Jedan sasvima normalan tekst o -Pravdi za Davida-


Jedan sasvima normalan tekst o -Pravdi za Davida-

Prije nego bilo šta napišemo, potrebno je podvući, a i boldiranim slovima napisati: U tekstu se ni na koji način ne iznosi bilo kakav vrijednosni stav o ličnosti Davida Dragićevića, načinu smrti ili načinu rada istražnih organa. Ovo je tekst o jednom društvneom pokretu i društvenoj reakciji na taj pokret.

Za svrhu teksta nije provedeno nikakvo „konkretno“ istraživanje i metoda. Osim posmatranja i posmatranja sa učestvovanjem. Autor teksta je profesor sociologije i posjeduje određena znanja o društvenim pojavama, a naročito o religijskim pokretima i kultovima o kojima će biti riječi. Smatramo da je to „za prvu ruku“ sasvim dovoljno i budući da je rakcija struke izostala, a Pravda za Davida proizvodi društvene poslijedice, kako se to u sociologiji kaže, i dovoljno da se daju neke početne smjernice nekim mogućim istraživanjima  u budućnosti.

Priroda društvenih znanosti čak to i dopušta, a tačnost torije i saznanja nekog autora zavisi od njegove sposobnosti da svoje vrijednosne stavove i svjetonazore ostavi po strani.  Iako je u mnogo navrata to bilo zaista i teško moramo još jednom napomenuti, da smo se  u najvećoj mogućoj mjeri trudili da ostenomo nepristrasni u  našoj namjeri da objasnimo razloge nastanka, brzog širenja i dobre prihvaćenosti od javnosti pokreta Pravda za Davida. O nekim dobrim i nekim lošim stranama ovog pokreta. I možda najbitnije pitanje: Zašto smo tek sada vidjeli i priznali da nam u MUP Republike Srpske rade kriminalci i ubice, kada je to u ratu bilo očiglednije? Kao i šta možemo da očekujemo od ovog pokreta i reakcija na ovaj pokret.

Nekome ko se bavi društvenim pojavama mora biti interesantno kada se oko jedne ideje okupi veliki broj ljudi. Naročito kada neka ideja za kratak vremenski period okupi veoma velik broj pristalica i kada se uzme u obzir da se na bosanskohercegovačko društvo gleda kao na jedno apatično i letargično društvo.

Kao što smo rekli grupa Pravda za Davida je već uveliko ono sto se u sociologiji zove društveni pokret. Dakle, ova grupa nije nikakav bauk, koji kruži Republikom Srpskom, nego samo jedan društveni pokret. I pored loše atmosfere koja je stvorena i koja odvraća od svake kritike ove grupe, to što ova grupa nije nazvana pokretom govori i o nepostojanju sociologije u Banja Luci i Republici Srpskoj.

A upravo je mišljenje sociologa, ili ljudi koji se na profesionalan i naučni način bave društvenim pojavama od presudne važnosti. Naročito ako se uzmu u obzir razne manipulacije koje rade i vlast i opozicija. Pojedine ličnosti i novinari. Medijske kuće u službi vlasti, a i opozicije. Pa čak i onih medija koji nastoje da budu ili da se prikažu kao objektivni i nepristrasni.

Društveni pokreti su sasvim normalne pojave u svakom društvu. Okupirajte Vol strit, I životi crnaca su važni, Me too, samo su neki od društvenih pokreta u savremenom svijetu. I oni nastaju kao reakcije na neke druge pojave. I podlijžu određenim zakonitostima. Na prijemjer, nastanka, širenje i propadnja. Neki poput pomenutog pokreta I života crnaca su važni takođe se bori protiv policijske brutalnosti i zataškavanja ubistava. A neki organizuju proteste protiv Trampa. Neki od njih se bore za ljudska prava, a neki nastoje da ta ista prava umanje i ograniče (pa tako imete jedne pored drugih pokrete koji brane prava na abortus, a sa druge strane one koji nastoje da to pravu ukinu,ili recimo prava žena i LGBT populacije).

