih zemalja koristeći dostignuća digitalne ere. Afera oko ruskog uplitanja u izbore u SAD i Francuskoj otkrila je puno toga, kao i sudski proces koji je uslijedio u Crnoj Gori nakon pokušaja državnog udara u vrijeme parlamentarnih izbora 2016, ali i nakon dešavanja u makedonskom Sobranju.

Crna Gora se (zasad) odbranila i pobjeda Mila Đukanovića drugi je poraz proruskih snaga u Crnoj Gori; odlaskom Nikole Gruveskog proruskog igrača s mjesta premijera i dolazak Zorana Zaeva na tu poziciju, koji je snažno opredijeljen za ulazak Makedonije u NATO, također je veliki poraz Rusije u regionu. Ali, da li ove zemlje, kao i Bosna i Hercegovina, imaju snage bez podrške Zapada da se odupru sve jačem pokušaju Rusije da dominira na Balkanu uz otvorenu podršku koju ima u Srbiji i Republici Srpskoj, zahvaljujući čemu Moska ima jaku transferzalu preko Balkana sve do granice NATO-a.

Mogu li se Makedonija, a pogotovo BiH bez ulaska u NATO oduprijeti proruskim pritiscima. Pogotovo ako se ima u vidu, ne samo politički, već i ekonomski uticaj koji je Rusija ostvarila posljednjih godina u regionu, a iz čega nije isključena ni Hrvatska, što se jasno pokazalo u aferi Agrokor.

Ukoliko na sljedećim izborima u BiH u Predsjedništvo BiH uđu Milorad Dodik i Dragan Čović, s obzirom na politiku koju sada provode, prijeti li BiH opasnost da postane ruska gubernija. Upozorenja, sad već i nekih uglednih svjetskih analitičara, na akcije koje Rusija provodi u regionu, zabrinule su neke evropske zemlje, ali o njima se sve više govori i u SAD-u. Upozorava se da bi Makedonija, BiH, Crna Gora, ali i Srbija trebale što prije postati dio evropske porodice, međutim, upravo zbog problema koji postaju sve izraženiji u Evropi je kod nekih zemalja i veliki otpor za takvo što.

Je li Evropa spremna da odustane od sadašnje politike Bruxellesa koji je Aleksandra Vučića proizveo u regionalnog lidera dozvoljavajući mu da godinama sjedi na dvije stolice – briselskoj i moskovskoj, ali i da upravo Srbija postane glavni faktor nestabilnosti na Balkanu. Jer, dok traju pregovori oko Kosova, koje sa Srbijom koordinira Bruxelles, problemi u svim drugim država se usložnjavaju, a odnosi u regionu zaoštravaju. Potvrđuje to i zadnji sukob na relaciji Beograd-Zagreb. Pri tome, retorika u regionalnom prostoru postaje sve oštrija, dok se Srbija uz pomoć Rusije naoružava, a Milorad Dodik od policije RS-a pravi ozbiljnu vojnu snagu koju ruski eksperti obučavaju. Zašto bi onda čudilo što se sve češće u ozbiljnim analizama na Balkanu spominju neki novi sukobi. Rusija koja je u svemu tome učestovala nezvaničnim i diplomatskim kanalima, sudeći po nastupima Matviyenko, odlučila je da se u BiH direktno uključi u predstojeće izbore, a očito poučena porazima u Makedoniji i Crnoj Gori, ovaj put očito neće sve prepustiti operativcima iz sjene.

Izvinjenje Čovića i Dodikovo odlikovanje

Politički skandal koji je svojim izjavama tokom boravka u Bosni i Hercegovini izazvala Matviyenko, ne samo da su direktno mješanje u unutrašnje uređenje BiH i njenu vanjsku politiku, već i jasna namjera da se poruči Zapadu koliko je Rusija ojačala u regionu. Matviyenko je s govornice bh. državnog parlamenta vrlo agresivno kritizirala politiku SAD-a, tvrdila da je Crna Gora nasilno ušla u NATO, iako je po njoj, više od 50 posto građana protiv toga, te neizravno zaprijetila Makedoniji ukoliko krene istim putem, te jasno poručila, iz Sarajeva, da Rusija neće dozvoliti ni put BiH u euroatlanske integracije.

