Profesori i studenti pišu rektoru Gajaninu zbog Predraga Ćeranića - Dodikovog eksperta za -obojene revolucije-


Profesori i studenti pišu rektoru Gajaninu zbog Predraga Ćeranića - Dodikovog eksperta za -obojene revolucije-

Nakon skandalozne odluke Senata Univerziteta u Banjoj Luci, koji je odbio kao neosnovanu žalbu profesora Mile Rakića na izbor u zvanje Predraga Ćeranića dekana Fakulteta bezbjednosti, profesori i studenti banjalučkog univerziteta uputili su otvoreno pismo rektoru Radoslavu Gajaninu u kojem traže njegovu ostavku.

Pismo prenosimo u cjelosti.

Rektore Gajaninu,

Skandalozno je kada vi odbijate molbu prof.dr Mile Rakića za ponavljanje postupka koja je u skladu sa zakonom i ima citirana iskustva iz sudske prakse po istim i sličnim slučajevima. dr Mile Rakić koji je za docenta biran davne 1998.godinei na Fakultetu Odbrane i zaštite Univerziteta u Beogradu, broj Izvještaja 290/5.od 20.12.1998.godine, (Rješenje je u prilogu), a biran je za docenta i vanrednog profesora na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banja Luci.

Zašto vi po Konkursu od 29.6.2016.godine, na koji se javilo 13. kandidata, ignorišite dr Milu Rakića kao kandidata u postupku i ne dostavite mu nikada Odluku o završenom konkursu, a nezakonita, nekompetentna, nemoralna Komisija u sastavu prof.dr Radomir Milašinović, prof.dr Dragan Simić i prof.dr Saša Mijalković, profesor Visoke škole Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu, što nije univerzitetsko zvanje, predlože sa 130 novinarskih članaka u kojima uglavnom sa svojim kvazi i nenaučnim pričama dijeli narod na patriote i izdajnike propalog i kontraverznog obavještajca Predraga Ćeranića.

Da bruka bude veća bivši rektor Milan Mataruga (usput rečeno kojeg ste sa studentima u čast Dana Univerziteta fizički otjerali iz prostora Rektorata) imenuje istog tog nezakonito izabranog docenta Ćeranića za v.d. dekana transformisane Visoke škole unutrašnjih poslova u Fakultet bezbjednosnih nauka.

Rektore Gajaninu, nema sumnje i mi i vi i svi članovi Senata Univerziteta, svi studenti i cjelokupna javnost, dakle javno mnijenje znaju da je ovo sve nezakonito, nemoralno, neakademski.

Gajaninu, odlični ste stručnjak u medicini, znate i to da su odbranu otadžbine iznijeli mladi i hrabri ljudi, a razvoj i napredak Republike Srpske bi trebali iznijeti visokomoralni intelektualci u saradnji sa svim drugim slojevima društva Republike Srpske, i svakako sa njenim institucijama koje su svetinja za građane i uslov kontinuiteta moderne pravne Republike Srpske.Zapitajte se gdje ste u ovome vi i Senat Univerziteta u Banja Luci kojim predsjedavate. Mi nećemo konstatovati. Razmislite malo… Nema više vremena da se sa tromošću uma obezbjedi komfor tijela.

Uloga visokog obrazovanja (univerziteta) je da unapređuju znanje povećavajući njegove granice i da traga za istinom ispitujući kritički uvjerenja i te istine, definišući tačno granice od ideologija stečenih interesa, partija i vlade. Akademske slobode i autonomija na univerzitetu su preduslov za uspješno obrazovanje. Autonomija Univerziteta je nezavisnost od države i drugih pritisaka društva u donošenju odluka u internim organima.

Ovakvim ponašanjem sa „slučajem Ćeranić“ skrnavi se nauka i visoko obrazovanje i kao takvi oni ne mogu postati izvor novih proizvodnih resursa i kvaliteta životnog standarda i izvor budućih prinosa i dobrobiti. Napredak u nauci i visokom obrazovanju u Republici Srpskoj treba smatrati prvim činiocem ekonomskog razvitka, dok bi drugi bio ono što se naziva porastom znanja, tj. obogaćivanje obrazovanja novim tehnološkim dostignućima.

Neosvješćeni se moraju osvjestiti rektore Gajaninu, a nemoralni u visokom obrazovanju moraju se vratiti u ljudske, moralne okvire korektnosti, fer pleja. Vaspitači moraju biti vaspitani, istorijski se zna gdje je mjesto za nevaspitane i nemoralne. Posljedice devijacija, a nema dileme slučaj Ćeranić je grubo kršenje zakona, akademskih pravila, obrazaca i stilova ponašawa u visokom obrazovanju biće katastrofalne.

