Mrkonjić Grad nova prestonica Republike Srpske: Zašto Vučić izbjegava Banjaluku?


Mrkonjić Grad nova prestonica Republike Srpske: Zašto Vučić izbjegava Banjaluku?

Današnja posjeta Aleksandra Vučića Mrkonjić Gradu I Drvaru otvara doista intrigantna pitanja. Konkretno: kada je Vučić posljednji puta bio u Banjaluci? Zašto godinama izbjegava "drugu srpsku prestonicu"? Odgovori dati u tekstu će pokazati pravo lice "Prvog međ' Srbima" ili bar ljude ponukati na razmišljanje.

Sjeća li se neko posljednjeg boravka Aeksandra Vučića u Gradu na Vrbasu? Bi li to 9. januara davne 2016. godine? Je li moguće da predsjednik Srbije za četiri godine nije našao vremena da posjeti "drugu srpsku prestonicu" (kako to mnogi vole kazati)?

Dugo vodim ovaj blog, pa mnoga dešavanja objašnjavam kroz podsjećanja na ranija pisanja. Zato krećem od 2015. godine i fingiranog atentata na Vučića u Srebrenici. Nakon odlično izvedene prevare Vučić je pobrao svjetske lavorike, a potom je valjalo poentirati i na unutrašnjem političkom planu.

Zato je Aleksandar Vučić 9. januara 2016. godine slavodobitno došao u Banjaluku i sa Dodikom proslavio praznik. Tada i nikad više! Zalud je Dodik narednih godine organizovao onolike parade kad mu je "Prvi" izostajao.

Od narednog proslavljanja Dana Republike Srpske (2017.) Vučić je pobjegao u daleku Indiju. Razlog opštepoznat: poslije osam dana Amerikanci uvode sankcije Dodiku, a Vučić nije htio biti dio tog "paketa". U stvari bio je, kako sam davno objasnio, pošto je upravo Vučić sankcije izdejstvovao preko Džoa Bajdena.

Posebna priča je 9. januar 2018. godine i tadašnja dešavanja sam analizirao vrlo detaljno i kako su zavređivala. Provjerio sam na zvaničnim sajtovima institucija i nedvosmisleno utvrdio kako su Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Maja Gojković tog dana odreda uzeli "slobodan dan". Nikakvih zvaničnih obaveza, a u Banjaluci se nisu pojavili.

Bio sam krajnje decidan: Vučić nije shvatio Dodikov tadašnji dil sa Trampovim ljudima. Bio je ubijeđen u pooštravanje sankcija i Dodikovu političku eliminaciju, pa je naredio opšte distanciranje od tadašnjeg praznika. Pošto je Brajant Hojt Ji tek 9. januara podnio ostavku bilo je prekasno za političko konvertovanje.

Već narednog dana na blogu sam Dodiku čestitao na "vašingtonskom sporazumu" koji mu garantuje pobjedu na predstojećim opštim izborima, dok je Vučić reagovao nekoliko dana potom. Nije mogao vjerovati kakav dil je Dodik postigao zaobilazeći sve diplomatske kanale. Razlog ostavke Hojt Jia.

Obzirom da sam početkom 2018. godine ukazao kako Dodikov dil podrazumijeva vraćanje Bosne i Harcegovine u MAP (NATO) normalno je da sam odmah po sastanku državnog predsjedništva sa ambasadorima zemlja Kvinte mogao izaći sa navodom o potpisivanju ANP-a na engleskom jeziku. Normalno, znam i o kakvom standardizovanom dokumentu je riječ, pa sam mogao navesti i detalje onoga šta je skrivano u sefu predsjedništva.

Elem, prošla i tekuća godina oko Dana RS su posebna priča, bar kad je prisustvo Aleksandra Vučića u pitanju. Cijeli svijet svjedočio je brutalnom nasilju nad Banjalučanima izvedenom samo kako bi Dodik mogao ugostiti Vučića.

