MC Sajsi: Rep je savšena forma da iskažem svoju poeziju i ego
Svoja, neustrašiva i drugačija – ovako bismo ukratko opisali umjetnicu Ivanu Rašić, poznatiju kao SAJSI MC.
Iste su takve i pjesme koje pravi jer muzika je njen način da se izrazi i isprazni, dok sve u ritmu prati moda, kao njena najbolja prijateljica i podrška.
Na sceni je punih 16 godina, ali ju je šira publika najbolje upoznala kroz pjesmu Mama. Sajsi MC, ovom numerom sa jakom socijalno-političkom porukom napravila je bum, istakla se kao hip-hop buntovnica i (ne)svjesno okarakterisala sebe kao ženu sa stavom i umjetnicu sa upečatljivim autorskim pečatom. Krajem prošle godine Sajsi MC i DJ Bko izdali su album Rad, rad i samo bleja, koji, kako kaže Ivana, “slavi svetu bleju kao stanje koje može biti kreativno i izroditi fenomenalne stvari”.
Da li je Sajsi MC za Ivanu Rašić ono što i Saša Firs za Bijonse? Stičemo utisak da je vaša provokativnost na sceni u balansu s vašom decentnošću van scene.
“Scena zaista izvlači iz mene i trigeruje poteze i osjećaje koji se ne mogu proizvesti na nekom drugom mjestu ili situaciji. U tom smislu bina je platforma za moju umjetnost, kao i sve ostalo što prati cijelu priču: od studija, slikanja, šminkanja i kompletne pripreme prije nego što stupim na te magične daske. Volim svaki djelić procesa realizacije, što podrazumijeva da se jedna pjesma napravi i stigne do bine, a onda slijedi ljepota izvođenja te numere i vrhunac svega je odnos s publikom. Sajsi stvarno živi u tom malom raju, dok je Ivana zadužena za dosadnu realnost. Obje su dio moje ličnosti, zadužene za različite uloge. Nisam kompletna bez obje”.
Vešto koketirate sa upadljivim stajlingom, jakim autorskim pečatom i pjesmama koje su van klišea, a ipak niste meta skandala. Da li je to ono što ste od početka željeli i smatrate li sebe hip-hop buntovnicom?
“Na samom početku moja svijest o poslu nije bila toliko razvijena jer sam se isključivo koncentrisala na stvaranje, ništa nisam znala niti sam željela više od toga. Naravno, vremenom apetiti nije bilo miješanja i sugestija šta treba slušati, to je ostavljeno sestri Tijani i meni kao apsolutno naš izbor i vrlo sam zahvalna svojima zbog toga. Svjedok sam mnogih porodica u kojima se izbor muzike nameće. Vezano za umjetnost, i ukus generalno, rukovodim se principom da je svako nametanje slobode – nesloboda, a svako nametanje umjetnosti i ukusa stvara male robove. Bitno je shvatiti da muzika nije svima primarna niti u fokusu i nemaju svi potrebu za njenom konzumacijom. Neko ima više afiniteta prema sportu ili nečemu drugom. Uvijek me je nervirao taj snobovski sistem vrijednosti, koji umjetnost uključuje kao nešto obavezujuće, što je potpuna budalaština i indikator dubokog nerazumijevanja ljudi kao vrste. Za autore koji su više koncentrisani na tekst, a žele instant-slavu, muzika je savršen način za komunikaciju u smislu da će prije tako doći do brojnije publike nego izdavanjem zbirke poezije. S obzirom na to da sam željela da se što prije čuje za mene i moju poeziju, tačnije ego mi nije davao mira, rep je bio savršena forma”.
Koliko su važni intelekt, senzibilitet, ali i obrazovanje, za onoga ko želi ozbiljno da se bavi ovom vrstom muzike?
“Da ne davim sad mnogo, ali istorijski MC-jevi su počeli kao šoumeni i podrška DJ-evima na žurkama, a vremenom se njihova uloga ransformisala ka više autorskoj formi i tako nastaje rep-muzika. Tu je bilo od hajpera do repera, dok su DJ-evi odlazili u drugi plan. Reperi moraju biti cio paket:dobri tekstopisci, odnosno storiteleri, šoumeni jer ipak je riječ o muzičkom biznisu i na kraju dana zabavljači, a to mogu samo ako su dobro potkovani. Svako od nas ima svoje jače i slabije strane, neko je talentovan i ne toliko obrazovan, ali ima kliker i mu*a i to je savršena kombinacija; neko drugi je obrazovan, ali previše mlak, bez harizme, i tu nema pomoći. Obrazovanje se nadoknadi, ali ako ne znaš da kidaš svom silinom, tu intelekt ne vrijedi. Rep je više stvar kako ti gori duša nego kako ti radi racio”.
Izvor: Mazagioni
