Ozren Perduv - Sve više se priča o -Pravdi za Davida- kao novom borbenom frontu - političkom


Ozren Perduv - Sve više se priča o -Pravdi za Davida- kao novom borbenom frontu - političkom

Najjača i najiskrenija opozicija ovom nakaradnom sistemu je zajednica ljudi okupljenih oko porodice Dragičević, kaže Ozren Perduv u razgovoru za BUKU.

Članovi grupe Pravda za Davida intenzivno rade na formiranju političke stranke kako bi izašli na lokalne izbore naredne godine. Smatraju da je to jedina opcija koja je ostala u njihovoj borbi do istine i pravde za ubijenog mladića Davida Dragičevića, koja traje više od 575 dana.

Ozren Perduv za BUKU ovori o odluci da se politički angažuju, planovima u vezi sa društvenim promjenama i drugim temama.

U okviru grupe „Pravda za Davida“ formiran je tim koji namjerava da se politički angažuje, ovo je pored formalnog i neformalnog udruženja treći front borbe koja od početka traži samo istinu i pravdu. Kako je došlo do formiranja tima koji će se politički angažovati i kako će se ta ideja razvijati?

O političkom djelovanju unutar grupe odavno se razmišlja. Pominjemo politiku samo iz jednog razloga. Smatramo da su sve dostupne metode borbe iscrpljene. Imali smo svakodnevne proteste, velike masovne proteste, pritisak domaćih medija, pritisak stranih medija, pritisak međunarodnih nevladinih organizacija. Koliko je slučaj Dragičević otišao daleko dovoljno govori činjenica da je visoki predstavnik u BiH pred Savjetom bezbjednosti UN-a imenom i prezimenom pomenuo Davida Dragičevića, rekavši da se slučaj mladog studenta mora hitno riješiti.

Takođe, komesar EU za proširenje Johanes Han je nedavno predsjednici Republike Srpske prilikom susreta u Briselu poručio da konačno riješe slučaj Dragičević. Dakle, tragedija koja je bila lokalnog karaktera danas je poprimila razmjere regionalnog, ali i šireg karaktera. Uprkos svemu napisanom, istraga se nije pomjerila sa mrtve tačke. Ljudi iz policije i tužilaštva koji su vodili "istragu" i slučaj, vode je i dalje, iako je utvrđeno, zahvaljujući konstantnom pritisku, da "utvrđene činjenice" iz marta prošle godine nisu činjenice. Niko nije odgovarao zbog toga.

Ko trpi posljedice?

Roditelji i ljudi oko njih. Izdato je na stotine prekršajnih i krivičnih prijava ljudima. Otjerani smo sa trga, iz dvorišta Hrama. Tjeraju nas i sa ušća Crkvene. Ne dozvoljava se izgovaranje imena David. Pitamo se dokle. Stanje u kojem se nalazimo opisuje scena kada su pripadnici organa "reda" u junu ove godine "lišavali slobode" Brunu Batinića, koji je legitimisan samo zbog toga što je razgovarao sa mnom. Tom prilikom jedna gospođa je vikala "upomoć". Kome viče? Ko da joj ili nam pomogne? Isti ti organi "reda"?

Nažalost, brojčanik koji danas pokazuje broj veći od 570 se i dalje okreće. "Gospodin" Dodik je rekao da možemo da se okupljamo i 1000 dana. Ovim tempom i ovim metodama pomenuti je sigurno u pravu. Ko će nas zaštiti? Zahvaljujući prije svega pojedinim medijima i njihovom stalnom izvještavanju mi smo na neki način zaštićeni budući da smo stalno pod budnim okom javnosti. Da nije toga, ko zna šta bi se sve dešavalo. Bitke se vode na mnogim frontovima. Ulica, mediji, sudovi. Međutim, unutar zajednice ljudi okupljenih oko porodice Dragičević se sve više priča i o novom borbenom frontu - političkom.

Zašto borba i na tom frontu?

Nekoliko je razloga. Prije svega, zbog svega gore navedenog, to negdje predstavlja i logičan, ako ne i nužan, slijed događaja. Borba se planira na tom frontu kako bismo prije svega dobili dodatnu težinu i ozbiljnost, i kako bismo na taj način pružili dodatnu zaštitu porodici Dragičević, ali i čitavoj zajednici ljudi koji su uz njih. Biću maksimalno iskren. Smatram da je najjača i najiskrenija opozicija ovom nakaradnom sistemu - ne nekoj pojedinačnoj partiji ili koaliciji - zajednica ljudi okupljenih oko porodice Dragičević.

