Borislav Radovanović: Hoćemo li brate Amire

Borislav Radovanović: Hoćemo li brate Amire

Jučerašnji ad hoc narodni protest u Sarajevu pokazao je kako bez ikakve sumnje možemo računati da će naredno okupljanje uveliko premašiti 50 000 ljudi spremnih i da ginu za slobodu i čast. Na fotografiji vidite trenutak kad Amira Reka pitam: "Hoćemo li brate?!". Nije ni trebalo izgovoriti u šta smo se spremni upustiti, to se usljed atmosfere oko nas jasno podrazumijevalo. Za one koji nisu bili u Sarajevu i kojima nije jasno šta se to rađa u Bosni i Hercegovini nije problem da jasno i jednostavno izgovorim šta slijedi. Krećemo sa formiranjem Narodno-oslobodilačkog pokreta! 

Ljudi moji, situacija je takva kakva jeste. Svi "akteri" ove jedine nam (kakva god bila naša je i druge nemamo!) države pokazali su pravo lice. Pravosuđe je izjavama javne podrške teško uvrijedilo one koji im svakog mjeseca obezbjeđuju visoka primanja i radni komfor. Kazaše nam da ne trebamo vjerovati sopstvenim očima i ušima, odnosno onome šta audio-video uradak Nermina Aleševića sam po sebi dovoljno pokazuje, nego njihovim nebulozama. 

Dovoljno su ovde ljudi intelektualno razvijeni za shvatanje kako onakav sraman i funkcije nedostojan čin Milana Tegeltije u minimumu valja istražiti. Jok, oni što ih je Tegeltija imenovao na funkcije, što ih je natovario na grbaču naroda, a oni odreda taj isti narod  tretiraju kao stoku, odlučiše da sve to amnestiraju i od istrage i od odgovornosti. 

Da su bar pokušali odglumiti kakvu kvaziistragu ili šta slično iz širokog repertoara njihovih marifetluka. Ništa! Poručiše nam kako se "volja bogova" ne propitkuje, nego da se tome valja slijepo pokoravati. E pa to su ljudi doživjeli kao neoprostivu uvredu i to se među okupljenima  moglo jasno spoznati.

Šta nam je u ovoj krajnje neprihvatljivoj situaciji poručila politika? Pojednostavljeno rekoše: da korumpirane i bezobrazne pravosudne bitange i nadalje trebaju "nezavisno" odlučivati oko sopstvene odgovornosti. Jok, i nadalje bi trebalo da trpimo političko-pravosudnu mafiju, da nam zagorčavaju živote kako su decenijama navikli, ili ćemo se suočiti sa njihovim pendrekašima. Očigledno su zaboravili kako Sarajlije reaguju na takve uvrede, kad je onomad i predsjedništvo gorilo.

Iz mase Amir Reko i ja posmatrali smo ljude, upijali energiju oko nas i naprosto prepoznali šta u svijesti i podsvijesti žele te stotine i stotine prisutnih. Kada bi okupljene posmatrali kroz matrice kakve ovde decenijama nameću mogli bi doći do zaključka kako je u pitanju nekakva heterogena masa. No, Amir i ja ipak smo odškolovani profesionalci koji to ipak vide drugačije. Još kako je jučerašnje okupljanje sublimiralo neraskidivo homegenu masu - vođenu vrlo jasnim principima.

Sve okupljene, do onoga "u posljednjem redu", vezivala je naša zajednička i u genetskom kodu  upisana težnja za Slobodom. I to onom odistinskom slobodom zasnovanom na istini i pravdi. Drugu svima zajedničku odrednicu okupljenih valja tumačiti kroz Čast (ponos, dostojanstvo, čak prkos...). Hej, uvrijedili su nam Čast, a ovde se za takve stvari i gine ako treba. Znamo to i iz istorijskih udžbenika i iz onoga što nam preci prenesoše.

Dakle, dragi moji, kristalno jasno vidimo odnarođene bitange kakve funkcionišu gore od ikog nama od ranije poznatog okupatora. Ono šta oni prezentuju najbliže je fašizmu, odnosno još bolje rečeno - nacizmu. Bar smo Amir i ja učili kako je Hitler uveo taj nakaradni sistem "socijalizma u nacionalističkim torovima". Svi koji su se svrstavali uz njegovu "ideologiju" i izjašnjavali u nacionalnom smislu kao "Arijevci" uživali su u socijalnu zaštitu. Znamo kako su prolazili oni koji su mislili drugačije. 

Pritom valja znati da u Bosni i Hercegovini nemamo tri "nacional-socijalizma", nego simbiozu jedne krajnje nakarade politike kakva najmanje veze ima sa zdravim razumom. Pa pogledajte samo kojekakve "opozicije" i sami procijenite koliko odstupaju od esencije u vidu uspostavljenog nacional-socijalizma (čitaj: nacizma). Da ovde dominira fašizam još nekako bi se i izborili sa tim problemom, ali za nacizam postoji samo jedno "rješenje". Samo jedno - Narodno-oslobodilačka borba!

Ili će se narod okupiti oko odsudne borbe za opšte oslobođenje, ili nam valja smrtno postradati. Mnogi bježe iz ove zemlje i traže sreću negdje drugo, no to nije njihova rodna gruda, ništa tamo nije njihovo. Ništa od onoga šta mogu kupiti neće nadoknaditi onaj unutrašnji osjećaj da su izdali sebe i sve one pretke koji vijekovima postradaše kako bi potomcima sačuvali ognjišta. Mogu lagati druge, ali ne valja kad sami lažu sebe. 

