Index.hr - Ko je sve protiv -Pravde za Davida-

Index.hr - Ko je sve protiv -Pravde za Davida-

Protesti u Banjaluci na kojima građani predvođeni Davorom Dragičevićem mjesecima traže pronalaženje krivaca za ubistvo njegovog sina Davida Dragičevića odavno su prevazišli okvire samo tog grada ili samo Republike Srpske.  Dragičević se povezao i s roditeljima u Sarajevu pod sumnjivim okolnostima preminulog Dženana Memića, koji takođe vode borbu da se razjasne okolnosti smrti njihovog sina, za koje postoje opravdane sumnje da je ubistvo i da su cijeli slučaj nadležne institucije katastrofalno loše vodile pa i namjerno zataškale, kao i u slučaju Davidovog ubistva.

Smrt djeteta je noćna mora svakog roditelja i logično je to što je slučaj Davida Dragičevića uspio da mobilizuje ljude u BiH koja je inače duboko podijeljena po etnonacionalnim osnovama, a cilj je pronalaženja istine i kažnjavanja krivaca. To je ujedinilo ljude različitih nacionalnosti, klasa i političkih stavova.

Dodik tvrdi da Pravda za Davida ruši Republiku Srpsku

Nakon nedavne brutalne policijske akcije u Banjaluci solidarnost s demonstrantima koji traže Pravdu za Davida izrazili su okupljanjima na ulici i ljudi u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, ali i u Zagrebu i Beogradu, te je cijela priča dobila regionalne dimenzije. O banjalučkim protestima počeli su izvještavati i uticajni strani mediji poput Guardiana, New York Timesa i Deutsche Wellea. 

I tada se dogodilo nešto značajno, ali ne i neočekivano - na istoj strani, a protiv protesta Pravda za Davida, našli su se bošnjački, hrvatski i srpski nacionalisti, svaki sa svojim specifičnim, ali i zajedničkim razlozima.

Milorad Dodik i njemu bliski političari i mediji su lansirali priču o tome kako se iza protesta kriju tajne mračne sile, čak su apostrofirali da je sve to igra u režiji Velike Britanije te da protesti ruše Republiku Srpsku.

Zanimljivo je to da je Dodik isprobao nekoliko taktika kada je riječ o slučaju ubistva Davida Dragičevića: tvrdio je da on s time nema veze i da istraga ne spada u njegove ovlasti, pa napadao i vrijeđao Davora Dragičevića, pa pokušavao da se pokaže ljudski tronutim zbog Davidovog ubistva, pa napadao proteste, pa onda naređivao nadležnim institucijama da sve istraže, iako je prethodno tvrdio da to nisu njegove ovlasti kao tadašnjeg predsjednika RS, pa je pred izbore najavio da će se žestoko obračunati s ''Pravdom za Davida'', da je David Dragičević lutka na koncu opozicije itd., a cijelo vrijeme je otvoreno podržavao ministra policije Republike Srpske Dragana Lukača koji je duboko kompromitovan ne samo ovim slučajem. 

Skandalozno izvještavanje RTRS-a

Pritom je svakome jasno da su Dodik i njegova stranka SNSD apsolutni vladari u Republici Srpskoj i da su sve institucije premrežene njihovim kadrovima, kao i da se nikakvi veliki potezi u RS ne povlače bez Dodikovog naređenja ili odobrenja. 

Dodikovo glavinjanje u vezi protesta Pravda za Davida - jer nije navikao na skupinu građana koju ne uspijeva ni kupiti niti zastrašiti - reflektovalo se i u tome kako je glavni propagandni kanal njegovog režima, a to je Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), pratila ovaj slučaj. 

Prvo su ga mjesecima ignorisali, pa su ga počeli huškački obrađivati u drugom dijelu centralnog dnevnika, da bi najnovija hapšenja stavili kao udarne vijesti, ali sve naravno garnirali kao uvođenje reda i mira i odbranu Republike Srpske. Od bezbroj bizarnih momenata iz dnevnika RTRS-a možemo spomenuti taj da su u prilogu o nedavnom hapšenju demonstranata pustili i komentar nekakve republičko-srpske verzije Đure Glogoškog, tamošnjeg predsjednika Boračkog saveza koji je naravno osuđivao proteste i hvalio policiju.

Portali koji slave zločinca Praljka takođe napadaju Pravdu za Davida

Pokušavalo se oblatiti i ubijenog Davida, proglašavajući ga dilerom i narkomanom. No čak i da to jeste istina, nevažno je to u kontekstu šokantnih policijskih propusta i pokušaja zataškavanja. Posao policije je i da pronađe i uhapsi ubice dilera i narkomana.

Motivi Dodika i njegovih ljudi za demonizaciju protesta su prozirni: Pravda za Davida im izaziva probleme u upravljanju RS. Protesti ne ruše RS, ali itekako ruše Dodika, a on nikako ne želi ostati bez vlasti.

S druge strane, pomalo je iznenađujuće što su i neki zapadnohercegovački mediji, naročito oni koji slave ratnog zločinca Slobodana Praljka, tako otvoreno stali na Dodikovu stranu, a protiv inicijative Pravda za Davida. 

Ti su mediji, poput portala Poskok, Dodika već proglašavali “pomiriteljem i državnikom” zbog njegove koalicije s Draganom Čovićem i HDZ BiH, odnosno jer se Dodik stilizuje u zaštitnika bosanskohercegovačkih Hrvata i njihovih prava, doduše samo u Federaciji BiH, s obzirom na to da su iz RS temeljno etnički očišćeni.

Ali je ipak iznenađujuće što se povodom ubistva jednog mladića ipak nije malo više kalkulisalo, nego se otvoreno podržalo Dodika i njegovu policijsku brutalnost prema demonstrantima, uz objašnjenja kako je Pravda za Davida međunarodna zavjera protiv “pomiritelja i državnika”. 