Uslijedile su žestoke reakcije pojedinaca, saopćenja OHR-a i Američke ambasade u Sarajevu, objavljivanje informacije da je Matviyenko na američkoj i evropskoj crnoj listi zbog angažamana u aneksiji Krima. Ali, uslijedilo je i izvinjenje Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH, Matviyenko zbog “reakcija javnosti”!? Kao i odlikovanje Matviyenko koje joj je nakon skandala u Parlamentu BiH, u Banja Luci dodijelio Milorad Dodik uz objašnjenje da je to “za naročite zasluge u razvijanju i učvršćivanju saradnje i političkih odnosa između RS-a i Rusije, kao i za nemjerljiv doprinos u borbi za fizički i duhovni opstanak, afirmaciju i razvoj Republike Srpske”.

Odlikovao je Dodik, podsjetimo, i Aleksandra Zaldostanova vođu Noćnih vukova koji su na američkoj crnoj listi zbog formiranja paravojnih grupa u Ukrajini u vrijeme sukoba u ovoj zemlji. Očito, Milorad Dodik okuplja oko sebe sve same perjanice s američke crne liste, koje su mu potrebne za ostvarivanje ciljeva – dalju razgradnju BiH i opstrukcije u euroatlanskim integracijama. Nakon nastupa Matviyenko maske su pale: Rusija se najdirektnije uključila u izbore u BiH, odnosno kampanju Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, sve uz podršku koalicije Dodik-Čović.

Rusija je i dosad imala neupitnu podršku Milorada Dodika i širom otvorena vrata u Republici Srpskoj. Međutim, ukoliko Dodik uđe u Predsjedništvo BiH, Rusija može računati na još veći uticaj, jer je Predsjedništvo BiH nadležno za spoljnu politiku BiH, sve međunarodne ugovore, sigurnosnu politiku u okviru koje su oružane snage BiH ali i obavještajna služba, koja je ne bez razloga više od godinu dana meta raznih afera fabrikovanih u Beogradu i Banja Luci, upravo jer je ozbiljna barijera ruskom rovarenju u BiH i ugrožavanju sigurnosti zemlje. Podsjetimo, sličan udar je bio i na Oružane snage, pri čemu Dodik nije krio da je to zbog toga jer nad njima nema potpunu kontrolu.

Uz podršku koju bi Dodik imao od Čovića (koja je sad već potpuno evidentna), kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Bosnu i Hercegovinu bi očekivao mračan period, možda gori i od onog devedesetih godina koji je kulminirao krvavim ratom i najvećim zločinima poslije Drugog svjetskog rata u Evropi.

Iskušavanje zapadnoevropskih političara

Dodik svoju prorusku politiku već dugo provodi, pomjerajući granice i iskušavajući zapadnoevropske političare, koje (uz mlake reakcije) nije puno zabrinuo referendum u RS, izvođenje jedinice Oružanih snaga na obilježavanje Dana Republike Srpske, negiranje presuda Haškog tribunala, odnosno počinjenih ratnih zločina i genocida u BiH i dijeljenje odlikovanja presuđenim ratnim zločincima, neprovođenje odluka Ustavnog suda, “šetnja” ruskih Kozaka tokom prošlih općih izbora u Banja Luci, izjava da je Republika Srpska država, šetnje ruskih “bajkera” po BiH, izjavama da ne priznaje državu BiH (a najavljuje kandidaturu za Predsjedništvo BiH), huškačke retorike koja podsjeća na onu iz ’90-tih, nacionalističkih izjava koje graniče s govorom mržnje i izazivaju nove, još dublje podjele bh. društva, jačanje i naoružavanje policije RS-a, uz prijeteće izjave koje ozbiljno narušavaju mir i sigurnost zemlje. SAD su jedine Dodika stavile na crnu listu, ali iako se to očekivalo, sličnih poteza nije bilo iz Evropske unije.

Evropa zabavljena svojim problemima, a SAD koncentrirane na žarišta u drugim dijelovima svijeta, pomoglo je da se u regionu stvori pogodno tlo za pojavljivanje i retrogradno djelovanje političara kakav je Milorad Dodik, ali i Aleksandar Vučić. Sigurno ne pomažu briselske podrške Vučiću, koje daju i vjetar u leđa pojedincima (pod Vučićevom zaštitom) poput Dodika ili vođa opozicije u Crnoj Gori da umisle kako su ozbiljni igrači na Balkanu, koji mogu razigravati partije šaha s Putinom, iako ništa od toga ne bi mogli da Srbija nije najjače uporište ruskog uticaja na Balkanu.