Dakle, politički ciljevi su sasvim normalni za društvene pokrete. A prigovor ljudi iz vlasti Republike Srpske da Pravda za Davida ima političke ciljeve govori samo o njihovom nerazumijevanju demokratskih procesa i demokratskih društava, kao procesa i društava kojima mi težimo i po nemilosrdnoj povijesnoj logici i idemo.

Ali kako je došlo do toga da Pravda za Davida okupi za tako kratko vrijeme toliki broj pristalica, kada kao što smo već i napisali bosanskohercegovačko društvo smatra za jedno apatično i letargično društvo?

Pokret Pravda za Davida ima odlike jednog religijskog i kultnog pokreta. Ovde treba napomenuti da izraz kultni koristimo samo u funkciji tipologije religijskih zajednica. Dakle nikako u vrijednosnom smislu, budući da je jasno šta to kod naše javnosti znači.

Nastupi na Trgu zaista podsjećaju na religijske rituale.  To niko ko se bavi religijom i religijskim pokretima ne može osporiti. Ljudi žmire ispruženih ruku. Pjevaju pjesme. Nabijeni emocijama i gotovo u transu. David ima čak svojih „dvanaest veličanstvenih“, a da li je analogija slučajna mi ne znamo. U ovom tekstu se nećemo usuditi da upoređujemo Palestinu pod Rimskog upravom u vrijeme nastanka hrišćanskog pokreta sa Republikom Srpskom pod vlašću stranke SNSD i pokretom Pravda za Davida. Iako se i to može i bilo bi veoma zanimljivo.

I upravo u tim religijskim i kultnim aspektima mi treba da tražimo uzroke nastanka, brzog širenja i opstanka ovog pokreta.

Početak ovog pokreta možemo vezati upravo za onu poruku Davidove majke na društvenim mrežama da je njen sin ubijen i da neko prikriva to ubistvo. Sporna konferencija je samo okidač za ono sto je kasnije uslijedilo.

Dakle, tri su bitne stvari:

-         imamo ubijenu osobu,

-         ta osoba je mlada i nečije je dijete,

-         neko prikriva ubistvo.

Zadnja dva aspekta su mnogo bitnija. Ubistva i pogibije se dešavaju svakodnevno. Naročito vikendom, kada zbog alkohola mnogi stradaju, a najviše u saobraćajnim nesrećama. Ni slučaji utapanja nisu rijetki. Tako da je većina ljudi vjerovatno u nedelju 18. marta pomislila da je David samo još jedan mladi čovjek koji se nije vratio iz izlaska.

Međutim, to što je David mlada osoba i nečije dijete igra bitnu ulogu sa emotivnog i afektivnog aspekta, a koju su jedna od najbitnijih karatkeristika religisjkih i kultnih pokreta, a koji u našem slučaju onemogućavaju svaku, pa i onu zdravorazumsku kritiku ovog pokreta. Znali smo i ranije da u policiji ima ubica i kriminalaca, ali sada su počeli da nam ubijaju djecu, logika je kojom se vode pristalice ovog pokreta.

Istog dana kada je i sporna konferencija o Davidu održana izrečena je i prvostepena presuda specijalcima za pljačku na autoputu. Prema težini djela i načinu na koji je izvšeno i sa obzirom da su to bili pripadnici MUPa Srpske, izrečene su itekako blage kazne.

Dakle, jedan konkretan slučaj sa konkretnim i opipljivim dokazima ostaje zanemaren i to ne samo tog dana. A zanimljivo je baš to što su ti konkretni kriminalci pripadnici MUPa Srpske, a Pravda za Davida upravo ima za svoj cilj borbu protiv kriminalaca u redovima MUP. Ali ipak se daje prednost jednom slučaju koji se „ruku na srce“, zdravorazumski i prema postojećim dokazima ne može okarakterisati na način na koji Pravda za Davida to i zahtijeva.

Filozofski rečeno, odabrana je metafizika umjesto fizike. A srpsko-epkso-pjesničkim jezikom rečeno, odabrano je carstvo nebesko umjesto carstva zemaljskog.

Dakle, da neko prikriva ubistvo predstavlja onu mističnu komponentu religijskih i kultnih pokreta. A budući da živimo u jednom religiznom društvu, za očekivati je da će one pojave koje u sebi imaju elemente mističnog i neobjašnjivog proći veoma opaženo. Po istom obrascu u našem društvu veliki broj pristalica zadobijaju razne teorije zavjere, opasne vakcine, Čemik trails, Harp, razne alternativne medicine, vidovnjaci i slično.

Ali zašto je u stvari pokret Pravda za Davida jedan opasan pokret?

Već smo napisali da nije ništa nelegalno i neligitimno ako društveni pokreti imaju političke ciljeve. I to što Pravda za Davida ima za cilj čak i promjenu vlasti nije ništa sporno.

Dakle pokret Pravda za Davida je zaista jedan opasan pokret. Ali ne iz razloga iz kojih ga vlast Republike Srpske optužuje. A to je rušenje vlasti i nekakve obojene revolucije.

Ovaj pokret je opasan upravo zbog toga što pokazuje karatkeristike jednog religijskog i kultnog pokreta. Odnosno zbog toga što su članovi ove grupe i oni koji ih podržavaju skloni afektivnom djelovanju i nekritičkom promišljanju stvarnosti. Njihovo djelovanje se prije svega može okarakterisati kao lov na vještice. Oni bez ikakvih dokaza optužuju i klevetaju ljude i problem je sto se svaki građanin Republike Srpske može naći na njihovom spisku. A još veći je problem ako neko pokuša da im kaže da nisu u pravu. Taj neko bi automatski bio prozvan, stavljen na stub srama i dehumanizovan. I to je onaj aspket koji ovom pokretu daje moć, a koji se vodi logikom: Kako se usuđuješ da kritikuješ ili uopšte da komentarišeš smrt nečijeg djeteta?

Iz toga izvire  politička i društvena moć ovog pokreta koja ne može a da se ne uzme u obzir. Vlasti Republike Srpske su od samog početka to prepoznale i priznale. Na taj način može da se objasni ona sporna konferencija, kao i nervoza ljudi koji su je održali.

Dakle održavanje konferencije možemo shvatiti i kao pritisak na istražne organe. Kao i najnoviju kvalifikaciju slučaja od strane tužilaštva kao ubistva.

Moramo se pitati kako će ljudi koji već vjeruju da je David ubijen i koji već „znaju“ ko ga je ubio prihvatiti činjenicu da možad nije ni ubijen ili da ga možda nisu ti ljudi ubili. Pa i da možda ne postoje dokazi.

Hoće li u MUP Republike Srpske pod tolikim pritiskom „pronaći“ ubicu iako ubica možda i ne postoji? Odnosno, hoće li „napakovati“ nekome?

Majka Davidova nasuprot Majki Srebrenice.

 Davidov slučaj je naizgled ujedinio Bosnu i Hercegovinu bar u jednom aspektu. I to je ono što svako ko se bavi društvom mora da primjeti, uzimajući u obzir bosanskohercegovačku stvarnost. Održavani su skupovi Pravda za Davida i Pravda za Dženana. I to je jedina „internacionala“ u BiH, da je tako nazovemo.

Majka Davidova je jedna konkretna osoba, a Majke Srebrenice su organizacija ali u našem tekstu one su simbol svih Bošnjačkih majki. Onih Prijedora, Kotor Varoša, Banja Luke, Srebrenice, Višegrada, Zvornika i tako dalje.

Ono što se mora primjetiti ukoliko pratite objave i komentare članova grupe Pravda za Davida je da ukoliko neki Bošnjak ili Bošnjakinja postavi pitanje ili analogiju sa stradanjem Bošnjaka, a prije svega članova njihovih porodica, u onome što se u ratu zvala Republika Srpska, da automatski nailaze na osudu. Potežu se stari Srpski izgovori i opravdanja. Obično se govori da to nije isto i da se ne može upoređivati. Iako je na hiljade ljudi, nečije djece, pa čak i one maloljetne zatvarano, mučeno i poglubljeno upravo od strane policije Republike Srpske, vojske i drugih institucija. I da se u tim slučajevima upravo dešavalo i još uvjek se dešava sistematsko prikrivanje i zataškavanje.

Šta možemo zaključiti oko ovih svih dešavanja u slučaju Davida Dragićevića?

Pored toga što nam je ovaj slučaj, pa i svi ostali koji su postali aktuelni zbog njega, pokazali da institucije Republike Srpske ne funkcionišu i da zbog nepotizma i korupcije u institucijama nemamo kompetentnih i stručnih ljudi. Sasvim opravdano možemo se zapitati da li u MUP Srpske rade ljudi koji znaju izvršiti uviđaj jedne obične saobraćajne nesreće? A da ne pričamo o složenijim slučajevima pronalaska tijela ili uviđaj u onoj spornoj kući na Laušu. Da li ti ljudi znaju pravila službe i pravila po kojima moraju postupati a sa obzirom na način na koji su u većini slučajeva i dobili posao.

Isto važi za sve institucije, pa i tužilaštvo. Upravo je ovo neznanje i nestručnost, kao i prikrivanje tog neznanja, nestručnosti i propusta koji zbog njih nastaju, uzrok mnogih neriješenih slučajeva i problema. Kao i u slučaju Davida Dragićevića na određene načine..

Ovaj slučaj je pokazao da ljudi iz vlasti Republike Srpske, prije svega ne poznaju demokratske procese i zakone Republike.

Ovaj slučaj je pokazao da zbog svih okolnosti i moći koju Pravda za Davida ima vlasti Republike Srpske su prekršile zakon. I spremne stu to opet uraditi, plašeći se reakcije javnosti, odnosno sada već i gubitka glasova i pozicija. Ovde se prije svega misli na Anketni odbor i dešavanja u skupštini.

Sa druge strane i sa obzirom na ono što su već pokazali, mi treba da se plašimo reakcije ovog pokreta čak i na ispravne mjere vlasti Republike Srpske, iako se pokazalo da takve mjere ne treba da očekujemo od strane te iste vlasti.

Ovaj slučaj je pokazao da ljudi iz vlasti Republike Srpske, njihovi „eksperti“ i razni „analitičari“ više vjeruju da su pripadnici grupe Pravda za Davida i ostalih grupa i ljudi koji ih podržavaju zaista strani plaćenici i „obojeni“ revolucionari, „soroševci“, nego što ih kvalifikacijom na taj način žele izbaciti iz borbe za vlast i onemogućiti ih u njihovoj borbi za njihove ciljeve.

Ali to što vladajući političari ipak nisu tako „pragmatični“ kao što se pretpostavlja čini ih samo još opasnijim. I to u istom onom smislu kako je i sam pokret Pravda za Davida opasan.

Kada uporedimo ovo sve što se dešava oko slučaja i grupe Pravda za Davida i načina na koji opozicija koristi za svoje ciljeve ovu grupu sa dolaskom na vlast SNSD. Dakle,  kada smo u želji i potrebi da za boljim životom i većim platama, u potrebi da se riješimo kriminala oličenog u vladavini SDS, olako i nekritički prelazili preko brojnih kršenja zakona i brojnih kriminalnih radnji od funkcioner iz stranke SNSD.

Kada pogledamo koliko vremena treba da se jedan „režim“ zamjeni. Kada nam je jasno da u Republici Srpskoj ne postoji opozicija. Da je sve to više borba istomišljenika jednih protiv istomišljenika drugih.

Kada vidimo da ne samo da ne postoji opozicija, nego se ni mladi ljudi za koje se obično preptostavlja da mogu nešto promjeniti, ni na koji način ne razlikuju od onih koje treba da smjene.

To sve jedino može da znači ovo: Mi već sada moramo razmišljati kako ćemo skinuti sa vlasti ove što će skinuti ove što su sad na vlasti!


Piše: blogeras
Izvor: Buka