Uostalom, koliko njih je napustilo ovu zemlju zato što decenijama nisu našli esenciju borbe kojoj bi se pridružili? Koliko njih će se vratiti i pridružiti opštenarodnoj borbi? Na nama je da pokrenemo Narodno-oslobodilačku borbu, pa i da vidimo kako će to dalje ići. I najduži put započinje Prvim korakom. Bar tako Amir i ja gledamo, pa i mnogi koji su juče stajali pored nas.

Vjerovatno su se mnogi tokom čitanja ovog teksta zapitali: kako u ovim okolnostima i uslovima uopšte započeti borbu? Vrlo jednostavno. Naučio je Amir na vojnoj akademiji šta čini okosnicu svake formacije. To je Odjeljenje. Znaju oni koji su služili vojsku kako to ide - odjeljenje, vod, četa, bataljon... armija. Zato će naš prvi korak biti formiranja Odjeljenja diljem zemlje. Čak i nije cilj da ljudi pristupe Pokretu MOST 21, nego da se udružimo sa što više čestitih i slobodarski opredijeljenih ljudi. 

Ukoliko je neko pomislio kako Odjeljenja planiramo zarad oružane borbe ili čega sličnoga u startu se prevario. Pa bar mi znamo šta je rat i posljednji smo koji će narod uvoditi u takve strahote. Moram podsjetiti da je Amir, nakon vojničke karijere, posvetio se preduzetništvu i tu stvorio kapital, stekao znanja i vještine. Nije ovde opljačkao društvenu imovinu, nego je pošteno i marljivo radio u Danskoj. Kada se vratio u Sarajevo teško zarađeni kapital uložio je u stvaranje Pokreta MOST 21, kako bi se još jednom odupro nepravdi i zločinaštvu. 

Treba li bolji pokazatelj da Amiru nije cilj vlast ili pozicija od njegovog stava da neće na izbore dok god važi ovakav izborni zakon - obaveznog svrstavanja u nacional-socijalističke torove, odnosno obaveznog prihvatanja nacizma kao političke platforme? Zato prvo ulazimo u stvaranje Narodno-oslobodilačkog pokreta, stvaranja antinacističke fronte, promjena zakonodavstva i političkog diskursa, a tek onda možemo izaći na izbore - i pobijediti na svim mogućim nivoima. Pritom mislim na izbore 2022. godine.

Sad, vjerovatno još uvijek nije jasno zašto formiramo Odjeljenja, a sukobi su zadnje sredstvo za kojim ćemo posegnuti. Ići ćemo bukvalno od sela do sela, od naselja do naselja, te uspostavljati kontakte sa ljudima koji imaju čime da misle i koji imaju konkretne ideje. Već smo razvili koncept "Narodnog ortakluka" kroz koji ćemo povezivati ljude, poslove, zajednice, solidarnu zaštitu... Sve to će biti prezentovano javnosti kroz platforme, projekte, strategije i slično, ali ponajviše kroz konkretne primjere na terenu. 

Pojednostavljeno rečeno npr. u domenu poljoprivrede na lokalu okupićemo proizvođače, graditi otkupne i skladištne resurse, proizvode prosljeđivati ka prerađivačkoj industriji, nadalje ka tržištu, a sve zasnovano na zaštiti domaćeg proizvođača. Zato su važna ta Odjeljenja, jer ko dirne u samo jednog našeg čovjeka očas posla moraće se suočiti sa bataljonom ili brigadom. 

Sa druge strane imamo i razrađen koncept prikupljanja kapitala koji ćemo plasirati u naš način organizovanja privrede. Vrlo brzo ćemo objelodaniti kompletan koncept, a vjerujte da se tako jednostavne, a opet učinkovite, prakse još niko nije dosjetio. Kad objelodanimo ko je naš najveći "investitor" ljudi će se prvo nasmijati, a potom se zapitati: kako se toga niko ranije nije dosjetio? Međutim, takve stvari ipak se saopštavaju programskim aktima, pa neću otkrivati detalje.

Nadam se da se iz ove objave može shvatiti da imamo ideje kako mijenjati našu zemlji, pa sve do toga kako mijenjati odnose unutar šireg regiona, ali da smo i svjesni ključnog problema zbog kog tri decenije idemo u pravcu ukupnog sunovrata. Ukoliko se želimo izboriti sa nacional-socijalizmom, odnosno nacizmom, valjda je prvi logičan korak okupljanje naroda u protivnacistički pokret. Ljudi moji, nije to nimalo jednostavan i neopasan zadatak. Opštepoznato je kako se nacisti surovo obračunavaju sa neistomišljenicima, a da ne govorimo o protivnicima. I ovi naši to svakodnevno i krajnje brutalno prezentuju.

To je ključni razlog zašto smo moj Mikan (Radenko Mikanović) i ja odlučili da prvo razgovaramo sa Amirom Rekom. Ovom narodu treba dokazani heroj, ali ne takav koji će ginuti ili ubijati u zadacima upitnog smisla i svhe, nego koji će i u najtežim trenucima ispoljiti razum, čovječnost i čast. 

Potom, valja nam dati priliku ljudima koji su dokazano spremni sopstveni kapital ulagati u borbu za opšte dobro, a posebice jer znamo koliko golja je steklo enormna bogatstva na nacističkom politikanstvu. U konačnici, moramo dati priliku ljudima koji uživaju opšte poštovanje, koji ljude pozitivno povezuju. Znamo kako ovde svaka ostrašćena šovinistička budaletina lako produkuje sukobe, pa je valjda racionalno da se okrenemo ka onima koji dokazano - GRADE MOSTOVE POVEZIVANJA.

Zato, imate ideje, imate dobru volju i dovoljno hrabrosti - pridružite nam se ili da se mi pridružimo vama. Važno je da smo u istoj narodnoj fronti!

 

Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com