Dodik je za Poskok "pomiritelj i državnik"

Dapače, na jednom od tih UZP-ovskih portala, dok je Dodikova policija batinala, šutala i hapsila po Banjaluci, kao glavna vijest stajalo je to da je Dodik - podsjetimo, onaj koji poriče genocid u Srebrenici - Hrvatima katolicima čestitao praznik te je tek kasno naveče objavljeno šta se tog dana događalo u RS. Nakon toga se pak krenulo u kampanju spina u kojoj su se izmišljale zavjere protiv “državnika i pomiritelja”, u osnovi na istoj propagandnoj liniji kao RTRS.

Bošnjački nacionalisti nisu naravno otvoreno stali na Dodikovu stranu, nego su se posvetili tome da diskredituju proteste Pravda za Davida, kao i gađenju ideje da bi Bošnjaci trebali biti solidarni s Davorom Dragičevićem. Tako je u uvodniku bošnjačkog nacionalističkog nedjeljnika Stav, bliskog SDA-u, poručeno ljudima iz Federacije BiH da bi se trebali sramiti jer se u nekadašnjim prijašnjim situacijama, na primjer u vezi napada policije RS na Hatidžu Mehmedović iz udruženja Majke Srebrenice, nisu jednako solidarisali. Stav zapravo poručuje da bi solidarnost trebala ići po etnonacionalnom principu i da se Bošnjaci prvo moraju solidarisati s drugim Bošnjacima, a tek nakon toga možda mogu i sa Srbima ili Hrvatima, što je tipična nacionalistička politika.

Zadrti komšićevci i SDA-ovski mediji protiv Pravde za Davida

Mogle su se i u sarajevskoj javnosti čuti i zamjerke Davoru Dragičeviću što je bio vojnik Vojske Republike Srpske u ratu te je to nuđeno kao argument zašto ga ne treba podržati u njegovoj borbi da se sazna istina o ubistvu njegovog sina. U tome se, na primjer, isticao propali političar i bošnjački nacionalista Emir Suljagić, inače fanatični poklonik Željka Komšića koji se, ironično, tako našao na istoj liniji s medijskim eksponentima Dragana Čovića.

Naravno, sve to ide najviše u korist Dodiku jer njemu nikako ne odgovara da Pravda za Davida postane regionalna tema, što se vidi i po slabo prikrivenim prijekorima koje ovih dana dobija od svog saveznika Aleksandra Vučića. Što je više Pravda za Davida nešto što se tiče ljudi i izvan Banjaluke, to je problem za Dodika veći jer on želi da protesti prestanu i nestanu te da se njegova vlast nikako ne dovede u pitanje.

Slučaj ubistva Davida Dragičevića razotkriva trulež institucije koje su nacionalisti izgradili

Već smo spomenuli i da srpski, hrvatski i bošnjački nacionalisti u BiH imaju i jedan zajednički motiv kada je riječ o diskreditaciji Pravde za Davida, a to je da slučaj ubistva ovog mladića pažnju skreće na neuspjeh nacionalista pretplaćenih na vlast zbog nakaradnog državnog sistema u BiH da izgrade minimalno funkcionalne institucije sistema. 

Jer činjenice koje danas sa sigurnošću znamo su, između ostaloga, sljedeće: policija je napravila hrpu pacerskih propusta u istrazi Davidova ubojstva, prvobitni nalaz patologa je kasnije stručno posve diskreditovan, policija je pokušala zataškati svoje propuste, tužilaštvo je mijenjalo uzrok Davidove smrti i optužnicu itd. Bio bi potreban poseban članak da se nabroji sve sumnjivo u vezi ovog slučaja. Čak i da sve to nije bilo napravljeno s ciljem da se zaštite počinioci ubistva, a postoje brojne indicije da jeste, onda ostaje slika kolosalne nesposobnosti i korupcije nadležnih organa da rade svoj posao u slučajevima života i smrti, što ubistvo mladića svakako jeste.

Pravda za Davida podrazumijeva ljudsku solidarnost, a to nacionalistima smeta

Svaki čovjek u BiH, bez obzira na nacionalnost, može se zamisliti u situaciji u kojoj su se našli roditelji Davida Dragičevića: neko im je ubio dijete, a policija i sve ostale institucije su se umjesto u potragu za počiniocem dale u opstruisanje istrage i zataškavanje. A to je moguće jer su te institucije trule, nimalo nezavisne, ispunjene nesposobnim, nestručnim i beskarakternim uhljebima nacionalističkih stranaka kao što su SDA, HDZ i SNSD koje su godinama na vlasti i koje su i stvorile baš takve institucije. 

Solidarnost koju ljudi u BiH, ali i u Srbiji i Hrvatskoj, iskazuju naporima inicijative Pravda za Davida vladajuća nacionalistička klasa u BiH ispravno prepoznaje kao egzistencijalnu prijetnju za sebe i bolesni sistem kojim upravljaju te su zato uslijedili raznovrsni napadi sa svih strana na Pravdu za Davida.

Nije to prvi primjer da se u BiH ujedine oni najgori koji se možda međusobno ne podnose, ali vole vlast i budžetski novac koji im donosi, s ciljem da unište ono što je najbolje, a to je svakako Pravda za Davida i val solidarnosti koji je u BiH i regiji i pokrenula. 

Nacionalisti računaju na to da ljudi prvenstveno moraju biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, a tek nekad nakon toga ili nikad ljudi, a Pravda za Davida je postavljena baš obratno - ljudskost je na prvom mjestu, i to takva ljudskost koja ne isključuje ničiju nacionalnost. 


Izvor: Index.hr