Kemal Kurspahić - FRE: Predizborna kampanja u BiH - Vrijeme je za -patriotsku izdaju-

Kemal Kurspahić - FRE: Predizborna kampanja u BiH - Vrijeme je za -patriotsku izdaju-

Razbuktavanje izborne kampanje u Bosni i Hercegovini, u kojoj se najveći dio kandidata takmiči u disciplinama “patriotizma” i “izdaje”, podsjeća me na jedan susret na svečanosti povodom 60. godišnjice lista Oslobođenje 2003. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu s tada vodećim liderom opozicije Zlatkom Lagumdžijom.

On je u patriotskim medijima tih dana optuživan za pokušaj “državnog udara”.

U prisustvu visokorangiranog stranog diplomate, rekao sam Lagumdžiji: “Kad budeš opet izvodio državni udar protiv ovakve države, javi i meni da se pridružim”.

Od tada je država bivala uglavnom sve gora, sve dalje od aspiracija vlastitog stanovništva za pridruženje euroatlantskim integracijama, a na izbornoj pozornici u nadvikivanju u krajnostima od otcjepljenja i trećeg entiteta do dozivanja i odbacivanja miješanja susjeda u odnose u Bosni i Hercegovini, vrlo je teško raspoznati ko bi mogli biti nosioci “udara” koji će promijeniti smjer višegodišnjeg zaostajanja.

Ta prijeka potreba za otporom vladajućim ideologijama, partijama i ličnostima više nije tek problem država na marginama ovog vremena.

Razvoj posljednjih godina na svjetskoj sceni, s narastanjem nacionalizma i populizma u zemljama koje su koliko juče prednjačile u promociji ili proslavljale osvajanje demokratskih vrijednosti, podsjeća koliko je - u društvima pogođenim širenjem političke isključivosti - dragocjena uloga onih koji se suprotstavljaju plimi jednoumlja.

U Sjedinjenim Državama u ovim godinama u kojima vladajuća administracija poništava međunarodne ugovore o trgovini, kontroli nuklearnog naoružanja i klimatskim promjenama i dovodi u pitanje principe na kojima su počivala višedecenijska savezništva - pored ostalih i NATO i Evropsku uniju - ta potreba za suprotstavljanjem nepredvidivim instinktima predsjednika dobila je i kvalifikaciju “tihog otpora”.

To je i kontekst u kojem novu aktuelnost dobija i knjiga “Patriotska izdaja: Džon Braun (John Brown) i duša Amerike” autora Ivana Kartona (Evan Carton), objavljena još 2006. godine o tome kako je Braun u ranoj američkoj istoriji vodio borbu za rasnu jednakost i sarađivao s Afroamerikancima na ukidanju ropstva: autor ga predstavlja kao radikalnog američkog patriotu koji je napadao američku državu u ime američkih principa.

Ironija je ovog vremena to što je, u zemljama sa dugom istorijom otpora okupacijama i represivnim režimima - među ostalima Mađarskoj i Poljskoj - potreba za glasovima otpora gotovo jednaka kao u vremenima kad su te zemlje bile s tužnije strane “željezne zavjese”.

Bosna i Hercegovina takođe treba “patriotske izdajnike” u nedjeljama uoči izbora.

Među Bošnjacima - koliko god u obnavljanju ideologije i aspiracija međunarodno osuđenih nosilaca “udruženog zločinačkog poduhvata” bile popularne zakletve o odbrani svakog pedlja bosanske države, ključni kriterij izbora morala bi biti sposobnost i kapacitet kandidata da nalazi i pridobija partnere u srpskom i hrvatskom nacionalnom korpusu u Bosni i Hercegovini i u dvjema susjednim zemljama za projekt funkcionalne države.

Nastojanja da se Srbima i Hrvatima nametne država po mjeri njenog statistički većinskog naroda prije će voditi blokadama i dezintegraciji nego povratku na euroatlantski put.

Među bosanskohercegovačkim Hrvatima i Srbima - rijetki su glasovi protivljenja politikama koje slave osuđene ratne zločince, prijete daljom teritorijalnom i ustavnom razgradnjom države i daljom opstrukcijom u procesu ispunjavanja uslova za članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji.

To je tačka na kojoj odlučujuću ulogu mogu - i treba - da odigraju susjedne države, Srbija i Hrvatska.

One umišljenu ulogu “garanata Dejtonskog sporazuma” jednostrano tumače kao pravo da se miješaju u ionako osjetljive međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini: Hrvatska otvoreno koristi članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u da agituje za “jednakopravnost konstitutivnih naroda” na način koji bi vodio daljoj etničkoj podjeli i obnovi, formalnoj ili neformalnoj, zločinačke ratne tvorevine “Herceg-Bosna” dok Srbija - u brizi za rusko protivljenje širenju uticaja NATO-a na Zapadni Balkan - prećutno ili direktno podržava antibosansku retoriku i politiku vladajuće partije u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska.

“Probosanske snage”, kako vole da se predstavljaju vladajuće bošnjačke partije, nikada nisu našle odgovor na ove nasrtaje iz susjedstva na integritet i suverenitet bosanske države.

U međunarodnim odnosima, one su radije prihvatale učtiva - ali neobavezujuća - priznanja iz Evrope za “ostvareni napredak” nego da upadljivo rijetke pozive u evropske prijestonice iskoriste za traženje evropske podrške u podsjećanju dviju susjednih zemalja kako njihov potpis na Dejtonski sporazum znači i odgovornost za njegovo provođenje bez ikakvih perspektiva dalje teritorijalne podjele, otcjepljenja ili uspostavljanja novih entiteta.

Bosna i Hercegovina je - s mudrijom prodržavnom diplomatijom i politikom - mogla osigurati međunarodno razumijevanje i saglasnost da će i napredovanje Srbije prema članstvu u Evropskoj uniji zavisiti od toga koliko će ona koristiti svoj uticaj u bosanskom entitetu da ukloni blokade na euroatlantskom putu susjedne zemlje ili čak da može biti primljena u članstvo samo istovremeno kad i Bosna i Hercegovina.


Piše: Kemal Kurspahić

Izvor: slobodnaevropa.org