Milan Tegeltija otvoreno prijeti i fizičkim nasiljem


Milan Tegeltija otvoreno prijeti i fizičkim nasiljem

1.
Milan Tegeltija, pedsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, postao je, “preko noći”, vojno-politički analitičar, koji ide toliko daleko da prognozira čak i političke konflikte “koji mogu izmaći kontroli te dovesti BiH na ivicu sukoba sa nepredvidivim posljedicama”.

2.
Podrazumijeva se da će se to desiti ukoliko on ne bude na čelu VSTS, pa nije bilo ni neke prijeke potrebe da to navodi u svojoj kolumni “Napadi opasnih namjera” (vidi dodatak).

3.
Tegeltija, navodno, brani BiH, sa samo jednom namjerom - da odbrani sebe i Pravosudnu mafiju, kojoj je na čelu, jer je preočito da mu je tokom “Potkivanja” prejako zabijeno nekoliko eksera u “kopita”. 

4.
Suština njegove pisanije je “transfer odgovornosti”, jer sve ono što Tegeltija pokušava staviti na teret neimenovanih “političko-paraobavještajnih centara moći iz Sarajeva, potpomognutih podrškom pojedinih predstavnika međunarodne zajednice u BiH”, u stvarnosti čini upravo on - Tegeltija.

(Da ne bi bilo nikakve zabune, isti taj Tegeltija radi u Sarajevu, jer je u tom gradu sjedište VSTS, pa je nejasno zbog čega ga predstavlja kao njemu dalek i vrlo opasan.)

5.
Kada predsjednik VSTS implicitno prijeti nasiljem, onda je jasno da je Đavo poodavno odnio svaku šalu i da postoji spremnost da se Tegeltijina, teško uzdrmana pozicija, brani i nasiljem.

6.
Njegov tekst je najava takvog mogućeg raspleta i svjedoči da Pravosudna mafija, kojoj je na čelu, ne namjerava da se preda bez, ako je to potrebno, i krvavog otpora.
7.
Jednostavnije rečeno - Tegeltija prijeti odmazdom i domaćim i stranim kritičarima, tako da je njegov tekst svjedočanstvo opasnih namjera teško korumpiranog predsjednika VSTS, kao i onih koji ga tjeraju da, bez ikakvog zazora, ne isključuje ni mogućnost upotrebe fizičke sile, ukoliko se nastavi ukazivati na sve njegove “Potkove”; Čak i raspada BiH.

8.
Prijetnjama, uvijenim u konfekcijsku, lažnu, licemjernu dobronamjernost, Tegeltija pokušava sebe zadržati Iznad Zakona, spriječiti istragu o “Potkivanju” i drugim nedjelima koja je počinio, i tako omogućiti nastavak zločinačkog djelovanja Pravosudnog Kartela kojem je na čelu.

9.
Da je i jedna jedina riječ Tegeltijinih “dobrih namjera” tačna, poodavno bi bili riješeni bezbrojni neriješeni predmeti korupcije, teških zločina, trgovine narkoticima, ubistava, a ne bi se oni koji su ih prikrili (tužioci i sudije), upravo za vrijeme njegovog mandata, unapređivali i nagrađivali još većim funkcijama od onih na kojima su bili kada su navedene zločine podveli pod “zades”.

10.
Tegeltijine prijetnje treba shvatiti vrlo ozbiljno; Treba ih istražiti, jer Tegeltija nije bezazlen; “Potkivanje” je samo epizodica u spisku nedjela narečenog: 

Ima tu i mnogo opasnijih stvari: Od paljenja sobe sa dokazima iz brojnih krivičnih djela (brojni dokazi su pretvoreni u pepeo), u Osnovnom sudu u Banjaluci (požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine, počinioci nikada nisu otkriveni) u vrijeme kada je Tegeltija bio na čelu te pravosudne institucije, preko njegovih veza sa zelenašima, narko dilerima…, predsjednikom Visokog Stomatološkog i Tužilačkog Vijeća Muhamedom Ajanovićem (dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu), koji kadrira u pravosuđu…, pa sve do podrške opstrukciji istraga zločina teških Ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića…

11.
Spisak je predug, a Tegeltija je svojim tekstom pokazao o koliko opasnom kriminalcu je riječ; Kiminalcu spremnom na najveća zlodjela, samo da bi sačuvao sopstvenu kožu. 

