Ovo je priča zbog koje je novinar Jan Kucijak ubijen

Slovački novinar Jan Kucijak i njegova vjerenica Martina Kušnirova pronađeni su u nedjelju uveče ubijeni u njihovom stanu u Velikoj Mači, 65 kilometara od Bratislave.

Jan je posljednje tri godine radio za sajt Actuality.sk, koji je u sastavu Ringier Axel Springer grupe. Narednih dana, svi informativni portali grupe, kao i sve dnevne novine objavljivaće priče o povezanosti italijanske mafije i vladajućih institucija u Slovačkoj, na kojima je Jan Kucijak radio u mjesecima koji su prethodili ubistvu.

Poslije koordiniranog objavljivanja ovog teksta, svjetske agencije su prenijele vijest da su još dva slovačka zvaničnika bliska premijeru Robertu Ficu, za koje se u priči ubijenog slovačkog novinara navodi da su povezani sa organizovanim kriminalom, podnijela ostavke. Sa položaja su se povukli glavna državna savjetnica u vladinoj kancelariji Marija Troškova, inače bivša manekenka, i sekretar slovačkog savjeta za bezbjednost Vilijam Jasanj.

Ovo je posljednja priča koju je uradio novinar Jan Kucijak. Posljednja tema koju je istraživao. Nije mogao da završi članak i objavi ga, jer je ubijen, zajedno sa svojom djevojkom Martinom Kušnirovom.

Sajt Aktuality.sk je u saradnji sa Češkim centrom za istraživačko novinarstvo “Investigace.cz”, novinarskom organizacijom “Istraživački projekat Italije” i međunarodnim konzorcijumom istražnih centara “Projekat izvještavanja o organizovanom kriminalu i korupciji”, mapirao je ljude povezane sa italijanskom mafijom “Ndrangeta”, a koji su nastanjeni u Slovačkoj.

Prije 14 godina Italijan Karmine Činante stigao je u grad Mihalovce. Jednog jutra on je krenuo automobilom “fijat” iz sela Novosad, 40 kilometara od Mihalovca, gdje je odsjeo sa djevojkom Lidijom.

Činante se uputio u Italiju. Pridružio mu se Slovak po imenu Jan kojem je obećao da će mu naći posao. U distriktu Mihalovce skoro svaka četvrta radno sposobna osoba je u to vrijeme bila nezaposlena.

Dok su prilazili putu između sela Porostov i Ostrov u ditriktu Sobrance, primijetili su policijsku patrolu. Njihov bijeli „fijat punto“ sa italijanskom registracijom počeo je da ide u rikverc.

Policija je postala sumnjičava zbog takvog ponašanja, te su zaustavili auto i pregledali ga. Na zadnjem sjedištu su našli crn drveni kovčeg sa pištoljem, 50 metaka i dodatnim šaržerom. U pitanju je bila funkcionalna čehoslovačka automatska puška, model 26 sa laserom, ali je na njoj bio uništen serijski broj.

Prema mišljenju stručnjaka, kovčeg je napravljen specijalno za smještanje automatske puške. Činante je optužen za posjed oružja, a sudija okružnog suda u Mihalovcu ga je osudio na dvije godine uslovno.

U to vrijeme tužilac je o Italijanu govorio kao o “preduzetniku sa poslovima u oblasti poljoprivrede u Slovačkoj”.

Pipci dosežu do slovačke Vlade

Nekoliko mjeseci kasnije, italijanska policija je došla da hapsi Činantea. Razlog je bio krijumčarenje oružja u Italiju za mafijaškog bosa Đuirina Jonu.

Jona je bio na čelu Belvedere Spinelo, jednog od klanova ekonomski najjače italijanske mafije danas – Ndrangete.

Kako dokumenti iz istrage pokazuju, Karmin Činante, čovjek koga slovačke vlasti poznaju samo kao poljorivrednog preduzetnika, takođe je član te mafije.

Međutim, Činante nije jedini Italijan sa vezama sa mafijom koji je našao drugi dom u Slovačkoj.

Oni su počeli da posluju, dobili su subvencije od Slovačke, kao i pomoć iz fondova EU i izgradili su veze sa uticajnim ljudima u politici, na visokim pozicijama poput onih u slovačkoj Vladi.

U isto vrijeme, imali su mnogo problema sa zakonom i kod kuće, u Italiji.

