Ofucani imidž suda: Slučajevi -Dragičević- i - Memić- izvode građane na svakodnevne proteste


Ofucani imidž suda: Slučajevi -Dragičević- i - Memić- izvode građane na svakodnevne proteste

Sud je, kao institucija zemaljske pravde, opstajao uprkos svim civilizacijskim mijenama. Od starih sumerskih zakona, preko Justinijanovog kodeksa, do naših mnogobrojnih zakonika sudilo se u ime Boga, vladara i države. I to ne "u strahu od carstva mi", dosjetio se car Dušan. I sudu se vjerovalo!

Danas smo svjedoci velike krize suda. Sve je više zakona, a sve manje pravde. Ugled suda nikada nije bio gori. Povjerenja u sud je sve manje. Procjenjuje se da je u našem regionu stanje sa pravdom najgore u Bosni i Hercegovini. U njenom pravosuđu se smjenjuju skandali. Pod optužbama za kriminal su tužioci i sudije najviših pravosudnih institucija. Mediji obavještavaju da je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH šef pravosudne zločinačke organizacije (portal Žurnal.info). Dva slučaja neriješenih ubistava dvojice mladića (slučajevi "Dragičević" u Banjaluci i "Memić" u Sarajevu) izvode građane na svakodnevne proteste. Odgovor institucija o traljavoj istrazi i zloupotrebama tužilačkih ovlaštenja čeka se mjesecima. Nezavisno pravosuđe se pretvorilo u centre nekontrolisane moći.

Nije mnogo bolja situacija ni sa pravosuđem u državama Evropske unije. U nekim njenim članicama stanje je alarmantno (Poljska, Rumunija). U njima nezavisno pravosuđe kontroliše politika. Neke evropske države pokušavaju da sistem kontinentalnog prava zamijene američkim adversarnim modelom, u kome se pravdom ne bavi sud, nego tužilačka istraga. Za to vrijeme u Americi se sudski sistem oštro kritikuje zbog olakog kažnjavanja i velikog broja oslobađajućih presuda u ponovljenim postupcima, kada su ljudi proveli desetine godina u zatvorima.

Sa pravdom stanje nikad nije bilo gore. Pravosuđe je zatrpano predmetima, a sudski postupci traju godinama. Sud nije mjesto pravde. Sud je skladište neriješenih sudskih  predmeta. Evropski sud za ljudska prava takođe je zatrpan žalbama evropskih građana na sudsku pravdu. U sistemu našeg krivičnog pravosuđa je 75 odsto uslovnih osuda. Sudovi se bave sitnim i svakodnevnim kriminalom, od čega korist nema niko. Ozbiljan i najteži kriminal ostaje izvan domašaja suda. Organizovani kriminal vezan za tokove novca danas nije moguće kontrolisati. Finansijski rajevi su stvoreni da bi se zameli tragovi velikog finansijskog kriminala. Svjetski centri finansijske moći su izvan kontrole. Trgovina ljudima, drogom i oružjem je najveći izvor zarade. Na izvozu droge opstaju ekonomije nekih država. Za dilere droge u svakom gradu znaju obični ljudi, ali ne zna policija. Procesuiraju se diletanti da bi se simuliralo postojanje policijske i pravosudne vlasti. Ljudi traže pravdu, a ne vide da ona izmiče!

Dječak Omar Kadr imao je 15 godina kada je zarobljen u Avganistanu. Iz zatvora Bagram prebačen je u Gvantanamo pod optužbom da je bacio ručnu granatu od koje je poginuo američki vojnik, narednik Kristofer Spir. Za optužbe nije bilo dokaza. Izveden je pred vojni sud nakon najsurovijeg tretmana u američkim vojnim zatvorima i osuđen na osam godina zatvora. O mučenjima u američkim vojnim zatvorima suvišno je govoriti. O ubijanjima u "humanitarnim intervencijama" takođe. U Haškom tribunalu pritvori su trajali po 12 godina, a oni koji su pravosnažno oslobođeni nemaju pravo na obeštećenje. U našoj civilizaciji istina ostaje negdje zatrpana, a pravda se obesmišljava i izvrgava ruglu.

Struktura sudske vlasti je sklerotična, njene procedure su sumorne, a teatralnost anahronična i bez suštine. Zaključio je to međunarodni tim ljudi okupljenih oko ELAPSE, fonda "Heartefact" i kompanije "The Truth Tech" i odlučio da nas uvjerava da je došlo vrijeme da se takav sistem napusti. U pravnim sistemima širom svijeta, uz pomoć teatra, nauke i tehnologije, testira se projekat transformacije pravosuđa kako bi istina ponovo vladala našim sudovima.

Ne treba se nadati da će pozorište riješiti tragično stanje u kome su se našle istina i pravda, ali će, svakako, pomoći razumijevanju problema. Treba se nadati da bi nauka i tehnologija mogle pomoći da se istina vrati u sud. Sateliti odavno efikasno prate svaki čovjekov pokret, a pametne tehnologije se približavaju memorijskim depoima mozga, gdje bi se mogle pronaći slike događaja ili pročitati zapisi o kriminalnim događajima, koji se danas teško prikupljaju.

(Preuzeto iz "Politike")

Piše: Branko Perić (autor je sudija Suda BiH)

Izvor: Nezavisne novine