Piše: Slobodan Vasković

Izvor: http://slobodanvaskovic.blogspot.com/

 Nezavisne novine/25.07.2019./Milan Tegeltija: Napadi opasnih namjera

Uspostavljanje kontrole nad pravosuđem i njegovo stavljanje u funkciju ostvarivanja važnih političkih interesa postao je jedan od primarnih ciljeva određenih političko-paraobavještajnih centara moći iz Sarajeva, potpomognutih podrškom pojedinih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, kojima se zlonamjerno serviraju potpuno netačne i manipulativne teorije zavjera o korumpiranosti nosilaca pravosudnih funkcija, političkom uticaju i uticaju drugih zemalja itd., kako bi se pravosuđe predstavilo kao političko-koruptivno-obavještajni centar moći, koji kao takav predstavlja zajednički problem onih domaćih političko-paraobavještajnih centara moći i tih zemalja i organizacija čija se podrška na taj način traži.

Namjera preuzimanja kontrole nad pravosuđem i njegovog pretvaranja u politički alat za kreaciju i kontrolu društvenopolitičkog života u BiH je sve samo ne bezazlena i za potcjenjivanje, jer može da poluči vrlo ozbiljne posljedice, kako na personalnom tako i na planu generalnog stanja bezbjednosti u BiH pa i njene budućnosti. 

Kontrola nad pravosuđem, radi mogućnost njegovog političkog usmjeravanja, i kratkoročno, a posebno dugoročno, može da dovede u pitanje stabilnost BiH, njenih institucija te generalnu bezbjednost građana, jer ima kapacitet produkovanja ozbiljnih političkih konflikata koji mogu izmaći kontroli te dovesti BiH na ivicu sukoba sa nepredvidivim posljedicama.

U slučaju ostvarivanja takve političke kontrole nad pravosuđem, ne treba imati nimalo sumnje da bi došlo do pokušaja nasilnog sprovođenja političkih koncepata putem pravosudnog aparata, kroz tzv. pravosudnu prinudu i prijetnju, koja bi poslužila kao legalni okvir za nelegitimnu nasilnu političku arhitekturu u BiH. 

Isto tako ne treba nimalo sumnjati da bi takav scenario proizveo ozbiljan otpor i nepristajanje onih protiv kojih bi se na taj način primjenjivala nelegitimna pravosudna prinuda i prijetnja u političke svrhe, što bi u daljem toku stvari podrazumijevalo upotrebu fizičke sile, radi provođenja takvih nelegitimnih pravosudnih prinuda i prijetnji, te bi se sasvim izvjesno mogao očekivati istovjetan odgovor na takvu nelegitimnu upotrebu sile. 

Takav vrlo izgledan scenario, ukoliko bi se ostvarila takva politička kontrola nad pravosuđem, doveo bi BiH u situaciju da je svaki mogući scenario razvoja u stvari gubitnički za BiH.

U prvom scenariju insistiranja na nasilnom provođenju takvih nelegitimnih, a kvazilegalnih mjera, BiH bi ušla u opasnu zonu nasilnog konflikta sa nepredvidivim posljedicama. U drugom scenariju, odustajanjem od provođenja takvih nelegitimnih, a kvazilegalnih mjera institucije BiH bi bile potpuno devastirane, dekapacitirane i u potpunosti bi izgubile na značaju, što bi opet moglo imati nepredvidive posljedice za samu BiH. 

Zbog toga, demokratski i dobronamjerni faktori u BiH i međunarodnoj zajednici moraju na vrijeme prepoznati ovakve napade opasnih namjera, koji se pokušavaju maskirati tobož unapređenjem borbe protiv korupcije ili suzbijanjem političkog ili uticaja drugih zemalja, iako ni sa jednim ni sa drugim ni sa trećim nemaju nikakve veze, nego upravo sa ostvarivanjem političkog cilja ovladavanja društvenopolitičkim i ekonomskim životom u BiH i upravljanjem političkim procesima po bilo koju cijenu, koji imaju potencijal opasne radikalizacije političke scene u BiH. 

Pravosuđe, ne treba i ne smije biti predmetom političke borbe, ili zlonamjernog uvođenja u kojekakve teorije zavjera, ne smije se dopustiti prenošenje političkih bitaka na pravosudni teren, jer pravosuđe je tu kao zadnja odbrana demokratije i slobode svakog građanina, svakog naroda u BiH.

Ono mora biti faktor spajanja, a ne razdvajanja, a svaka nedemokratija u BiH i pokušaj nelegitimnog nasilnog rješavanja političkih problema, čak i ukoliko je uokvireno u legalne okvire, nužno dovodi do neizvjesne i potencijalno opasne budućnosti BiH i svih njenih naroda i građana.

Milan Tegeltija (autor je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH)

Izvor: Nezavisne novine