Znao je i "Prvi Srbin" stvarne razloge onakvog nasilja tako da nije bio spreman suočiti se sa Banjalučanima. Baš kao što ni ove godine nije našao hrabrosti za suočavanje! Ili je ipak strahovao od javnih prozivki stradalnika? Kad je "Pravda za Davida" u pitanju znao je unaprijed na kakve optužbe može računati.

Upravo aktuelna dešavanja u Crnoj Gori pokazuju dvostruke aršine Aleksandra Vučića prema nacionalno podobnim i nepodobnim Srbima. Incident u Podgorici okvalifikovao je kao "vanredno stanje u regionu" i sazvao hitni ponoćni sastanak sa šefovima bezbjednosnih službi. Zašto nije slično reagovao na onakvu okupaciju Banjaluke i masovno brutalno nasilje nad Srbima?!

Da, u Banjaluci su u desetinama hiljada protestvovali Srbi. Ovo šta gledamo u Crnoj Gori i regionu, mirne proteste koji masovnošću pokušavaju mijenjati neprihvatljivo ponašanje režima, činili smo i mi unutar "Pravde za Davida", ali nas Vučić očigledno doživljava drugačije. I zaobilazi u širokom luku.

Na drugoj strani možete anketirati Banjalučane i provjeriti kako percipiraju Vučića. Nećete naći bitnu razliku spram Dodika. Dobrim dijelom Vučić izbjegava Banjaluku zbog straha da će svjetski mediji prenijeti kako je izviždan i nagrđen.

Zato se Vučić odlučio za posjetu novoj prestonici Republike Srpske - Mrkonjić Gradu. Posljednjih mjeseci u mnoštvu tekstova objasnio sam kako je "mrkonjićki klan" zagospodario ovim entitetom. Upravo "privrednici" sa kojima je Vučić najavio razgovore preuzeli su kontrolu nad vlašću Srpske i Dodika potisnuli u drugi plan.

Time Dodik dođe samo kao poveznica između stvarnih vladara sa obe strane Drine. Za neupućene: po Ustavu RS glavni grad još uvijek je Sarajevo, a Banjaluku u tom smislu doživljavaju samo totalno nepismeni. Mrkonjić Grad se u tom višedecenijskom nadmetanju za neoficijelni centar moći napokon izborio za svoju poziciju i to pokazuje preko Vučića.

Kad je posjeta Drvaru u pitanju opet dolazimo do iste tajkunsko-kriminalne hobotnice. Ukoliko postoji grad simbol privrednog kriminala i mahinacija onda je to svakako Drvar.  Nije slučajno Vučić odabrao ovaj "Eldorado" fiktivnog poslovanja, pranja novca, poreskih utaja i poslovnih prevara. Vjerujte da iz Drvara neće procuriti informacije o krađi "donacija" kao u slučaju Srebrenice.

Bolje je da izbjegnem temu Dodikovog današnjeg ličnog srozavanja, odnosno da sve to podvedem pod kvalifikaciju kakvu sam mu odavno dodijelio - "sarajevska maskota". Još neko vrijeme može se priljepljivati uz stvarne vladare, ali uz sve više izraženu degutantnost i samonipodaštavanje.

Pokušava Dodik ovih dana izvesti novi politički prevrat i vrlo brzo možemo očekivati posebnu sjednicu entitetskog parlamenta sa ciljem rekonstrukcije vlade Radovana Viškovića. Promjene u vladi su neminovne, ali teško da će Dodik to uspjeti iskoristiti za obračun sa "SNSD mangupima". Moguće, no više u domenu teorije negoli realnih šansi.

Možda prednje opservacije nisu utemeljene na egzaktnim pokazateljima, ali ostaje činjenica da Aleksandar Vučić godinama izbjegava Banjaluku i to iz javnosti neobjašnjenih pobuda. Ukoliko postoje nekakva drugačija tumačenja svakako ih treba apostrofirati unutar javnog diskursa i sa ciljem razotkrivanja stvarne istine.

Zato se i nadam da će moćniji mediji pitati Vučića o razlozima višegodišnjeg "zaobilaženja" Banjaluke.

Piše: Borislav Radovanović
Foto naslovna: https://radovanovicborislav.blogspot.com/
Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks