Jesu li sve civilne žrtve bosanskohercegovačkog rata iste ili su neke malo više žrtve od drugih?


Jesu li sve civilne žrtve bosanskohercegovačkog rata iste ili su neke malo više žrtve od drugih?

Da li su pripadnici Armije BiH činili ratne zločine nad hrvatskim i srpskim i bošnjačkim civilima tokom bosanskohercegovakog rata 1992.-1995. godine?

U bosanskohercegovačkom ratu 1992-1995 ubijena su 2.163 civila Hrvata.

Pripadnici Vojske Republike Srpske ubili su 1.112 civila Hrvata.

Broj žrtava koje su rezultat zločinačke aktivnosti pripadnika Vojske Republike Srpske, dobio sam, tako što sam od ukupnog broja 2.163 ubijenih hrvatskih civila u bosanskohercegovačkom ratu oduzeo broj 1.051,  a to je broj ubijenih civila Hrvata koje su ubili pripadnici Armije BiH.

Svi “znamo” da su pripadnici Vojske Republike Srpske učesnici Udruženog zločinačkog poduhvata…opisan kao agresija, sa istoka,  Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu. Pripadnici Vojske Republike Srpske imenovani su kao unutrašnji agresori i neki su osumnjičeni i optuženi i za neke zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilima a neki i pravomoćno osuđeni.

Javno mnijenje u Bosni i Hercegovini je prihvatilo istinu, sudski dokazanu, da su to stvarni ratni zločini nad bošnjačkim i hrvatskim civilima.

Pripadnici Armije BiH ubili su 1.051-og civila Hrvata.

Prihvatam, kao istinu, (nemam razloga da ne vjerujem generalu Miji Jeliću) da pripadnici Armije BiH, Bošnjaci, nisu uopšte procesuirani za počinjene ratne zločine nad hrvatskim civilnim stanovništvom.

Gostujući u emisiji "Bujica" General Mijo Jelić, govorio je najviše o zločinima tzv "Armije BiH" nad Hrvatima: - "Ne postoji općina u Bosni i Hercegovini gdje je bilo sukoba između HVO-a i Armije BiH, a da nije počinjen zločin nad Hrvatima. Ubijen je 1051 civil, od toga 121 dijete! Sve nakon prestanka borbenih djelovanja! Ubijeno je 644 zarobljenih vojnika HVO-a. Te žrtve nitko ne spominje, a zločinci koji su to počinili uglavnom nisu procesuirani.”

U svom nastupu general Mijo Jelić, posebno naglašava da nije bilo suđenja i utvrđivanja odgovornosti po komandnoj odgovornosti.

Neko će mi zamjeriti i reći mi da nisam precizan, da postoje osumnjičeni, optuženi pojedinci iz redova Armije BiH kojima je suđeno i presuđeno za ratne zločine nad civilima Hrvatima. Vjerovatno su u pravu, ali to nije bitno za centralno pitanje ovog mog razmišljanja: kako se opravdavaju i pravno-politički imenuju ovi događaji?

Na raznim portalima i društvenim mrežama može se pronaći stav da branioci i žrtve (Bošnjaci) ne mogu činiti ratne zločine, po njima ratne zločine mogu činiti i činili su samo agresori.

Drugi stav je da su ti zločini nad civilima Srbima od strane Bošnjaka, žrtava i branilaca, kada (kao izuzetak) priznaju neplanirani, neorganizovani, slučajni, kao dio odbrambenih aktivnosti protiv agresora, čiji zločini su  planski, organizirani i namjerno činjeni.

Ova agresivna, ideološka argumentacija, koja nema uporište ni u jednom pravnom aktu, im je potrebna da bi i ubijene srpske civile, koji su rođeni i živjeli 1992.godine u  BiH, proglasili agresorima na Bosnu i Hercegovinu, i još pri tome, što je krajnje nehumano, ne priznaju im da su civilne žrtve rata.

Na silu su nametnute vječne nepromjenjive istine i ocjene o agresiji na BiH, genocidu u BiH, udruženom zločinačkom poduhvatu Srba i Crnogoraca iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine protiv Republike Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu gore pomenute stavove o bezgrešnosti žrtve (Bošnjaci) i njihove vojske (Armija BiH), u svjetlu činjenica da je ta vojska ubila 1.051 civila Hrvata, tokom bosanskohercegovačkog rata 1992.-1995. godine, postavljam pitanje: “Jesu li pripadnici Armije BiH činili ratne zločine nad Hrvatima civilima tokom bosanskohercegovakog rata 1992.-1995. godine, i kako se oni opisuju odnosno pravnopolitički imenuju?”

Istorijske činjenice nedvosmisleno govore da su pripadnici Armije BiH tokom rata u BiH 1992.-1995. godine činili ratne zločine nad Hrvatima civilima.

Ali, one se sakrivaju, zanemaruju i malo se o zločinima nad hrvatskim civila javno govori!

Može li se ista bošnjačka argumentacija kad govore o zločinima bošnjačkih vojnih i paravojnih snaga protiv srpskih civila primjeniti i na hrvatske civile, i reći da žrtve i branioci ne mogu činiti ratne zločine, ili ih minimizirati i ublažiti govoreći da su to neplanirani, neorganizovani i slučajni incidenti, prema civilima Hrvatima BiH, učesnicima druge agresije, sa zapada, udruženog zločinačkog poduhvata Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

Mislim da nije društveno produktivna, i da ne doprinosi pravdi, miru i pomirenju u Bosni i Hercegovini ova bošnjačka izmišljena, pravno neutemeljena argumentacija i negiranje postojanja civilnih žrtava Srbima i Hrvatima.

Isto tako se trebaju priznati i civilne žrtve građana Autonomne pokrajine zapadna Bosna (ne vjerujem da će neko njih etiketirati kao agresore) a naravno i ratne žrtve, poginule borce. Sve žrtve su žrtve i zaslužuju priznanje i poštovanje.

A optuženi, osumnjičeni i osuđeni i pravosnažno osuđeni trebaju od nas sviju, od pripadnika svih naroda i nacionalnih manjina, dobiti priznanje da su to, što jesu u određenom trenutku, i trebaju biti prezreni, osuđeni kao najlošiji dio naših naroda.

Bošnjaci kao najveće žrtve rata imaju neotuđivo pravo da izražavaju svoj bol, i da traže od drugih da im priznaju i poštuju njihove žrtve, ali u isto vrijeme imaju ljudsku i moralnu dužnost da priznaju pravo na bol, kao i obavezu da priznaju i poštuju žrtve i drugih naroda.

Čini drugima što želiš sebi!

Ne čini drugima što ne želiš sebi!

 

Za InfoMediaBalkan

Mr.sci.Dušan Šehovac, siciolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko, aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!