Ljudi koji su svjesno pristali da budu označeni. Svjesno pristali da im meta bude na čelu. Ušli srcem, empatijom, iskrenošću. I dalje su tu. Za mene veće snage u ovom društvu nema. Nikoga od nas politika ne interesuje zbog politike. Niko od nas nije znao da ćemo doći do cifre koja prelazi broj 570. Ne samo doći. Već opstati! Od "slučaja" David, napravljen je "slučaj" svih nas.  Mi smo "natjerani" da otpočnemo borbu i na tom frontu. I otpočećemo je.

Čitava ideja oko političkog djelovanja je u intenzivnoj fazi razvoja. Izborni zakon BiH kao učesnike izbornog procesa vidi samo političke partije i nezavisne kandidate. Ako već želimo politički da djelujemo onda moramo prije svega izabrati jednu od te dvije opcije i razgovori o tome su u toku.

Koji su neki prvi politički planovi sa kojima ćete izaći u javnost?

O tome se svakako ozbiljno razgovara, ali osnovni cilj čitave priče jeste deprivatizacija naših institucija. Tek nakon toga razgovori o planovima, programima, strategijama i sličnim stvarima koje politika podrazumijeva će dobiti svoj smisao. Privatizovane institucije sistema su najveći problem ovog društva. To je svakako jedan od razloga zbog kojih se do dana današanjeg “ne zna” ko je ubio Davida. To je razlog zbog kog mi ni nakon više od 570 dana ne odustajemo.

Kakve su prve reakcije ljudi na ovu informaciju koja je objavljena?

Ono što sam ja mogao da primijetim reakcije su pozitivne, jer većina ljudi osjeća upravo ono što sam naveo u odgovoru na vaše prvo pitanje. Meni su se mnogi ljudi obraćali, što usmeno, što pismeno, sa savjetom da se što prije otpočne i ta vrsta borbe.

Da pojasnimo, neće grupa postati partija, već će se određeni ljudi iz grupe politički aktivirati. Jesi li ti jedan od tih ljudi i jesi li spreman na „prljavu političku igru“, imajući u vidu da je tu „prljavost“ teško izbjeći?

Ja svakako jesam jedan od tih ljudi i ono što želim da kažem odmah sad – ne želim da učestvujem ni u kakvim prljavim političkim igrama. Političku scenu danas mnogi doživljavaju kao nešto jako prljavo i loše i nešto od čega treba da se bježi. I ona jeste jako prljava, ali takođe, današnja politička scena je takva upravo zbog ljudi, mnogo loših ljudi, koji je čine. Ako želimo da se borimo protiv toga, onda i mi moramo da “zaigramo” na takvom terenu. Ali, vjerujem da svojim primjerom možemo pokazati da se može, ali i mora drugačije. Ubijeđen sam u to.

Kroz dosadašnju borbu unutar neformalne grupe građana “Pravda za Davida” smo pokazali ko smo i šta smo. I pokazali smo da se upornošću i predanošću mnogo toga može postići. Upravo tako ćemo i nastaviti. Najlakše je stajati po strani i govoriti – to je prljavo sve. Jeste, ali hajmo pokušati to promijeniti. Vjerujem da će to ljudi i primijetiti, ali i cijeniti.

Koje je tvoje mišljenje o političkoj opozciji koja je na političkoj sceni?

Ja i opoziciju smatram odgovornom za stanje u kojem se kao društvo nalazimo. Oni su dio sistema kao i pozicija i čini mi se da jedni bez drugih ne mogu. Da bi kritikovali sve ono loše u poziciji, potrebno je da Vaše dvorište bude čisto. To kod opozicije često nije slučaj, i loše pojave i loši ljudi koji postoje u poziciji, takođe postoje u opoziciji i ja ne vidim iskrenu spremnost da se stane u kraj tome. 4 godine su bili dio vlasti na nivou BiH i šta su to značajno drugačije uradili?

Sramno je da plate poslanika Parlamentarne Skupštine BiH iznose 5, 6 i više hiljada maraka. Neki dobijaju i gotovo 10 hiljada KM mjesečno. Da li se ko od njih iskreno pobunio protiv toga i insistirao da se tome stane u kraj? Koliko sam ja ispratio – ne. To je samo jedna u nizu loših pojava. U opoziciji postoje kvalitetni ljudi, ali to su usamljeni pojedinci koji teško dolaze do izražaja.

Porazno je da se sav opozicioni rad svodi na nekoliko pojedinaca. Takođe, svjedoci smo koliko preletača imamo na političkoj sceni. Ljuti protivnici vlasti postadoše njihovi saradnici. I što je najgore, sve partije širom otvaraju vrata preletačima. Zbog toga se “običnim” ljudima politika gadi. Zbog toga ja nemam povjerenje ni u jednu opozicionu partiju. Koliko često opozicione partije pokreću vaninstitucioanlne bitke? Rijetko, gotovo nikako.

Jedan od rijetkih većih opozionih skupova je održan u maju 2016. godine. I nevjerovatno mi je da neko nakon 3 godine i dalje priča o tom skupu. Svi smo mi čuli onu priču kako oni zapravo izbjegavaju da organizuju  proteste i da pozivaju ljude na ulicu, jer se boje malog odziva. I sa pravom se boje. Ali, šta to govori? Govori da vlada potpuno nepovjerenje u trenutnu opoziciju. Prvi ja nemam povjerenje u njih. Mnogo puta su iznevjerli moja očekivanja.

Smatram da je najjača i najiskrenija opozicija ovom nakaradnom sistemu, ne nekoj pojedinačnoj partiji ili koaliciji, zajednica ljudi okupljenih oko porodice Dragičević. “Obični” ljudi koji su svjesno pristali da budu označeni. Svjesno pristali da im meta bude na čelu. Ušli srcem, empatijom, iskrenošću. I dalje su tu. Za mene veće i iskrenije snage u ovom društvu nema. Možda sam previse subjektivan.

Možemo li očekivati neku društvenu promjenu bez radikalne političke promjene? Kod nas već decenijama nema bitnije političke promjene, a samim tim  ni društevnog boljitka?

Ključ rješenja je u onoj politici koja je spremna da mijenja sistem. Kojoj je opšte dobro ispred ličnog. Ako će ovdje da “sjaše Kurta da bi uzjahao Murta”, onda mi ne govorimo ni o kakvoj suštinskoj i korijenitoj promjeni. Nažalost.

Ni nakon intezivnog rada koji traje više od 570 dana niste izgubili snagu. Šta te drži prisutnim i aktivnim sve ove dane i mjesece?

Prisutnim i aktivnim me drži zajednica ljudi okupljenih oko porodice Dragičević koji mi daju nadu da nije sve izgubljeno i da postoji i najmanja mogućnost da dođemo do suštinskih promjena. Nisam sam. Ima nas mnogo. Mnogo ljudi koji su tu srcem i bez ličnih interesa. Sa takvim ljudima sarađujem i sa takvim ljudima pripremamo borbu na političkom frontu. Dakle, snagu mi daju ljudi koji su zajedno sa mnom u ovoj “priči”.

Koliko je teško, tebi lično bilo, proživjeti posljednjih 570 dana i nositi se sa priticima?

U ovom trenutku možda toga nisam ni svjestan. Ne razmišljam uopšte o tome. Dajem sebe koliko mogu i to je to. Svaki novi dan je nova priča za sebe.

Na koje izbore planirate izaći kao politička opcija?

Gotovo sigurno planiramo izaći na lokalne izbore sljedeće godine. Na taj način ćemo čitavoj ovoj priči siguran sam dati dodatni snagu i težinu. Dugoročni cilj jeste da pred parlamentarne izbore stvorimo snažnu i ozbiljnu opciju koja će imati moć da u pravom smislu riječi oslobodi institucije policije i pravosuđa i na taj način omogući pravdu i jednakost pred zakonom za sve.

Bez prava i pravde ovo društvo nema nikakave šanse za bilo kakvim napretkom. To je svima jasno. Nas ne interesuju funkcije, direktorske pozicije, upravni odbori i sav taj "izborni plijen" kako to drugi dosadašnji učesnici izbornog procesa vole da kažu. Svima koji žele iskreno da pomognu i doprinesu našoj zajednici vrata su širom otvorena.

I za kraj, plašiš li se politike?

Nipošto. Za ovih više od 570 dana smo pokazali ko smo i šta smo. Pokazali smo našu hrabrost i borbenost. Borba se nastavlja. Mir, dostojanstvo, iskrenost, opšte dobro ispred ličnog su osobine koje krase “Pravdu za Davida”. Takvi ćemo i ostati. To ljudi cijene i to im i vraća i daje nadu za neko bolje sutra.

Izvor: https://www.6yka.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks