I zbog ovog nam se svijet smije - Jednim jezikom se govori, a vi ga zovite kako hoćete


I zbog ovog nam se svijet smije - Jednim jezikom se govori, a vi ga zovite kako hoćete

Lingvistički gledano, ne postoji dilema da se jednim jezikom govori u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Ali to ne brani bilo kome da svoj jezik zove kako hoće, rekao je Aleksandar Milanović, profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Milanović, predsjednik Društva za srpski jezik i književnost i učesnik Međunarodnog kongresa slavista koji se održava u Beogradu, kaže da je i ovaj naučni skup prilika da se ukrste argumenti vodećih stručnjaka za slovenske jezike.

Cijenjeni profesor naglašava da je pitanje identiteta u središtu svakog razgovora o jeziku kojim se služi najveći broj stanovnika na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

“Počeci slavistike postavljaju srpski, kao jedan od centralnih slovenskih jezika. Tu nema govora o hrvatskom, bošnjačkom ili pak crnogorskom jeziku. Nisam siguran da je tadašnje gledanje na distribuciju i raspored slovenskih jezika pogrešno samim tim što je udaljeno od 21. vijeka. Istoričari jezika na problem savremenih imenovanja jezika gledaju svakako drugačije nego što je to slučaj savremenim tumačima jezika” kazao je Milanović.

Prema njegovim riječima, kada sociologija ili politika prevaziđu okvire lingvistike razgovor o jeziku postaje sve komplikovaniji.

“Lingvistika ni na koji način ne može da pruži potvrdu za postojanje crnogorskog ili bošnjačkog jezika čak i u bliskoj prošlosti. Sa druge strane niko ne može da brani bilo kome da svoj jezik zove kako hoće. To je neka vrsta ljudskog odnosa prema jezičkom fenomenu” kazao je Milanović.

Prema njegovim riječima, naučni pristup analizi jezika podrazumijeva i okolnosti u kojima nijedna relevantna institucija kao što je UNESKO ne poznaje pravo samoporedjeljenja ili samoimenovanja jezika.

“Takva platforma bi dovela do apsurda. Nekoliko ljudi bi mogli da se dogovore da od sutra govore marsovskim jezikom. Moramo da odredimo šta je ograničenje diskursa slobode i gdje je granica sumnje u nečije “relevantno” mišljenje. Da li se relevantno mišljenje zasniva na osjećanju ili na naučnom argumentu…Kada se bazira samo na osjećanju, onda napuštamo domen nauke, a o tome ne želim da govorim”, kazao je Milanović.

On napominje da dio jevnosti često “zabranjuje” piscima iz 19. i 20 vijeka da samodređuju svoju kulturu, svoj jezik, svoj izraz…

“Za mnoge sve što je govorio Njegoš, između ostalog da se služio srpskim jezikom, nije relevantno, a kada neki današnji pobornik crnogorskog jezika kaže nešto, to je istina. Teško je naći kriterijum u oba slučaja. Tu se nameće pitanje čije je samoodređenje relevantno, a čije nije u lingvistici…taj princip sve do danas nisam uspio da razumijem”, kazao je Milanović.


Izvor: beogradski mediji