Osmomartovski marš u Banjaluci - Solidarno, jer drugačije ne možemo


Osmomartovski marš u Banjaluci - Solidarno, jer drugačije ne možemo

Osmomartovski marš zakazan je za nedjelju 8. marta, sa početkom od 12 časova ispred Narodnog pozorišta RS u Banjaluci, a šetaće se do Trga Krajine.

Ove godine, tri udruženja zajedno su podnijeli zahtjev za skup u pokretu, a to su Radnička solidarnost, Centar za mlade Kvart i Oštra nula. Slogan ovogodišnjeg - devetog po redu Osmomartovskog marša je “Šutnja nas ne štiti!”, čime se želi na jednostavan način poručiti da treba da reagujemo i glasno ukažemo na problem i potražimo pomoć kada nam je potrebna.

Milica Pralica iz Oštre nule kaže da je Osmomartovski marš u Banjaluci prvi put organizovan 2012. godine, kada je nekoliko žena iz Oštre nule, zajedno sa saradnicima i prijateljima, odlučilo da ukaže na probleme sa kojima se susreću žene u bh. društvu.

“Te 2012. godine, bilo je svega 20 osoba koje su marširale kroz Banjaluku, a obezbjeđivalo nas je 40 policajaca. Ljudi su bili prije svega zbunjeni šta se dešava u Banjaluci, neki od naših sugrađana su mislili da je u pitanju povorka ponosa. Sada, nakon osam godina organizovanja marša, mi imamo dvanaest organizacija koje učestvuju u samoj organizaciji, pojedince/ke koji žele da doprinesu organizaciji. Broj žena i muškaraca koji marširaju sa nama se povećava iz godine u godinu. Važno je napomenuti da je Osmomartovski marš dio regionalne, ali internacionalne kampanje obilježavanja Osmog marta”, kaže za BUKU Milica Pralica.

ŽENE TRPE NASILJE

Zahvaljujući osmomartovskom maršu, počelo se javno govoriti o katastrofalnom stanju u banjalučkom porodilištu i ženskim reproduktivnim pravima.

“Marš je okupio žene koje su pokrenule udruženje DRIP, zahvaljujući kome je snižena cijena epidurala, omogućeno prisustvo oca na porođaju, trudnicama omogućena posjeta porodilištu. Sada u Banjaluci imate školu za trudnice i porodilje i slično”, ističe Milica i dodaje da je tokom ovih osam godina organizovanja marša ukazivano na probleme sa kojima se žene susreću u našem patrijarhalnom društvu.

“Marširali smo za obespravljene radnice, majke, porodilje, žene koje su žrtve nasilja u porodici, ali i institucionalnog nasilja itd. i shvatili smo da je najveći problem u našem društvu upravo taj što same žene koje trpe nasilje, mobing, seksualno uznemiravanje prešućuju i trpe isto, nekad čak nisu ni svjesne svih oblika nasilja kao takvog, već ga prihvataju, jer je ono postalo društvena norma. Upravo ovogodišnjom parolom želimo ohrabriti žene da prekinu šutnju i počnu javno govoriti o nasilju koje doživljavaju svakodnevno. Želim im poručiti da nisu same u svemu tome, da proces jeste dugotrajan, ali je bitan i ako svaka od nas ne progovori o nasilju koje joj se dešava, biće još gore, jer naša šutnja nas ne štiti”, rekla je Milica.

Ona ističe da je bh. društvo nakon 25. godina od završetka rata još uvijek u fazi tranzicije u demokratsko društvo.

“Stanje ljudskih prava, iako dosta dobro uređeno zakonskim okvirima, u praksi još uvijek nije zaživjelo. Ovo najbolje pokazuje indiferentan i ponižavajući odnos društva i institucija prema marginalizovanim grupama u koje spadaju i žene, a koje čine 51% stanovništva Bosne i Hercegovine.

Organizacije civilnog društva su kroz zagovaračke aktivnosti uspjele da poboljšaju zakonski okvir u zadnjih 20. godina”, ističe Milica i dodaje da naše društvo, koje je duboko tradicionalno i patrijarhalno, još uvijek ne prepoznaje i ne priznaje dorinos žena u borbi za osnovna ljudska prava.

“Politička participacija i angažovanost žena u Bosni i Hercegovini još uvijek služi za zadovoljavanje rodne ravnopravnosti, izbornih kvota i sl. Međutim,  inicijative, pokreti, festivali, ženske mreže koji opstaju unatoč svim društvenim i institucionalnim preprekama, pokazuju odlučnost u borbi za bolji položaj žena u našem društvu”, pojašnjava ona.

Milica kaže da imamo najbolji Zakon o ravnopravnosti polova u Evropi, ali je praksa daleko od  pozitivne.

“Ponoviću da, nažalost, živimo u patrijarhalnom društvu, koje i dalje percipira da je politika muški posao, a to pokazuju i podaci iz 2014. godine kojima raspolaže Agencija za ravnopravnost polova/spolova BiH, gdje su žene i dalje manje zastupljene u zakonodavanoj vlasti na svim nivoima i, u prosjeku,  zastupljenost ne prelazi Zakonom utvrđenih 40%. Takođe, ako pogledate izborne liste, vidjećete da vrh liste zauzimaju muškarci i da su žene tek na petom, osmom, jedanaestom mjestu, odnosno na sredini ili na kraju liste, pa iako imamo povećan broj žena koje se nalaze na listama, postoji razlika između broja žena koje su se kandidovale i broja žena koje su izabrane”, ističe ona.

Uzrok tog problema je, svakako, dodaje, društvo koje ženu i dalje vidi kroz nametnute patrijarhalne norme – kao domaćicu, koja treba da rađa jeftinu radnu snagu ili sinove za rat; koja treba da obavlja kućne poslove tj. da brine o domaćinstvu.

“Upravo taj rad u domaćinstvu predstavlja ženski neplaćeni rad, a prema podacima kojima raspolaže Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) iz 2016. godine, žene svakog dana u prosjeku imaju 4,5 sati neplaćenog rada. Rezultati istraživanja kanadskog Državnog zavoda za statistiku iz 2015. godine pokazali su kako neplaćeni ženski rad iznosi između 30% i 40% BDP-a. Kad na ovo dodamo i sve veća očekivanja u vezi sa dužim ostajanjem na poslu, možemo zaključiti da ženama ostaje vrlo malo slobodnog vremena za  dodatnu edukaciju kako bi mogle napredovati u karijeri ili odgovoriti potrebama tržišta rada, što bi im omogućilo veću ekonomsku nezavisnost. Možemo sumirati i reći da muškarci i žene u BiH nemaju jednake mogućnosti za napredovanje, jer u našoj državi, bar koliko sam ja upoznata, nemamo političke platforme koje bi radile na izradi politika društvene jednakosti. Stoga bi ovaj problem trebalo da prepoznamo kao veoma bitan i da pristupimo njegovom rješavanju kako bismo dobili društvo jednako za sve”, ističe Pralica.

ZAŠTO ĆU PODRŽATI OSMOMARTOVSKI MARŠ?

Aleksandra Petrić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka, kaže da će podržati Osmomartovski marš jer želi da živi u društvu u kojem žene i muškarci imaju jednake mogućnosti i zaštitu svojih osnovnih ljudskih prava, a to sada nemamo.

“Žene su svakodnevno izložene različitim oblicima nasilja i diskriminacije, samo zbog toga što su žene, i nemaju pristup pravdi i adekvatnoj zaštiti od strane institucija. Naše institucije govore o populacionoj politici, a ne sprovode dosljedno zakone, koji samo formalno štite prava žena.  Žene nisu jednako plaćene i svakodnevno dobijaju otkaze zbog trudnoće i brige o djeci. Žena nema dovoljno na mjestima gdje se donose važne odluke o njihovim životima i budućnosti. Osmomartovski marš je važan za solidarnost žena i omogućavanje javnog ukazivanja na različite obespravljenosti kojima su žene svakodnevno izložene i u javnom i privatnom životu”, rekla je za BUKU Aleksandra Petrić.

Željka Žolja Umićević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da podržava Osmomartovski marš, jer je to način da se prisjetimo da svoja prava nismo dobile nego da su se za njih izborile hrabre i odvažne žene.

“Svakodnevno vidimo pokušaje uskraćivanja ili ograničavanja prava koja imamo i na ovaj način možemo poručiti da ne pristajemo na to da drugi odlučuju o našim životima, tijelima, mogućnostima i o tome kakve žene treba da budu. Ne mogu da šutim kada trudnice dobijaju otkaz, kada se ne poštuju radna prava žena, kada je nasilje u porodici u porastu i kada su žrtve, žene, nedovoljno zaštićene od države, kada djevojke u školama dobijaju poruke da se trebaju udati i rađati... Osmi marš je način da svi/e oni koji ne prihvataju ovakvu stvarnost izađu na ulicu, javno ukažu na probleme s kojima se žene svakodnevno susreću i traže njihovo rješavanje”, kaže za BUKU Željka Žolja Umićević.

Vanja Stokić, urednica portala eTrafika, kaže da podržava marš, jer je na svojoj koži iskusila diskriminaciju, omalovažavanje i nasilje, samo zato što je žena.

“Meni drage i bliske žene prolaze to isto, cijeli svoj život. Prvi motiv je taj lični, ali tu je i solidarnost. Na marš ne trebaju doći samo žene i muškarci koji su lično prošli kroz to, već svi oni koji suosjećaju i imaju empatiju prema drugim ljudima. Nasilje nije privatna stvar, već društveni problem. O njemu se ne ćuti, već se razgovara, podiže se svijest i pronalaze se rješenja za njegovog otklanjanje. Osmi mart nisu karanfili, već bunt”, kaže za BUKU Vanja Stokić.

Otvoreni forum povodom “Međunarodnog dana žena”

Organizacije civilnog društva “Oštra Nula”, “KVART” i “Radnička solidarnost”  organizuju otvoreni forum na temu “Šutnja nas ne štiti” u četvrtak, 05. marta, sa početkom u 18:00 časova u prostorijama Lonac hub-a, na adresi Veselina Masleše 1 / 13. sprat (na vrhu Čajevčevog nebodera).

Učesnici otvorenog foruma su predstavnici Sigurnih kuća u BiH, Centra za socijalni rad Banjaluka, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, medija i organizacija civilnog društva.

Izvor: 6yka.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks