Borislav Radovanović: Pažnja - Policija u Republici Srpskoj ubija!

Borislav Radovanović: Pažnja -  Policija u Republici Srpskoj ubija!

Šta je zajedničko u dva današnja događaja: hapšenje policajca Gorana Jeličića i izručenje Nenada Radinkovića? Pa ono šta godinama ukazujem - da ljudi svoju djecu trebaju pričuvati od zločinaca iz policije! Iako je prerano izlaziti sa konkretnim podacima možemo otvoriti brojne kontraverze oko (kvazi)istraga stradanja Irene Predojević i Nikole Đurovića. Broj "zvučnih imena" koja pominjem u ovom tekstu jeste povelik, ali ističem kako je ovo tek "zagrijavanje pred utakmicu".

Iako sam od starta upoznat sa problematikom monstruoznog ubistva mlade Dubičanke Irene Predojević moram s određenom rezervom prihvatiti informaciju da je policajac Goran Jeličić direktni počinilac zločina. Uostalom, u sve šta radi Darko Ilić valja sumnjati. Zanimljive su i kalkulacije oko toga ko se sve panično plaši već izvjesnog izlaska iz zatvora Gorana Kotarana (godinama operativno povezivan sa ubistvom Irene) i njegove otvoreno najavljene odmazde.

Što se tiče policajca Jeličića nije teško pretpostaviti kako je policija došla do početnih informacija koje su rezultirale hapšenjem, ali nijedna "ekskluziva" nije vrijedna nečijeg ugrožavanja. Uglavnom, Jeličić je bio u krugu potencijalnih osumnjičenih, podvrgavan je kriminalističko-operativnim radnjama, ali mu zločin nije dokazan. Opet iz razloga koje neću objašnjavati zbog bezbjednosti pojedinih osoba.

Zato možemo govoriti o detaljima "službene biografije" ovog policajca. U poznatoj akciji "Dreger" bio je procesuiran zbog zloupotreba sredstava za ispitivanje alkoholisanosti vozača, ali znamo kako su svi tadašnji osumnjičeni policajci oslobođeni zbog propusta MUP-a u domenu "licenciranja" (kamo sreće da je licenciranost Željka Karana jedni ozbiljan propust naših institucija).

Za Jeličića veže se i ta kontraverzna istraga negdje iz  2009. godine zbog nasiilja nad ljubavnicom. Valjda je sad prilika i da se istraži pod kojim okolnostima je žrtva nasilja "povukla prijavu" kod postupajućeg tužioca. 

Elem, ono šta autora posebno zanima jesu dešavanja dok su istragu vodili tužioci Milan Tegeltija, a potonje i Mirjana Miodragović Barsrak. Tegeltija mi se ogadio još iz vremena kad je vodio istragu oko ubistva Irene Predojević, a posebno kad je poznatim prijedorskim "policijskim lešinarima" Goranu Mikanoviću i Mili-Mimi Dobrijeviću dozvolio da uzimaju mito na bazi informacija vezanih za ovaj zločin. Svakako sam ova dešavanja namjeravao objelodaniti, a sad je taman prilika da to učinim na bazi aktuelnih dešavanja.

Poslije Tegeltije istragu preuzima Mirjana Miodragović Basrak, ona što je mene lažno optužila za nepostojeće/izmišljeno ugrožavanje sigurnosti načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića. I to je učinila kako bi retroaktivno-nezakonito "pokrila" nezakonitu suspenziju izrečenu od ministra Dragana Lukača. 

Tegeltija mi ni do danas nije odgovorio da li je Miodragovićevu "nagradio" pozicijom okružnog sudije za tu lažnu optužnicu, ali mi je slabouman kakav jeste dostavio konkretne dokaze protivpravne sprege njega i glavnog prijedorskog tužilačkog bandita Mladena Mitrovića. 

Elem, valjda će novi dokazi, činjenice i saznanja oko ubistva Irene Predojević dodatno razjasniti i jednako montiranu optužnicu protiv načelnika prijedorske kriminalističke policije Draška Papka. Nije nikakva tajna da je vajna tužiteljica Mirjana Miodragović Basrak zloupotrebljavala istragu ubistva Irene Predojević kako bi svojim dugogodišnjim kriminalnim saradnicima, pomenutima Mikanoviću i Dobrijeviću, pomogla u "karijernom napredovanju". 

Zna se koje pozicije u PU Prijedor danas vrše kriminalčine, zločinci i lešinari Mikanović i Dobrijević, a i kako Draška Papka u montiranom procesu razvlače evo peta godina. Najbolje sve to zna "mecena" najgorih kriminalčina u policiji - aktuelni direktor Darko Ćulum. Kod Ćuluma važi princip modernih kriminalnih gangova da kandidat mora počiniti ubistvo kao "dokaz lojalnosti", pa nas ne treba začuditi kako kod njega samo dokazani zločinci napreduju. Elem, ostavimo neke stvari i za naredne tekstove.

Što se tiče izručenja Nenada Radinkovića već je izvjesno da dolazimo u poziciju koju sam najavio prije godinu i po. Međutim, tek kasnije informacije donijele su vrlo zanimljive dimenzije događanja povodom ovog zločina. Pisao sam kako je gotovo kompletan vrh vlasti ZNAO za zločin koji je Stanislav Čađo počinio, te i kako su ga redom pokrivali u izbjegavanju odgovornosti. 

Elem, izgleda da ćemo tek svjedočenjem Nenada Radinkovića otkriti stvarnu pozadinu Dodikove odluke o smjeni Džombićeve vlade sa početka 2013. godine. Svi su svjedočili da je Dodik tada, pored Stanislava Čađe, kotarisao se i kuma Ranka Škrbića, a pozadina nikom nije jasna. 

Danas očekujemo da od Radinkovića dobijemo informacije o tome jesu li sa lica mjesta uklonjana čak dva vozila. Jesu li se ministri Čađo i Škrbić doista pijani utrkivali vozilima i tako proizveli saobraćajku u kojoj je nastradao mlađani Đurović? Ili, da li je hapšenje, a potom i izručenje, Radinkovića ovoliko odugovlačeno samo zbog izbora? Lično sam skeptičan prema pogovaranjima da je i Dodik bio akter tog događaja, ali zato tipujem na drugog viskokopozicioniranog člana "sekte".

Sve u svemu čeka nas vrlo zanimljiv period iz kog će svakako proizaći mnoštvo dokaza i novih saznanja o zločinaštvu u našim institucijama. Posebno zanimljivih "zabranjenom analitičaru" kog, već sudeći po ovom tekstu, teško da će iko ućutkati. 

Znači, kako to inače stoji u feljtonima: NASTAVIĆE SE!


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/