Obrazovna ličnost je argument, hram, amblem i simbol društva znanja. Treba ojačati kontrolu, odgovornost, treba jačati standarde i kvalitet obrazovanja. Zašto to ne radite rektore Gajaninu? Treba prvenstveno ulagati u ljude koji će svojim znanjem i motivacijom doprinijeti sveopštem napretku.

Da li lažni docent koji je toliko eksponiran oko nekih „obojenih revolucija“ i koji dijeli narod na patriote i izdajnike doprinosi razvoju nauke i univerzitetskog obrazovanja. Gdje su mu naučne činjenice i rezultati?

Razmislite i o tome rektore Gajaninu i članovi Senata Univerziteta. Pokretači razvoja trebaju biti najsposobniji i najpošteniji pojedinci, timovi, institucije, kolektivni um zajednice, jer bez boljeg uvida u stanje u visokom obrazovanju i oko njega izgubit ćemo se u haosu, kao mjerom entropije, koji nezaobilazno dolazi uslijed tehnoloških, ekonomskih i političkih promjena. Razmislite i o ovome rektore Gajaninu, vi i vaš tim.

Obrazovanje treba da bude instrument pozitivnih društvenih promjena, kao i da utiče na transformaciju trenutnog stanja ka svim pravima i potpunim slobodama uz permanentnu evaluaciju. Akademske slobode i autonomija na univerzitetu su preduslov za uspješno obrazovanje. Da bi se zadovoljile potrebe okruženja, univerzitetsko obrazovanje i istraživanje moraju da budu moralno i intelektualno nezavisni od svih političkih autoriteta i ekomomskih moći.

Da li je tako bilo u slučaju Ćeranić pitamo bivšeg rektora Milana Matarugu, a i vas rektore Gajaninu?

Intelektualna zajednica treba da ima pravo da iskaže mišljenje slobodno u medijima, kao i da uspostavi svoje medije i način komuniciranja. Zašto nam to branite?

Vlada i javnost treba da respektuju pravo univerziteta da slobodno traga za istinom i ima kritički odnos i aktivnu ulogu u oblikovanju društva kome služi. Status profesora mora da ima sigurnost u odnosu na moguće pogrešne odluke.

Dobronamjernima i svjesnima ovo je sasvim jasno. Nije jasno samo profiterima, karijeristima i zarobljenim umovima koji ne misle svojom glavom, a rade na univerzitetima, dakle u visokom obrazovanju. Biti kritički intelektualac pretpostavlja prije svega spremnost da se za život u istini i slobodi plati najteža cijena i podnesu velike žrtve. Jedino tako se i moglo pripadati pokretu kritičkih intelektualaca. To je bilo vrijeme kada su ideali ljudske slobode prožimali intelektualnu djelatnost.

Intelektualac kao radnik u oblasti duhovnih nauka, ako je već izabrao da bude čistač društva, treba da u prvom redu bude čistač jezika kojim govore moćne društvene grupe. Jezik „moćnih“ otkriva i prikriva ono što je za njih jedino važno – interes. U ime interesa oni su kadri da pljunu istini u oči. Pravi intelektualac traži istinu o onima koji istinu dave na način koji je nevidljiv za obične ljudske oči. On traži istinu o onima koji svome interesu daju uzvišeno ime teorije, traži istinu o onima koji žive od laži.. Kritika treba da bude trajna intelektualna borba protiv „anarhije duha i režima same gluposti.“

Rektore Gajaninu, članovi Senata Univerziteta u Banja Luci, redovni profesori, mi to sada činimo. Vratite se tamo gdje ste bili, gdje pripadate, malo ste trenutno zalutali, oprostićemo, ali teško se može zaboraviti nasilje na Univerzitetu oko lažnog izbora Ćeranića za docenta. Mi nismo uzeli lično uvjerenje za naučnu istinu, već smo naučnu istinu usvojili kao lično uvjerenje.

Kao pripadnicima akademske zajednice riječ je naše jedino oružje. Ne smijemo dozvoliti da se razumjevanje stvarnosti potiskuje u korist vladanja stvarnošću. Ne smijemo dozvoliti da ljubav prema istini ustupa mjesto volji za moći. U razorenoj akademskoj zajednici organizovana manjina vlada, a neorganizovana većina se pokorava. Zašto baš tako rektore Gajaninu, zašto tako članovi Senata Univerziteta u Banja Luci?

Intelektualni najamni radnici ne smiju da truju nevine duše studenata iskrivljenom ideologijom obojenih revolucija, ne smiju da dijele isti narod na patriote i izdajnike, što čini lažni docent i dekan Ćeranić.

Akademska zajednica i njeni pripadnici ne smije biti sredstvo za ideološko jačanje vladajućeg interesa, već ona mora tako funkcionisati da se razvijaju autonomne, intelektualne, moralne i društvene mogućnosti ljudi. Umni ljudi u akademskoj zajednici dužni su da mlade duhove ozrače svojim istraživačkim zanosom i da ih jezikom kritike ohrabre na duhovnu pustolovinu.

Ljudi u akademskoj zajednici trebaju težiti idealu pravde i slobode. Akademska zajednica mora postati duhovna zajednica slobodnih i odgovornih ljudi, u kojoj svako treba da bude ono što jeste, da sa puno strasti, ljubavi i obzira brani svoj lični stav i da otvorena duha prima od drugih i ono što se razlikuje od njegovog, da pruži ruku drugom i drugačijem. Ona naučnom metodologijom, u kojoj se događa igra između teorije i iskustva, u vremenima današnjih nevremena kada duvaju i vjetrovi zla, mora da se izbori da na cijeni ponovo postanu pametni, moralni i mudri, a ne moćni, drski i nemoralni. Ovaj rezultat je naučno otkriće i on se ne može unaprijed znati.

Zato u akademskoj zajednici treba stalno voditi razgovor (od Grka se svijet učio razgovoru, a od Rimljana govoru), kao duhovnu igru, a ne razgovor nadređenosti i podređenosti. Igrači dolaze i odlaze, a igra ostaje, rektore Gajaninu, članovi Senata najvišeg akademskog tijela, sačuvajte Univerzitet, sačuvajte autonomiju, slobodu misli, govora i djelovanja. U igri je sve poznato (mjesto, vrijeme, igrači, pravila, sudije itd.) – osim ishoda igre.

Rektore Gajaninu, zašto ste dozvolili da vas i Univerzitet uvuku u prljavu igru?

Ako bi se znao ishod igre, onda nebi ni trebalo da se igra, igra bi izgubila svaku draž i smisao. U akademskoj zajednici uvijek ispadne loše kad koncepciju i pojmove dubokog značenja tumače plitke glave, koje za njih nisu dozrele. Akademska zajednica kao „akademija nevidljivih mislilaca“ treba da danteovski smjelije prolazi kroz vrijeme, neumorno radeći na istini i čuvajući uspomenu na nju.

Ljudi u akademskoj zajednici „nisu“ i ne smiju biti povezani parolama i značkama, njihova zajednica treba da bude zajednica duha, oni treba da pripadaju duhovnom redu, koji je za zastavu umjesto drugih simbola uzeo knjigu. Oni ne smiju biti sluge sitnih interesa i trenutnih želja, već svu svoju volju trebaju usmjeriti na viši cilj, mišljenje, saznanje istine, pravičnost, moralnost, a ne opraštati laž, manipulaciju, prevaru itd. Razmislite rektore i članovi Senata Univerziteta o svemu ovome. Oni kampanjom razgovora i govora moraju graditi mostove, povezujući suprotne obale. To je način na koji se svaki problem može riješiti, nasiljem i prevarom se ništa ne rješava.

Pravo i moral su abeceda svake sigurnosti, a potreba za redom je abeceda svake akademske zajednice, dakle kulture..

Vlada i javnost treba da respektuju pravo akademske zajednice da slobodno traga za istinom i ima kritički odnos i aktivnu ulogu u oblikovanju društva kome služi. Akademska zajednica svojim postupcima ne smije studente i njihove roditelje, dakle narod, dovoditi u strašnu konfuziju i zabludu. Razmislite dali to radi lažno izabrani docent i dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banja Luci Predrag Ćeranić. (pročitajte natpise njegove istorije na sajtovima, portalima, društvenim mrežama itd) Visoko obrazovanje treba vratiti na onaj nivo koji mu istorijski pripada, a ne dozvoliti da se ono urušava i ono što je bilo kvalitetno spušta se na niži nivo.

Suština otpora i buntovništva u akademskoj zajednici treba da bude sadržana u mukotrpnom stvaranju intelektualne i ljudske zajednice kritičkih intelektualaca kao akademske alternative današnjoj duboko razorenoj, djelomično potonuloj i profitno interesno polarizovanoj akademskoj zajednici, ali nažalost i svim drugim segmentima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u tranziciji.

Na kraju krajeva, rektore Gajaninu, članovi uzvišenog Senata Univerziteta u Banja Luci, kada pročitate ovo pismo, pozivamo vas na javnu polemiku po metodologiji nauke, dakle činjenica.

Ako nemate snage za to, ljudski je, RAZMISLITE O OSTAVKAMA!

Banja Luka, 29.9.2018.godine


Izvor: nasportal