Sajber rat Rusije i Amerike Kakva je uloga hakera u odnosima dve sile


Sajber rat Rusije i Amerike Kakva je uloga hakera u odnosima dve sile

"Rusija je hakovala izbore u SAD!"; "Špijuni CIA kradu informacije iz Kremlja!"; "Rusija sarađuje sa Vikiliksom"; "NSA špijunira nemačku kancelarku Angelu Merkel"...

Ovo su samo neki od naslova koji su prethodnih nedelja i godina punili novinske stupce svetskih medija. Ratovi se više neće voditi tenkovima, avionima i raketama, već iza kompjuterskih ekrana. Svetske sile su se od pamtiveka borile za dominaciju, a jedan detalj kao po pravilu je odlučivao pobednika - tehnološka nadmoć. Od katapulta pa do moćnih kompjuterskih tehnologija, najnapredniji su uvek bili najmoćniji.

U kontekstu sajber-ratovanja u centru pažnje su SAD i Rusija. I jedni i drugi uložili su milijarde u jačanje vojske, ali im najveća opasnost preti iz najobičnijeg kompjutera sa internet konekcijom.

Ostatak sveta najbolje je osetio moć američkih hakera i tehnologije nakon što je otkriveno da NSA ima mogućnost da špijunira svakog čoveka na planeti, a da je jedna od njih bila i nemačka kancelarka Angela Merkel. Za razliku od tog slučaja, za koji postoje dokazi u vidu izveštaja uzbunjivača, poput Džulijana Asanža i Edvarda Snoudena, Rusiji se na teret stavlja sabotiranje kampanje Hilari Klinton, ali bez opipljivih dokaza. SAD, koje su i same uticale na izbore u drugim zemljama, osetile su tu taktiku na sopstvenoj koži.

Međutim, sajber-ratovanje ne sastoji se samo od upadanja u vladine baze podataka.Američki mediji nedavno su objavili da CIA priprema planove "osvetničkog napada" na Rusiju, gde će cilj biti otkrivanje kompromitujućih podataka o predsedniku Vladimiru Putinu, pre svega o njegovim navodnim finansijskim mahinacijama, ukoliko ih ima.

Primera radi, učestala taktika je i napad na bogate kompanije određenih zemalja radi slabljenja finansijske moći i izazivanja ekonomske nestabilnosti u državi meti. Recimo, samo američke kompanije godišnje u proseku gube oko 100 milijardi dolara zbog hakovanja, tvrdi FBI.

Ozbiljan rat vodi se i na društvenim mrežama: od vojske internet botova koji štancuju komentare i lažne vesti, preplavljujući sajber-prostor lažnim vestima, do hakovanja privatnih naloga.Napadi na vojne komplekse radi krađe vojnih tajni jedni su od najčešćih i najopasnijih.

Samo Fejsbuk dnevno pretrpi oko 600.000 hakerskih napada!

Rusiji se na teret stavlja korišćenje nove verzije "kompromata" - sakupljanja ili podmetanja kompromitujućeg materijala kojim se žrtva ucenjuje ili potpuno diskredituje. Tako su se pojedinim neprijateljima Kremlja "niotkuda" u kompjuterima pojavili fajlovi sa dečjom pornografijom zbog kojih su mnogi završili iza rešetaka.

S druge strane, Amerikanci su koristili naprednije metode. Sam Edvard Snouden istakao je da svaki prosečan službenik NSA može bez vašeg znanja da upali kameru i mikrofon na vašem laptopu ili mobilnom telefonu i na taj način vas špijunira. O hakovanju mejlova i društvenih mreža i da ne govorimo, za hakere je to kao otimanje slatkiša od dece.

Ubijanje, diskreditovanje i vređanje ljudi u virtuelnom svetu nikada nije bilo lakše. Sve je kao u video-igri: ne vidite raskomadano telo neprijatelja niti njegov pogled. Uništiti nečiji život moguće je uz samo nekoliko klikova mišem.Na pitanje čiji hakeri su bolji odgovor ne postoji, jer najbolje hakere niko nikada nije otkrio. Ali koliko su opasni, najbolje je možda opisao ruski pisac Grigorij Svirski:

Ono u čemu se i Amerikanci i Rusi slažu (bar prema mišljenju njihovih sajber-stručnjaka) jeste da najveća opasnost preti od kineskih hakera, koji su postali maheri u krađi intelektualnog vlasništva, a specijalizovali su se za napade na industrijske komplekse.

Aleksander Klimburg, istraživač i saradnik Harvarda, smatra da vlade ne shvataju moć nove tehnologije, iako sajber-prostor danas liči na Evropu 1914. U svetu informatičkog ratovanja Rusija i Kina izdvajaju se kao najsofisticiranije, pokazao je izveštaj "Procena svetske opasnosti" američke obaveštajne zajednice, s tim što se ruski hakeri smatraju naprednijim u programiranju.

Izvor: Blic