Nije moguće putovanje kroz vrijeme, u svemiru postoji samo sadašnjost


Nije moguće putovanje kroz vrijeme, u svemiru postoji samo sadašnjost

Sva mjerenja u Svemiru, pa i na Zemlji, bazirana su na upoređenjima. Kad se mjeri dužina, onda se ona upoređuje sa nekom drugom dužinom, kad se mjeri vremenski period trajanja jednog događaja, onda se on mjeri na način što se upoređuje sa vremenskim periodom trajanja nekog drugog događaja, kad se mjeri brzina kretanja neke materije, onda se vrši upoređenje promjene njenog položaja u odnosu na položaje nekih drugih materija u određenom periodu vremena.

Današnji opšte prihvaćeni model mjerenja vremena baziran je na upoređenju posmatranog perioda vremena sa periodom rotacije Zemlje oko svoje ose. To je jedan vrlo korektan princip sa pozicije makro mjerenja trajanja događanja na planeti Zemlji.

Ako bi htjeli da princip mjerenja vremena generalizujemo na cjelokupan svemir, onda bi ga trebalo definisati na sledeći način:

“Svemirski trenutak vremena je definisan položajem, energetskim stanjem i veličinama svih drugih relevantnih mjerljivih karakteristika svih elementarnih čestica materije u Svemiru. Čim se promijeni položaj ili bilo koja druga mjerljiva karakteristika bilo koje elementarne čestice materije u Svemiru, nastupio je sledeći Svemirski trenutak vremena. 

Svemirsko vrijeme: Moguće je da se promjene pojedinih ili većeg broja mjerljivih karakteristika kod više pojedinih elementarnih čestica materije dešavaju istovremeno.   

Dalje:  “Svemirsko vrijeme je kontinualni skup svih uzastopnih svemirskih trenutaka vremena za posmatrani period vremena, tj. kontinualni skup svih uzastopnih svemirskih trenutaka vremena koji su se desili između dva krajnja svemirska trenutka vremena posmatranog perioda vremena.”

Znači, svemirsko vrijeme kao fizička kategorija ne postoji, ono je samo broj svemirskih trenutaka vremena koji su se desili između dva krajnja svemirska trenutka vremena posmatranog perioda.

Da bi ovo bilo shvatljivo, potrebno je definisati pojam elementarne čestice materije. U ovom kontekstu razmišljanja, ta definicija bi bila sledeća:

“Svaka pojedinačna elementarna čestica materije je onaj najmanji i dalje nedeljivi, posebni dio materije, koji ima mogućnost da na bilo koji način djeluje na druge pojedinačne elementarne čestice materije i da druge pojedinačne elementarne čestice materije djeluju na nju.”  

Pri tom, sve pojedine elementarne čestice materije nijesu iste, već se mogu razlikovati u nekim svojim karakteristikama.

Elementarna čestica materije: Razlog zašto se ovdje tretira elementarna čestica materije, a ne elementarna čestica mase je zbog toga što je, u principu, pojam elementarna čestica mase dominantno vezana za pojam gravitacije, a elementarna čestica materije nije i ona je mnogo širi pojam od elementarne čestice mase.

Ako se u određenom zatvorenom skupu elementarnih čestica materije događaju promjene, dok se u drugom zatvorenom skupu elementarnih čestica materije ne događa ništa, svemirsko vrijeme teče i za drugi skup brzinom kojom teče u prvom skupu.

Ako bi mjerenje vremena vezali za određeni zatvoreni dio svemira, tada dolazimo do pojma Lokalnog vremena u tom omeđenom i zatvorenom dijelu svemirskog prostora.

Između dva lokalna trenutka vremena, mogu se desiti dva ili više svemirskih trenutka vremena.

Ako posmatramo bilo koja tri svemirska trenutka vremena koji slede jedan za drugim, jasno je da je stanje elementarnih čestica materije u svemiru koje definiše sadašnji svemirski trenutak vremena, proizašlo iz stanja elementarnih čestica materije u Svemiru koje su definisale njemu prethodni svemirski trenutak vremena, a da će stanje elementarnih čestica materije u Svemiru koje će definisati prvi budući svemirski trenutak vremena, proizaći iz stanja elementarnih čestica materije u svemiru koje definišu sadašnji svemirski trenutak vremena.

Razmišljajući na ovaj način nemoguće je utvrditi da li je eventualno postojalo i koliko je trajalo „mirovanje“ između dva uzastopna svemirska trenutka vremena, jer se to nema sa čim uporediti, ali se može definisati eventualno “mirovanje “ između dva lokalna trenutka vremena.

Promjene u Svemiru: Znači, sve promjene u Svemiru zavise od prethodnog stanja i rasporeda elementarnih čestica materije i one su jednoznačne i nepovratne.

Posebno je pitanje na koji način i u kom trenutku se promjena vezana za jednu elementarnu česticu materije može detektovati od strane druge elementarne čestice materije, imajući u vidu realno konačnu brzinu signala, koji od mjesta događaja stiže do mjesta detekcije.

Na činjenicu da se nešto dogodilo ili se nije dogodilo ne utiče da li posmatrač  zna ili ne zna da se to dogodilo i kada se dogodilo.

Shodno prethodnom razmišljanju, može se izvesti i ovakav zaključak:

svemir4“Svi događaji u vremenu su se mogli dogoditi, događaju se i dogodiće se na samo jedan mogući način.”

Daljom analizom prethodno navedenog dolazi se do zaključka da u svemiru postoji samo sadašnjost.  Često pominjano putovanje kroz vrijeme je jedna kvazi naučna mogućnost, koja je u realnim uslovima nemoguća.

Jer, samom činjenicom da je nastupio sledeći trenutak vremena, predhodni je nestao, pa se u njega nemoguće vratiti.

U budućnost se ne može putovati, jer budućnosti još nema.

Svemirsko i lokalno starenje: Kod svih ovih razmišljanja treba napraviti razliku između pojma svemirskog ili lokalnog vremena i pojma starenja čovjeka.

Transformacije elementarnih čestica materije u svemiru, pojedinačno i u cjelini, izazivaju promjene položaja, odnosa i stanja elementarnih čestica materije u ukupnoj materiji čovjeka, i taj proces promjena zovemo proces starenja čovjeka.

Prihvatljiva je konstatacija da bi čovjek, po pravilu, na određenom mjestu i određenim uslovima, brže ili sporije stario nego na drugom mjestu i u drugim uslovima, ali to nije posledica bržeg ili sporijeg protoka svemirskog vremena ili lokalnog vremena, već različite brzine promjena u materiji čovjeka u jedinici vremena, uslovljenih spoljnim i unutrašnjim faktorima koji vladaju na različitim mjestima u svemiru.         

Zaključije se da vrijeme podjednako brzo protiče u svim tačkama svemira, ali se transformacije ili druge promjene vezane za pojedine elementarne čestice materije ili skupove elementarnih čestica materije, pa tako i za čovjeka kao neki konačni skup elementarnih čestica materije, vrše na različite načine i različitim brzinama u različitim tačkama svemira.

Sa pozicije čovjeka kao posmatrača događanja u svemiru, posebno je pitanje na koji način i u kom trenutku on može detektovati neku bližu ili dalju promjenu, imajući u vidu, u svakom slučaju, konačnu brzinu bilo kog signala, koji od mjesta posmatranog događaja stiže do čovjeka i obaveštava ga o tom događaju.  Znači, za čovjeka kao posmatrača, svaki događaj koji detektuje je događaj koji se desio u prošlosti.


Izvor: Analitika