Povjerenje mafije

Na farmi između sela Dvorjanka i Parčovani u distriktu Trebišov, poslovi mafijaša Karmina Činantea su se povezali sa Antoninom Vadalom. I on je imao probleme sa policijom u Italiji.

U ponedjeljak, 3. februara 2003. godine sud u Ređo Kalabriji na jugu Italije je odlučivao o sudbini devet optuženih u slučaju koji je uključivao još jedan mafijaški klan – Libri. Libri je jedan od najmoćnijih klanova unutar Ndrangete.

Među optuženima je bio i Antonino Vadala, koji je porijeklom iz sela Bova Marina na jugu Kalabrije.

Prema italijanskim istražiteljima, Vadala je, na zahtjev klana, pomogao u sakrivanju mafijaša Domenika Venture, osuđenog za brutalno ubistvo člana rivalske bande, a pomogao je Venturi i pri bjekstvu.

Italijanski policajci su zabilježili telefonske razgovore između Antonina Vadale i Frančeska Cindata, šefa klana, u kojem su se raspravljali o detaljima akcije. Međutim, Vadala je 2003. godine pušten na slobodu zbog nedostatka dokaza.

U drugom slučaju, na sudu je opisana situacija u kojoj su Vadala i dvojica drugih muškaraca putovali u Rim da fizički “kazne” nepoznatu osobu koja je “načinila štetu klanu”.

– On (šef klana Frančesko Cindato) je povjerio zadatak ljudima kojima je najviše vjerovao, a među kojima je Antonino Vadala – objasnio je sudija.

Kada se Vadala suočio sa optužbama u Italiji, nije otišao na sud da čuje presudu. Umesto toga, on je našao sklonište i novi dom na istoku Slovačke.

Vadala je počeo uspješan biznis u poljoprivredi, a zatim i oblastima nekretnina i energetike. Postao je jedan od najpoznatijih ljudi u italijanskoj zajednici u Slovačkoj.

“Preduzetnik u energetskom biznisu”

Godine 2009. pojavila se informacija da je nepoznati italijanski biznismen Antonino Vadala planira da gradi dvije fabrike u industrijskom parku Lučenec, vrijednosti skoro 70 miliona eura.

Iako je projekat na kraju otkazan, Vadala je postao “energetski preduzetnik”. Tako ga je zvao bivši ministar ekonomije Pavol Rusko, koji je sada optužen za naručivanje ubistva.

Paradoksalno, on se sjetio Vadale preko glavne državne savjetnice Marije Troškove, koja blisko sarađuje sa sadašnjim premijerom Robertom Ficom.

“Ona je radila za nas oko tri mjeseca. Bilo je to davno, prije četiri godine. Ali tada se ona srela sa preduzetnikom porijeklom iz Italije, koji je, između ostalog, bio uključen u izgradnju fabrika solarnih panela, i otišla da radi za njega”, rekao je Rusko u to vrijeme.

Činjenica da je karijeru nastavila na poziciji u Vladi Roberta Fica ga nije mnogo iznenadila: “Pa, nisam mislio da će to biti tako brzo, ali me nije iznenadilo, jer je ona vrlo brzo shvatila kako se stvari u životu rade.”

U avgustu 2011. godine Vadala i Marija Troškova su osnovali firmu “GIA MANAGEMENT”. Troškova je napustila kompaniju nakon godinu dana i kasnije postala asistent člana parlamenta Vilijama Jasanja.

Jasanj nije želio da kaže medijima kako je našao tu ženu poznatu kao manekenku koja je učestvovala 2007. godine u finalu izbora za Mis univerzuma. On je rekao samo da ju je „preporučio prijatelj“.

“Asistent kojeg sam imao me je napustio i prijatelj mi je preporučio tu ženu”, rekao je Jasanj za dnevni list “Novi čas”. Da li je taj prijatelj bio Antonino Vadala, odbio je da potvrdi.

Međutim, za manje od godinu dana – u martu 2015. Marija Troškova je napustila Jasanjovu kancelariju i počela da radi za ni manje ni više nego za premijera Roberta Fica u Vladinoj kancelariji.

Godinu dana kasnije Jasanj joj se tamo pridružio. Premijer ga je imenovao za direktora Vladine kancelarije i sekretara Državnog bezbjednosnog savjeta.