Mladen Ivanić je još jedan član Predsjedništva BiH koji je podržao nastupe Matviyenko uz objašnjenje da Rusija ima “pravo čak i obavezu da iznosi svoje stavove kada je riječ o primjeni Dejtonskog sporazuma,” valjda podrazumijevajući ono što je prije svojih izjava istakla i Matvijenko – Rusija je potpisnik Dejtonskog spoarzuma. Ukoliko se uvaže argumenti Ivanića i Matvijenko onda treba pozvati i ostale koji su potpisali Dejtonski sporazum da iznesu svoje stavove o BiH: SAD, Francusku, Veliku Britaniju, Njemačku i predstavnika Evropske unije. Treba li podsjećati da niko od njih nema dilema kada je u pitanju suverenitet BiH i teritorijalni integritet, kao i njene euroatlanske integracije.

Uostalom, to dovoljnio često ponavljaju šef delegacije u BiH, Wigemark, kao i Cormakova, američka ambasadorica u BiH. Američka ambasada je to uradila i ovaj put, ponavljajući podršku suverenoj BiH, te prokomentirala navode Matviyenko kao “lažne i neutemeljene”, koji ne zaslužuju posebnu pažnju i ponavljajući da “građani BiH znaju da su SAD njihov istinski prijatelj i saveznik, te da su SAD oprijedjeljene za suverenu i multietničku BiH kojoj je mjesto u Europskoj uniji”. Međutim, s obzirom na sve žešće i konkretnije akcije koje Rusija poduzima, sad već i javno, očito je da će i ostali potpisnici Dejtonskog sporazuma morati poduzeti konkretnije poteze ukoliko žele očuvati i implementirati Dejtonski sporazum, a ne da on bude provođen po mjeri Milorada Dodika i drugih retrogradnih lidera u BiH, ali i regionu, koji bi ponovo crtali karte u BiH.

Opstrukcije ulaska BiH u NATO

Za početak, od ključne važnosti za sigurnost BiH, odnosno održavanje mira i stabilnosti, bila bi aktivacija Akcijskog plana za članstvo (MAP) BiH u NATO, što je prije nekoliko dana izjavio i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Međutim, u sklopu svoje predizborne kampanje Mladen Ivanić lobira kod zapadnih ambasada, ali i preko Igora Crnatka ministra vanjskih poslova BiH, da se odloži odluka NATO-a o MAP-u za BiH, jer bi to ugrozilo njegov izbor.

Makedonija je prije 14 godina dobila MAP i sada užurbano radi na svom ulasku u NATO. Ukoliko Bosna i Hercegovina u ovoj godini ne dobije MAP, prema procjenama obaviještenih zapadnih izvora, onda BiH neće moći dobiti MAP za najmanje sedam-osam godina što će otvoriti mogućnost stvaranja ruske gubernije u BiH. Njemačka i Francuska drže ključeve BiH i još uvijek se dvoume da li da podrže BiH u vezi sa MAP-om. Nažalost, očigledno da je ruski uticaj u Europi veći nego što se u ovom trenutku može sagledati, ili što neke zapadnoevrospke zemlje žele priznati.

Posebno je zabrinjavajuće djelovanje ruskih diplomatskih i obavještajnih struktura u BiH, pogotovo ako se zna da se oprema i ljudstvo nesmetano može distribuirati preko banjalučkog aerodroma, bez ikakve kontrole nadležnih institucija BiH. Rusija očito neće ponoviti grešku kao oko državnog udara u Crnoj Gori, pogotovo što sada imaju direktan, nesmatan ulaz u Republiku Srpsku, zaštićen i od kontrole zapadnih obavještajnih službi, i u BiH se mogu organizirati i opasnije stvari nego što je bio pokušaj državnog udara u Crnoj Gori.

Posjeta Matviyenko u ovom trenutku, i podrška koju je dobila od Ivanića, podvrđuje da je i on, samo možda na drugi način od Dodika, umiješan u ruske opstrukcije ulaska BiH u NATO. Odluku o tome moraju donijeti članice NATO-a, no šta će se desiti ukoliko Njemačka i Francuska, koje su, po informacijama upućenih izvora, najtvrđe oko odluke o prijemu BiH u MAP, zaista to i blokiraju, a izbore dobije Milorad Dodik?

 

Piše: Dženana Karup Druško
Izvor: avangarda.ba