Kakav scenario za BiH preko Dodika sprema američki desničarski ideolog?


Kakav scenario za BiH preko Dodika sprema američki desničarski ideolog?

SNSD kroz savezništvo s Putinom, te otvorene partnerske odnose sa organizacijama poput Slobodarske stranke u Austriji, Nacionalnog fronta Marine Le Pen iz Francuske ili susreta sa Stevom Bannom, pokazuje da postaje sastavni dio „internacionale zatvorenog društva“, koja integraciji suprotstavlja izolacionizam, slobodnom tržištu protekcionizam, internacionalizmu nacionalizam, toleranciji islamofobiju i antisemitizam, a multikulturalizmu sukob cvilizacija.

Bivši savjetnik američkog predsjednika Trumpa, Steve Bannon prije tri dana ugostio je u svom domu u Washingtonu predsjednicu Vlade RS, Željku Cvijanović, sa kojom je razgovarao „o odnosima Republike Srpske i Amerike, te načinu unapređivanja međusobnih odnosa“. „Medijski mogul“, „bivši savjetnik Donalda Trumpa“, „jedan od najzaslužnijih ljudi za Trumpov dolazak na vlast“, bili su neki od superlativa kojim su mediji bliski vlasti Milorada Dodika titulirali Bannona. 

No, ko je zapravo Steve Bannon i kakav je ideološki i politički kontekst sastajanja Cvijanovićeve s dotičnim? 

Internacionalni vođa ultradesničara

Rođen 1953., Bannon je do sada imao prilično svestranu karijeru. Nakon služenja u američkoj mornarici tokom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, Bannon se u jeku ere Reagnove deregulacije prebacio u finansijski sektor gdje je radio kao investicioni bankar. Ipak, karijera bankara ga nije zadovoljila, pa je početkom devedesetih odlučio okušati se u Hollywoodu. U periodu od 1991. do 2016. producirao je 18, uglavnom manje popularnih filmova. Prvobitno je nastojao da se etablira kao scenarist, ali su režiseri i producenti redom obacivali njegove scenarije kao nekvalitetne.

U prvoj deceniji dvijehiljaditih, Bannon će se posvetiti snimanju dokumentarnih filmova preko kojih će po prvi put imati priliku da u većoj mjeri plasira svoje ideološke poglede. Njegovi dokumentarci uglavnom su bili posvećini veličanju ultrakonzervativnih pokreta i političara, poput Tea Partyja ili Sarah Pallin, kritici Demokratske stranke i lijevih grupacija u SAD-u, kao i upozoravanju na opasnosti od multikulturalizma, otvorenih granica i slobodne trgovine. 

Presudni trenutak za etabliranje Bannona bit će osnivanje internet portala Breitbart 2007. godine. Ovaj medij utjelovit će sve ono što čini Bannonovo ideologiju – radikalno desničarske poglede na svijet, protivljenje imigraciji, multikulturalizmu te veličanje nacionalne države i tradicije. No, za razliku od  konzervativnih republikanaca, Bannon je istovremeno i zagovornik ekonomskog nacionalizma, protekcionizma i američke samodostatnosti, protivnik je međunarodnih vojnih intervencija i smatra da bi bogataši u Americi trebali plaćati znatno veće poreze. Bannonovi politički pogledi opisuju se kao „nacionalistički“, „bjelačko-nacionalističko“, „desničarsko-populistički“, iako on sebe jednostavno naziva konzervativcem, te negira da su njegovi pogledi rasistički, za šta je često optuživan. Kako bi ostvario što veći utjecaj u širenju svoje agende, Breitbart je postao čuven po plasiranju lažnih vijesti,  poput onih o masovnom silovanju Evropljanki od imigranata iz muslimanskih zemalja. 

Stranica Breitbard u kratkom je periodu stekla milione obožavalaca u SAD-u, izdižući Bannona na mjesto ideologa čitavog jednog novog političkog pokreta, nazvanog Alt-Right (skraćemo od „alternativna desnica“).  Način djelovanja ovog pokreta čiji je arhitekt Bannon je masovna upotreba elektronskih medija radi širenja namjerno kontroverznog sadržaja koji potvrđuje njihove ideološke pozicije. Alt-rightovci u javnosti djeluju kao izolacionisti, protekcionisti, antisemiti, islamofobi, antifeministi i bijeli supremacisti, sa nerijetkim primjesama fašističkih i neonacističkih ideja. 

Svojih pet minuta na političkoj sceni Bannon je kao vođa novog pokreta dočekao  sa Donaldom Trumpom koji je tokom kampanje pokazivao zadivljujuće slične stavove kao i on (mnogi misle da je upravo pisanje Bannona uveliko oblikovalo Trumpove poglede), zagovarajući izolacionizam, ekonomski nacionalizam i zaustavljanje imigracije u Sjedinjene Države. Sve to je Bannonu najprije donijelo mjesto savjetnika u Trumpovoj kampanji, a potom i u njegovoj administraciji. Međutim, ta ljubav nije potrajala dugo. Trump se u konačnici pokazao mnogo većim pragmatikom nego što je to želio principijelno desničarski Bannon koji se ispostavio preradikalnim za državni vrh, pa je nakon samo sedam mjeseci izletio iz Bijele kuće. Tada je svojim pristalicama poručio da je Trump „izdao njihove ideale“.

Ultradesničarski George Sorosh

Nakon izlaska iz Bijele kuće, Bannon je istrajan u daljem širenju svoje poruke. Iako izolacionist, Bannon želi svoje izolacionističke, nacionalističke i antiimigracijske principe etablirati širom zapadnog svijeta. Osnovao je pokret, koji se doslovno tako zove “The Movement”, koji bi ubrzo trebao postati generator jačanja svih desno-populističkih snaga u Evropi. Ono što Bannon okuplja svojevrsna je desničarska internacionala. Blisko sarađuje sa  Viktorom Orbanom, Sebastianom Kurzom, Marine Le Pen, poljskim konzervativcima, Janezom Janšom, Pokretom Pet zvjezdica i Matteom Salvinijem, Andrejem Babišem, Geertom Wildersom i raznim antiimigrantskim grupama, s kojima pored nacionalne vlasti namjerava osvojiti čak trećinu bruxelleskih zastupničkih klupa na proljetnim izborima i postati nezaobilazan evropski politički faktor.

Bannon na taj način nastoji etablirati nacionalisitčko-desničarski pandan lijevo-liberalnom globalnom pokretu Georgea Sorosha. Kao što je Sorosh već više od tri decenije predvodnik „otvorenog društva“, Bannon želi postati novi mesija ideje „zatvorenog društva“. Bannon, treba li to spominjati, kao i čitav njegov pokret, posebne simpatije gaji za ruskog predsjednika Vladimira Putina, u čijoj konzervativnoj autokratskoj vladavini vidi otjelovljenje vrijednosti i politika kakve priželjkuje.

Uloga SNSD-a

Šta nam u konačnici signalizira susret Cvijanović s Bannonom u Washingtonu? U prvom redu, da je ideološki pravac SNSD-a jasno određen i etabliran. Iako je u svom nazivu još uvijek formalno socijaldemokratska stranka, nakon Dodikovog skretanja ka ekstremnom nacionalizmu, koje je pratilo i izbacivanje iz Socijalističke internacionale, SNSD kroz savezništvo s Putinom, te otvorene partnerske odnose sa organizacijama poput Slobodarske stranke u Austriji, Nacionalnog fronta Marine Le Pen iz Francuske ili susreta sa Stevom Bannom, pokazuje da postaje sastavni dio „internacionale zatvorenog društva“, koja integraciji suprotstavlja izolacionizam, slobodnom tržištu protekcionizam, internacionalizmu nacionalizam, toleranciji islamofobiju i antisemitizam, a multikulturalizmu sukob cvilizacija.

Plima nezadovoljstva globalizacijom i vrijednostima liberalizma naširoko promovisanim nakon pada Berlinskog zidu, donijela nam je novu političku podjelu i najveći politički izazov s kojim se svijet suočava u posljednje dvije i po decenije. Ona ne predstavlja podjelu na ljevicu i desnicu, nego na otvoreno i zatvoreno društvo, na pristalice slobodnog svijeta nasuprot graditelja zidova. 

Potonji su još uvijek daleko od vladajuće opcije u većem dijelu zapadnog svijeta, ali sam njihov rast predstavlja zabrinjavajući trend. Njihovom taboru otvoreno se iz BiH priključio i SNSD, sa sve većim koketiranjem i HDZ-a BiH prema toj opciji. Globalni politički odnosi prelijevaju se i u BiH, pa će i u našoj zemlji kao i u svijetu za suzbijanje ovog pokreta biti neophodno da pristalice otvorenog društva pređu preko međusobnih razlika, zapušu noseve i pruže odlučan otpor graditeljima zidova. Koji usput, ne žele ni postojanje BiH  kao države, posmatrajući je kao „multikulturalnu utopiju“.


Izvor: Slobodna Bosna