Jasanj je takođe dobio i bezbjednosna odobrenja najvišeg nivoa. Kao sakretar Savjeta on je direktno odgovarao Ficu.

Jasanj je prisustvovao sastancima Bezbjednosnog savjeta, pisao kratke preglede sastanaka za Fica i bio je odgovoran za dokumentovanje aktivnosti Savjeta.

Jasanj je stoga imao pristup svim dokumentima i informacijama Savjeta, čiji je zadatak bio da obezbijedi funkcionisanje državnog bezbjednosnog sistema i da, u slučaju rata, preuzme vladinu moć.

Međutim, dokazano je da Jasanj ima veze sa čovjekom koji je direktno radio sa italijanskom mafijom.

Odnos između Jasanja i Vadala može da se demonstrira posebno preko poslovnih aktivnosti.

Jasanj, političar vladajuće stranke SMER-SD, posjedovao je sopstvenu privatnu bezbjednosnu agenciju „Prodest“.

Vadala i njegove kolege su nedavno preuzele Jasanjovu kompaniju. Osim toga, Jasanjov sin Slavomir i dalje ima zajedničko preduzeće sa Italijanima, koje se zove”AVJ Real”.

Dodatno, kada je jedna od Vadalinih kompanija nedavno bankrotirala, otkriveno je da je Vadala imao potraživanja u privatnoj bezbjednosnoj agenciji sa kojom su Jasanj i njegov sin Slavomir bili povezani u prošlosti.

To znači da su dvije osobe bliske čovjeku, koji je u Slovačku došao kao osoba optužena za veze sa italijanskom mafijom, imale svakodnevni pristup premijeru Slovačke Robretu Ficu, koji ih je lično odabrao.

Vadala glasa za SMER

Osim Jasanja i Troškove, druge veze u politici, posebno sa strankom SMER-SD, mogu da se prate do Antonina Vadale.

Na primjer, Vadalin dugogodišnji računovođa Monika Čorejova se kandidovala na regionalnim izborima u prošlosti.

Sam Vadala je izadašno podržavao partiju premijera SMER-SD, uglavnom putem kampanja na društvenim mrežama. On je hvalio Fica pred svojim prijateljima Italijanima, branio ministra odbrane Roberta Kalinjaka od opozicije i žestoko podržavao Roberta Rašija iz SMER-a u kampanji za predsjednika autonomne pokrajine Košice.

Na dan izbora, Vadala je rekao “danas ćemo svi glasati za broj 16, za SMER i biti sigurni da će Slovačka sutra biti u dobrim rukama “.

Za vrijeme kampanje on je javno rekao da planira da posjeti konferenciju SMER-a u Košicama. Pisao je Rašiju javno pismo u kojem je rekao da će se “vidjeti tamo” i nazvao je SMER “našom partijom”.

Kada je trenutna vladajuća kolacija formirana, to je bio Vadalin razlog za slavlje.

Vadala i njegovi italijanski prijatelji su imali problema sa zakonom i u Slovačkoj. Međutim, uprkos nizu krivičnih postupaka, oni i dalje uspješno izbjegavaju pravdu.

Evo nekoliko primjera slučajeva sumnji o iznudama i utajama poreza.

Aktuality.sk je zajedno sa partnerima rekonstruisao slučajeve pomoću policijskih i sudskih dokumenata, koje su dobili prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Slučaj broj jedan se desio na istoku Slovačke 2013. godine. Jednog jesenjeg jutra su zaposleni i kompaniji u gradu Trebišov našli sumnjivi paket dostavljen na ulaznoj kapiji.

U torbi obješenoj na ogradu našli su šibice, 10 ispravnih metaka i buket za sahranu. Buket je bio obmotan u papir sa napisanom riječi “Jerad”, u pitanju je bilo loše spelovano ime šefa te kompanije Gerharda.

To je trebalo da bude upozorenje od rivala koje je uslijedilo nakon prijetnji ubistvom. Ime “Jerad” je često izgovarao Italijan koji je tvrdio da ima pravo na skoro 40 hektara obradive zemlje koja je pripadala Gerhardovoj kompaniji.

Gerhard je najprije igorisao upozorenja. Kasnije je prijavio policiji, kada je i njegovom radniku, traktoristi takođe zaprećeno.

Nakon dvije godine istrage, Sebastijana Vadalu, Antoninovog rođaka, konačno je sud u distriktu Trebišov počeo da krivično goni zbog iznude.

