Nikolina Đurović - Homo politicus


Nikolina Đurović - Homo politicus

Ima nas raznorodnih. Bavimo se raznovrsnim. Ima nas seljaka, došljaka, luđaka... Ima nas pomahnitalih, pa u Eden odbjeglih. Ima nas građanskih, ponajviše građanskih, građanina grada. Od svog polisa, neodvojivih, ka svom polisu, od ljubavi mahnitih. Ima nas politikusa, za svoj polis zabrinutih. Politikusa, što polis bi zbrinuli. Čovječanskim snagama se za nj pobrinuli. Jer ište polis vodnika i predvodnika. Ište on, od čelika vodnika, ište on, od pravičnosti, predvodnika. Ište on palančanina, kosmopolitu. Provodnika, kadrog da svoj polis obrati u megalopolis. Ište on, u svog građanina, zaljubljenog čovjekoljupca. Ište on, u svoj polis, zaljubljenog domoljupca. Jer, družina ište biti predvođena i vođena! No, brige, mnogo brige imaće politikus, naumi li o polisu se brinuti, naumi li palankom se zanimati. Naumi li vođa i predvodnik biti. Ah, teško li je političiti, mučno li je palančiti! Ah, teškog li zadatka o drugom brigu voditi, pakleno li je slijepcu slijepca voditi! I kako ja, sirak tužni, o drugom brigu brinuti? Kako ja, sirak tužni, drugom rane vidati?! Jer, o drugom brigu brinuti, zabrinut ćeš biti!

I politikusa bješe raznorodnih. Što političiše raznovrsno, riješeni da to čine izvrsno! Politikusa bješe, što Platona čitaše, Državom se opijaše. Te ga parafraziraše. No, uistinu shvatiše, da sebe krotit teško bješe, te polisom se pozabaviše. Pa ga zauzdaše. U uzde polis vezaše, no se spetljaše. No, varljive ruke, uzda migolji iz ruke! No, džaba daješ pravac, kad si i sam jadac! No, poharane duše, poharane i države! Te im takav pravac zbilja bješe jadac! Jer, neukroćen krotiti, osramoćen ćeš biti!

I ideja bješe raznorodnih. Što uvjeravaše u raznovrsno. Što uvjeriše da treba odbaciti politikusa i biti anarhista. Što uvjeriše da pravi dogmatizam jeste anarhizam. Što uvjeriše da bezvlašće za povlašćene jeste. No, ta ideja slobodarska, bješe proleterska. Ište društvo vođu, vođu kolovođu! Bješe i onih što narodu prepustiti htjedoše. No narod ko narod zavađen bješe. Te tako demokratizam o klin okačiše. Zbirka ideja bio je i kapitalizam. Što više kapitala, u državi blagostanja! No, neki doslovce shvatiše svako slovce. Kapitala, pro capite, dovoljno da shvatite! Svaka ideja blagostanja bješe malotrajna. Jer, političkim snagama, o polisu brinuti, polis ćeš zabrinuti!

A onda mater koja rađa i genija i dembela, i cara i kralja, i glupaka i divljaka, ovaga puta rodila je najspretnija predvodnika. Budućega vođu, danog kolovođu. Po profesiji politikusa, po uvjerenju filosofikusa. Pravdoljupca, dobrotoljupca, gorljivog čovjekoljupca. Ah, tog sna o pravdi socijalnoj! Ah, tog maštanja o soglasiju opštem! Ah, te želje o konsenzusu i bez cenzusa! No, kako do pravde, kako do soglasija, kako do konsenzusa? Hej, moji palančani, kad utopija je anarhizam, kad od bremena je demokratizam, kad na zlo vam je kapitalizam, čime ja vas mogu okrijepiti, koji je alternativizam? Ja želim vam dobra, nek to bude moja borba! Ako želite me za vođu, moj program mora imati prođu. Ja nudim vam božanstvenu trijadu za Zlatnu vladu...

Braćo moja, stoga što, varljiv je ideologizam, za svoju Vladu ja biram teokratizam. On vazda je skrajnut, sekularan, sekundaran, ja biram da on bude primaran! Ja biram apsolutno načelo, da u polisu našem bude nam vidjelo. Biram teonomiju, jer, ne uzdam se u autonomiju. Biram apsolutno dobro, jer znam da na taj način, svima biće dobro. Biram da ću slušati, da biste me poslušali. Biram da ću vođen biti, da bih slijepca mogô progledati. Biram da se bojim Pravde, da bi jasne bile moje radnje. Jer, ako Pravda je apstraktna, braćo moja, ovaj vaš vlastodržac mogao bi vam dom poharati i za to ne odgovarati... A ja biram da imam kome račun položiti. Dajem časnu riječ, da Pravdi ću se pokoravati!

Prijatelji moji, ja biram da ću altruizam kultivisati, egoizam negirati. Ja biram da svoje golemo Ja, ja u vatri ću sagoriti. Biram da svoju mješinu, smiješnom ću nazvati. Biram, prijatelji moji, da vođ ću vam biti, ne vama gospodariti. Biram da ću vam podilaziti, sebe nadilaziti. Biram da ću koordinirati, nikako manipulirati. Obećavam da, za soglasije opšte, ja svo Ego ću vrbovati!

Palančani moji, ja biram da ću svakog dana biti bolji, dok ne postanem najbolji. Biram da se posvećujem ličnom razvoju, sa vama u savezu. Biram da ovaj teokrata, bude aristokrata. Jamčim, da vam neće biti vladano od glupaka, no od najboljega i junaka!

Eto, ja sada ruku na srce staviću i zakletvu položiću, za božanstvenu trijadu i za Zlatnu vladu. Jer, zaista, božanstvenim snagama o polisu brinuti, polis ćeš i zbrinuti! Te na Zemlji Eden nastupi...

 

Za InfoMediaBalkan Nikolina Đurović

 

Nikolina Đurović je rođena u Podgorici 1986. godine, na praznik Prepodobne mati Paraskeve. Profesorica je italijanskog jezika i književnosti, predavačica je u podgoričkoj gimnaziji. Živi (ontološki), čita, istražuje, rasuđuje, dovodi u vezu, zapisuje, prepisuje... Piše, prevodi. Ispisuje svoj prvi roman ,,Sviše“. Kolumnistkinja je Dnevnih novina Dan.