Daniela Ratešić-Došen -Pravda za Davida-: -Zašto lažu o nama-

Po prvi put se desilo to da običan narod, apolitičan, onaj koji skoro nikada nije ni glasao, ustane i digne svoj glas protiv nepravde i torture nad njima.

Povod je bio onaj najsvetiji detalj u našim životima, naša djeca. Djeca nam odlaze obespravljena, apatična, depresivna u tuđi svijet da bi živjeli životom dostojnim čovjeka. Djecu su nam počeli i ubijati, samo zato jer se nekom tatinom ili maminom sinu ne svidja što je tu gdje je ili što je to što je. Na sve smo mogli šutjeti, ali na ovo ne. Šta će nam život bez djece? Čemu smo sve u životu stvarali, ako ne njima. Uostalom, šta smo i mi, posljeratne generacije uspjeli stvoriti? Radimo za minimalce, jedva prehranjujemo porodice, ako želimo bilo šta više priuštiti svojoj djeci moramo se zaduživati kod banaka, od čega onda nešto stvarati?

Ovih dana smo više nego svjesni ogromne količine laži koja se produkuju iz bolesnih umova stranačkih poslušnika, čijim šefovima izuzetno smeta narod koji je digao svoj glas, a ništa konkretno nemaju da bi te ljude predstavili javnosti u negativnom svjetlu.

Ti ljudi na ulici govore iz srca, govore podstaknuti ljubavlju prema svojoj djeci i tu iskrenost drugi ljudi prepoznaju i u sve većem broju ih podržavaju. To je stanje koje nikako ne odgovara onima koji žele zadržati stanje ovakvim kakvo jeste. A kako ih uništiti? Kako uništiti te male ljude na ulici, jer oni nisu klasični politički protivnici? Nemaju prljave ruke, nemaju tajne iz prošlosti, nemaju putra na glavi. Kako?

Jedini način je bio „regrutovanje“ pisaca „bajki“, samozvanih analitičara, koji će smisliti „činjenice“ koje imaju za cilj diskreditovanje ljudi na ulici. Od njihove regrutacije do danas nastale su takve konstrukcije laži, da im čovjek zaista mora odati priznanje na maštovitosti.

Pokušali su oni i da zaista dođu do nekih informacija, i za tu potrebu je angažovana Jedinica za borbu protiv terorizma. Njihov jedini zadatak je bio da nas prate i snimaju, kako bi nas uhvatili u nekim situacijama koje bi mogli iskorisititi protiv nas. Ali na njihovu žalost, to je bio mućak.

Onda su počeli produkciju svojih informacija. Naravno, većinu tih informacija plasiraju preko lažnih profila na društvenim mrežema, jer znaju da su laži o drugoj osobi zakonom kažnjive, pa da bi izbjegli sudske postupke, hrabri analitičari sve to plasiraju pod imenima kao što su Alamunja fon Sojic, Ivo Matic, Branko Jovanovic i mnogi drugi lažni profili ili pod nikovima na YouTube.

Davoru Dragičeviću su uglavnom „hrabro“ prijetili pod tim imenima, nazivali su oca koji je ostao bez djeteta, a koji opet već 6 mjeseci dostojanstveno stoji na trgu za svoje dijete, šizofrenikom, plaćenikom, vehabijom. Prijetili su da će ga ubiti, da će nanijeti zlo njegovom drugom djetetu i pri tome koristili vokabular koji je sve govoro o njima.

Mene, osobu koja je svoj život posvetila pomažući drugima, hrabro su nazvali stranim plaćenikom koji ruši Republiku Srpsku. Rekli su da sam kupila i stan od 200 000 KM, da sam dobila otkaz u UKC jer sam pronevjerila novac od participacija, do sitnih detalja, da sam svom djtetu kupila najskuplji telefon itd. Meni je sve to iskreno smješno, jer sa dva-tri lista papira svaku od ovih laži mogu pobiti, ali je žalosno da uopšte postoje ljudi koji mogu u takve gluposti povjerovati.

Ja živim u stanu od mojih roditelja, od 53 kvadrata, sama nikada nisam sebi stekla krov nad glavom. Otkaz u UKC sam dala ja zbog nepotizma i korupcije, zbog svih anomalija sistema u kojem sam radila 20 godina. Naravno da nisam ništa pronevjerila, jer bi o tome morala postojati službena zabilješka i krivično bih bila gonjena. Za svojih 40 i kusur godina ja nemam ni jednu krivičnu prijavu ni za šta. Ja čak šta više nisam imala dodira sa novcem, jer sam najveći dio radnog vijeka provela u operacionoj sali, a nešto kratko u ambulantama, gdje se nisu uzimali novci od pacijenata, nego su se izdavale uplatnice za usluge, koje su se potom naplaćivale na šalteru banke. Sve to govori i o mentalnom sklopu ljudi koji u takve stvari povjeruju, jer znači da oni uopšte ne razmišljaju svojom glavom, već slijepo hode za onima koji im bacaju prašinu u oči.

E sad, jedna od najupečatljivijih laži im je to da mi na trgu dobjamo novac od tog nekog Soroša, da bi smo srušili Republiku Srpsku. Isprva nisam ni znala ko je taj Soroš, a onda kada sam ga „izguglala“ nadjem na članak da je on „dobar prijatelj“ sadašnje strukture vlasti , koji im je svojevremeno „izdašno pomagao“ , da je lik koji valjda ima para za bacanje, pa se zabavlja rušeći režime u drugim zemljama. I tu mi se odgovor sam dao. Znači oni polaze sami od sebe, ako je njima taj Soroš pomogao da sruše režim, po automatizmu on plaća i sve one koji dignu glas protiv njih. E pa mili moji, nismo mi isto. Nismo ni slično. Mi smo tu gdje jesmo zbog naše djece, zbog njihove budućnosti, a ne zbog stolica, fotelja i vašeg prljavog i krvavog novca.

RVI, majke, borci, penzioneri, djeca, ne ruše državu tako što govore glasno šta u državi ne valja. Oni koriste svoje Ustavom zagarantovano pravo da ukazuju na anomalije sistema koji kao takav zaista ruši ovu Republiku. Svi mi dajemo na uvid svakome ko poželi svoje bankovne račune, bez ustezanja. Ko god želi da se uvjeri kakva su primanja bilo koga od nas, može to od nas tražiti i mi ćemo to bez ikakvih problema pokazati. A hoćete li isto učiniti i vi koji nam prljate čast i dostojanstvo? Smijete li nam na taj način izaći na crtu? Ne vjerujem.

Svi mi imamo po 300-400 KM kredita, živimo od 1. do 1. u mjesecu sklapajući kraj s krajem , djeca nam rade po pekarama,kafićima i kladionicama da zarade sebi za školovanje, a šta rade vaša djeca? Klade se. Sa iznosima koji su u visini moje 4 mjesečne plate. Rekla bih vam, stidite se svake svoje napisane riječi, ali znam da je to smješno. Vi se ne možete zastidjeti jer vi nemate obraz, čast, vi ste toliko isprljani svim lažima o sebi i drugima, svim kriminalom koji ste uvukli u sve sfere života, da je za vas prosto nemoguće da se zastidite. Ponekad mislim da je to već i psihološki problem, jer vi ste naprosto sebe ubijedili da su te vaše laži jedina istina. Jednom riječju, vi ste bolesni i u potpunosti vam odgovara ovo bolesno društvo. Nama ne, želimo bolju zemlju za našu djecu, želimo život dostojan čovjeka, želimo da ostanemo svoj na svome,a ne da nas bijedom, ubijanjem, strahom, tjerate sa naših vjekovnih ognjišta.

Zato lažite, nećete još dugo. U svakoj laži su kratke noge i sve će jednog dana isplivati na površinu. Sav taj vaš mulj koji ste stvorili odnijeće vas same u zaborav, jer niste vrijedni pomena za ovaj narod i za ovu zemlju.

Piše: Daniela Ratešić-Došen

Izvor: Slavenski jutarnji