Prema riječima tužioca Petera Prokopoviča, Sebastijano Vadala je prijetio da će ustrijeliti menadžera kompanije i rukama imitirao čin prerezivanja grla.

Prijetio je i traktoristi, rekavši da će “upucati svojim pištoljem svakoga ko radi na njegovom polju i zapaliti traktor”.

To je sve bilo zbog toga što je kompanija obrađivala zemljište koje su Italijani htjeli za svoj biznis. Vlasti nikada nije zanimalo ko su bili zakoniti vlasnici te zemlje.

Nedovoljno dokaza

Kao dodatak uz svjedočenja, kompanija iz Trebiševa je kao dokaz sudu dala i gorepomenuti paket. Stručnjaci su dokazali da se unutra nalazilo 10 metaka spremnih za ispaljivanje i koji su mogli da budu u posjedu samo nekog sa dozvolom za oružje.

Video snimak sigurnosne kamere kompanije je navodno pokazivao posjetu Sebastijana Vadale u toku koje je on verbalno prijetio Gerhardu. Vadala je negirao optužbe.

On i advokat Marek Švingal su tvrdili na sudu da u to vrijeme on nije bio u Trebiševu, već u Mihalovcu. To su navodno potvrdili Švingal, Vadalin računovođa i još jedan Italijan.

Ipak, okružni sud u Trebišovu i kasnije regionalni sud u Košicama presudili su da je u tom slučaju „nedovoljno dokaza“, pa je Sebastijano Vadala oslobođen svih optužbi.

Milan Petričko, sudija distrikta Trebišov, napisao je da “nije dokazano da se čin, za koji se optuženom sudi, uopšte desio”.

Prema njegovim riječima, optužnica je bila bazirana samo na izjavama svjedoka, što navodno nije bilo dovoljno da bi se Vadala proglasio krivim.

Ni torba ni buket za sahrane, niti video snimak nisu spomenuti u sudskoj odluci.

Tužilac se žalio na sudsku odluku. On je rekao da je sudija “pogrešno procijenio situaciju i jasne dokaze zločina zanemario i njegova odluka je donijeta na sonovu predrasuda i jednostranih subjektivnih zaključaka”.

Predstavnik izvršnog direktora kompanije, koji je bio žrtva iznude, žalio se što je sud uvažio svjedočenje Mareka Švingala, iako je on istovremeno bio advokat optuženog u pripremnom postupku. To znači da je imao uvid u dokaze koje je prikupila policija, na osnovu krivičnog postupka.

Čak je i ispitivanje Švingala bilo sprovedeno na način koji nije u skladu sa zakonom. Vadala je rekao istražiteljima da on ne priča niti razumije slovački i da zato nije mogao da prijeti žrtvi. Ali, to je negiralo nekoliko svjedoka.

Osim toga, Sebastijano Vadala je u jednom drugom slučaju dvije godine kasnije tvrdio da “kao stanovnik Italije koji živi u Slovačkoj Republici već dugo razumije slovački jezik”.

Senat regionalnog suda u Košicama, na čelu sa Marekom Dudikom, odbacio je žalbu i potvrdio da će vadala biti oslobođen svih optužbi.

Italijanska verzija Bašternaka

U drugom slučaju, Antonino Vadala je bio direktno umiješan u utaju poreza. Slučaj je uključivao navodne spekulativne transakcije u vezi sa tri stana u Petražalki, dijelu Bratislave.

Slučaj je počeo 2011. godine i završio se prošle godine. Prvi vlasnik tri stana je bio Italijan Antonio Palombi, odnosno, preciznije, njegova kompanija “ALTO”.

Međutim, 2011. godine je vlasništvo stanova počelo da se mijenja -u periodu od nekoliko mjeseci je najprije prenijeto na kompaniju “GENNA” a zatim na drugu kompaniju “AV-REAL”. Za prvu je Vadala nekada radio, a drugom je upravljao u vrijeme ovih transfera.

Tri godine nakon ovih dogovora, Palombi se obratio policiji rekavši da mu Vadala nije platio dogovoreni novac za te stanove.

Prema policijskim podacima koje je pribavio sajt Aktuality.sk na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, Palombi je najprije tvrdio da ga je Vadala prevario. Tako je nedjeljnik “Plus 7 dní” izvestio o slučaju 2015. godine. Međutim, stvarnost je bila malo drugačija.

Zapravo Palombi i Vadala su se dogovorili da se transfer stanova izvrši bez ikakve isplate, kao i da će stanovi na kraju završiti u vlasništvu kompanije “KANNONE” koja je bila u njihovom zajedničkom vlasništvu.

Cilj ugovora je bio da Vadalina firma “AV-REAL”, koja je bila treća karika u ovom lancu, dobije pravo na povraćaj PDV-a za stanove u iznosu od oko 80.000 eura.

Palombi je to priznao policiji, kao svjedok i žrtva istovremeno.

Povraćaj PDV-a

Palombi je nekoliko puta ponovio da je cijena od 360.000 eura samo „imaginarna“ i da bi zapravo stanovi trebalo da mu se vrate.

“Osumnjičeni Vadala je rekao da će, ako dobije 80.000 eura od povraćaja PDV, prebaciti te stanove na njihovu zajedničku kompaniju “KANNONE”. Na taj način stanovi bi bili vraćeni Palombiju”, piše u policijskom dokumentu.

U prijavi je Palombi napisao da bi i on trebalo da dobije dio povraćaja PDV-a.

“Osumnjičeni mu je rekao da će stanovi biti prodati kompaniji „GENNA“. Objasnio je da će “GENNA” zatražiti povraćaj PDV-a, od kojeg polovina ide onom ko ga prijavi, piše u policijskom dokumentu.

Vadala je negirao sve istražiteljima, rekao da ne zna ništa ni okakvom dogovoru i tvrdio da je navodno kupio stanove na uobičajen zakonit način.

Krivično gonjenje je zaustavljeno, tužilac rekao da nikakva prevara nije učinjena na Palombijevu štetu, iako je moguće da su obojica učestvovala u prevari.

Tužilac je naglasio da, i ako je krivično djelo učinjeno, to je prevara radi povraćaja PDV, i to se tretira kao poreski prestup.

Tužilac je doslovno napisao: “Prava namjera osoba umešanih u ove postepene transfere čini nemogućim da se objektivno procijeni njihova moguća volja ili nevoljan saradnja, radi navodne utaje poreza. Može se očekivati da će oni dati namjerna svjedočenja da bi se odbranili od sumnji za druga krivična djela“.

Palombi je najprije tražio povraćaj stanova na sudu u trgovinskom sporu koji je započeo decembra 2014. godine. Međutim, kako piše u sudskoj odluci, on je odlučio da odustane od toga februara prošle godine.

U martu je Peti okružni sud u Bratislavi zaustavio sudski proces. Nije objašnjeno zašto se Palombi predomislio nakon dvije godine.

Obratio se državnim vlastima nakon nekoliko godina, kada se ispostavilo da mu Vadala nije dao ni novac od povraćaja PDV, ni ti stanove.

U ovom slučaju istraga još uvjek nije dovela do krivičnog gonjena Antonina Vadale. Dvije kompanije u njegovom portfoliju su nedavno bankrotirale usljed poreskih dugovanja većih od 100.000 eura.

Velika italijanska porodica

Antonino Vadala i Karmine Činante ne rade u Slovačkoj samostalno.

U istočnom dijelu zemlje – nakon zajedničkih koordinacija i saradnji – utvrđeno je da tamo operišu četiri predstavnika italijanskih porodica iz Kalabrije, mjesta nastanka Ndrangete.

Osim porodica Vadala i Činante, tu su i porodice Roda i Katropove. Poljoprivreda je postala njihov glavni biznis u Slovačkoj.

Oni su posjedovali ili i dalje posjeduju desetine kompanija. Njihovi posjedi vrijede na desetine miliona eura.

Oni upravljaju stotinama i hiljadama hektara zemlje, za koje dobijaju milione na ime državnih subvencija.

Samo između 2015. i 2016. godine, kompanije povezane sa ovim porodicama su pribavile više od osam miliona eura, koje je direktno isplatila Agencija za poljoprivredna plaćanja (PPA). Pribavile su i još nekoliko stotina hiljada eura od subvencija za projekte.

Pod znakom pitanja je i način na koji su ove subvencije dodijeljene. Aktuality.sk je zajedno sa partnerima dokumentovao nekoliko slučajeva kršenja pravila.

U jednom slučaju jedna od njihovih kompanija tražila je isplate za osam puta veće zemljište od onog na kojem zapravo radi. U drugom slučaju ta ista kompanija je tražila isplate za zemljište za koje nije plaćala zakup, niti je imala pravo korišćenja.

Dalje, pravni zastupnici jedne od ovih italijanskih kompanija su falsifikovali odluku PPA da bi ubijedili banku da će uskoro dobiti novac.

Još javnog novca su Italijani dobili zbog izgradnje elektrana na biogas.

Tri kompanije familije Dijega Rode, na primjer, dobile su 8,3 miliona eura u periodu od 2012. do 2017. godine.

Oko toga nisu postojale nikakve sumnje.

Kancelarija za mrežne regulatore (URSO) kaznila ih je 2015. godine jer su u obaveznoj prijavi preuveličali količinu energije koju su njihove elektrane proizvele.

Visina državne subvencije zavisi od količine proizvedenih subvencija.

Odakle dolazi novac

Pranje novca je glavni posao Ndrangete i u inostranstvu. Cilj je da novac ne bude prljav i da se biznis obavlja na način na koji izgleda legitimno.

Sve to može da uključuje treće strane kao fiktivne vlasnike kompanija, spoljnu trgovinu robom koja je vještački preplaćena ili pritiskanjem rivala.

Klan Libri sa kojim je Vadala sarađivao, jedan je od najuticajnijih u Ređo Kalbriji, a veliki dio aktivnosti vrši van Italije.

Njihovo poslovanje ima puno različitih oblika, jer je ovaj klan uglavnom umiješan u međunarodne poslove sa finansijama.

Ipak, nema dokaza da je ijedan od gorepomenutih subjekata u Slovačkoj prao novac. Međutim, postoje sumnje oko porijekla novca koji su koristile pomenute italijanske porodice.

Iz dokumenta koje je sakupio sajt “Aktuality.sk” jasno je da znatan dio novca potiče iz njihove rodne Italije.

Na primjer, Antonino Vadala se pominje u više sudskih odluka slovačkih sudova koje pokazuju da je dobio novac od ljudi iz Italije. Oni su rekli da su mu dali novac u kešu, „jer je on tako želio“.

Šverc kokaina

Na primer, taj novac je trebalo da se koristi za kupovinu poljoprivrednih zadruga u Slovačkoj. Pošto nisu dobili nikakve koristi od prodaje, oni su od Vadale tražili svoj novac nazad.

Vadala je na sudu rekao da „ništa ne duguje Italijanima“ i da je „izjava u kojoj je tvrdio suprotno potpisana pod prinudom“.

Kompanije braće Roda su uspostavljene u Slovačkoj 1990-ih godina i dobile su znatan dio akcijskog kapitala od kompanija u njihovom rodnom mjestu Kondofuri u Italiji.

Te kompanije su CO.BE.R. (Dijego Roda) i TRA.CE.R. (Antonio Roda), koji imaju i sestrinske kompanije sa istim imenima u Italiji.

U njihovim godišnjim izvještajima sa početka milenijuma, slovačke kompanije su prijavile obaveze i finansijsku asistenciju kompanijama u Italiji, kao i da čitava njihova proizvodnja ide nazad u Italiju.

“CO.BE.R” čak tvrdi u finansijskim izvještajima da je ona stvorena kao strana investicija sa 100 odsto kapitala koji potiče iz Italije.

U Italiji Pjetro Roda, brat Antonina i Dijega, ima ulogu predstavnika porodične firme “TRA.CE.R”. On je takođe umiješan i u pranje novca za odsjek Ndrangete zvan “El Dorado”.

Policija ga je uhapsila 2013. godine tokom operacije protiv mafijaškog klana Galicijano.

On se suočavao sa optužbama da pripada mafijaškoj organizaciji (što je specifičan prekršaj prema italijanskim zakonima) i za pranje novca Međutim, 2014. godine ga je Vrhovni sud oslobodio, zbog nedostatka dokaza.

Nasuprot tome, 2017. godine su se imena članova porodice Antonina Vadale pojavile na nalogu za hapšenje za 18 članova bande koji su osumnjičeni za šverc stotina kilograma kokaina u Evropu za Ndrangetu.

Porodica Vadala se pominje samo na nalogu za hapšenje. Detalji tog slučaja još nisu poznati.

Bilješka: Zaključka članka nema jer autor nije mogao da ga završi.

Izvor: Blic