Šokantno - David Dragičević je pobjegao otmičarima?!
Najnovije potvrde već poznatih informacija otvaraju jednu sasvim novu okolnost ubistva mladog studenta i umjetnika Davida Dragičevića. Konkretno: možemo sasvim utemeljno sumnjati da je David posljednjim atomima snage oko ili iza ponoći 23./24. marta uspio otrgnuti se otmičarima i tako sačuvati ključni dokaz sopstvenog ubistva - mrtvo tijelo. Samo zato nije prošla osnovna zamisao zločinaca o njegovom "bjekstvu", odnosno uništavanju leša kao dokaza.
Kako objasniti sasvim utemeljenu sumnju o posljednjem potezu mučenika, kojim se suprotstavio/otrgao svojim dželatima, a opet izbjeći otkrivanje saznanja i tragova kakve bi zločinci mogli iskoristiti? Pokušaćemo nekako.
Prvo moramo razjasniti nesporne namjere ubica i zločinaca. Upravo majka Suzana je svjedok zamisli ubica i saučesnika da Davidov "nestanak" predstave kao bjekstvo nakon počinjenja krađe iz kuće Rađenovih. Još 20. marta, dakle kad je David bio uveliko živ i držan zatočen, Suzani je policija pokazivala one kontraverzne/montirane video zapise ulaženja u kuću Rađenovih.
Nije Suzana nikada tvrdila da je na tom snimku njen sin, nego su to činili policajci koji su joj snimak prezentovali i obmanjivali je gdje treba tražiti nestalo dijete. Daleko od stvarnog mjesta ubistva. Danas nesporno znamo da je ključni organizator zločina ministar Dragan Lukač lagao kako je majka policiji donijela sporni snimak. Bilo je obratno i to tri dana prije Lukačovih lažnih navoda. Iako razorena bolom Suzana se dobro sjeća kada i kako je došla do snimka - koji je (ponavljam!) policija imala već 20. marta.
Pored toga Suzana nikada nije tvrdila da je na snimku njezin David, nego je bilo obratno - policija je zloupotrebljavala očajnu majku za sopstvene zločinačke naume. Majka je na njihove tvrdnje kako je David počinio krađu jedino tražila da ga pronađu, pa makar i robijao. Samo da joj je živ! Ni sanjati nije mogla sa kakvim monstrumima ima posla.
Dakle, prvobitni naum uniformisanih monstruma bio je uvjeriti sve kako je David "u bjekstvu". Odavno tvrdim kako je tuča u kafiću "Meta" fingirana (planski isprovocirana) u cilju usmjeravanja istrage u pogrešnom pravcu. Obzirom da ubice i sačesnici dolaze iz struktura policije i tužilaštva unaprijed su mogli ukalkulisati kako fingirana provala na Laušu nije dovoljna da uvjere roditelje i javnost kako se David nalazi u bjekstvu. Samo zato je tužilac Saša Labotić u proceduru pustio optužnicu za raniju tuču. I to tuču upravo sa istim akterima ponovljenog incidenta u "Meti".
Ta optužnica, normalno uz istragu zbog krađe, trebala je biti "najvažnije opravdanje" zbog čega Davida Dragičevića narednih bar deceniju (dok javnost ne zaboravi slučaj!) niko ne može pronaći - pa čak i nakon potjernice koja bi uslijedila. To da su Davidovim samljevenim mrtvim tijelom bile nahranjene svinje (zna se i čije!) znali bi samo oni što ga "potjernicom neuspješno traže".
Više puta sam u tekstovima ukazivao kako se Davidovo mrtvo tijelo na zatečenom lokalitetu nikako ne uklapa u opštu konstrukciju dešavanja i sva ta silna fingiranja. No, kako je vrijeme odmicalo nova saznanja sve više sužavala su lokalitet na kom je zločin doista počinjen. Uostalom, to sam davno objasnio i čak šematski prikazao, gdje sam za potrebe ovoga teksta crnom elipsom samo precizirao mjesto izvršenja (vidi foto).
Znam brojne informacije o tome da je David tokom šestodnevne otmice premještan na različite lokalitete (pisao sam i o tome). U tom domenu tačno znam šta treba tražiti, a kad to pronađem "slagalica" zločina biće potpuno složena.
Međutim, kriminalistički standard jeste da pretražujete prostor između lokacije posljednjeg viđenja žrtve (ovde uključujući i gašenje telefona) do mjesta pronalaženja mrtvog tijela. To u ovoj kvaziistrazi nikada nije urađeno, nego su sve aktivnosti preusmjerene na Lauš - gdje David u ključnim trenucima nije bio. Zna se i zašto!
Sa druge strane, kada kompariramo neke danas potvrđene činjenice sa očiglednim kršenjima procedura tokom uviđaja jasno vidimo da su procesni saučesnici u prikrivanju zločina povlačili iznuđene poteze. Po mom dubokom ubjeđenju na to ih je primorao sam David povlačenjem "posljednjeg poteza" kojim im je razorio osnovni naum. U stvari mučenik je "najzaslužniji" zato što danas postoji kakva-takva istraga o njegovom ubistvu.
Davor Dragičević odavno tvrdi kako je njegov sin posljednji puta mučen do nekih 23 časa 23. marta. I to u potpunosti korespondira sa stanjem leša u momentu kada doktor Miljković vrši pregled. Ovde neću otkrivati neke ključne detalje, ali je dovoljno znati medicinski standard da maksimalna ukočenost nastupa nekih 6-9 sati nakon umiranja (valja uobziriti i temperaturu). Uz to valja znati i nešto o procesu umiranja (od agonije do biološke smrti).
Dakle, Davorovi navodi da je njegov sin bio živ (biološki) sve do momenta pronalaženja tijela ili neposredno prije toga imaju još kakvo uporište u odnosu na danas nesporne činjenice. Kada uporedimo vrijeme uočavanja mrtvog tijela i momenat kad doktor Miljković konstatuje maksimalnu ukočenost dolazimo do toga da je biološka smrt nastupila negdje između 04 i 06 časova tog jutra. Zato su banditi toliko dugo mrtvo tijelo držali na licu mjesta, a bukvalno ništa nije rađeno (vidljivo iz foto-dokumentacije uviđaja). Zato su i sa obdukcijom odugovlačili.
Već sam objelodanio kakve sve katastrofalne NAMJERNE propuste je doktor Karan činio od uviđaja do obdukcije. Dodaću tome da je njemu odlično znano da je farmakološkim podraživanjem zjenica moguće proizvesti reakcije čak i 25 sati nakon nastupanja biološke smrti. Zato je obdukcija odgođena za sutradan kako bi imao "izgovor" za još jedan u nebrojenom nizu katastrofalnih propusta.
Elem, ključno je uobziriti očigledno "nesnalaženje" aktera uviđaja. Nema tu nikakve sumnje da su suočeni sa nizom problema kako prikriti zločin mimo osnovnog plana o Davidovom "bjekstvu". To je već objavljeno pa nema razloga da izbjegavam tu temu. Zna se šta je nađeno u Davidovim džepovima, a poznato je i od kad tvrdim da je podmetanje lažnih dokaza urađeno u Karanovom zavodu. Da je učinjeno tokom uviđaja bilo bi zadokumentovano i fotografisano i oko toga ne treba imati dilema. Uostalom, bio sam decidan oko toga da je uviđaj nasilno (Ilićeva naredba!) prekinut radi kasnijeg podmetanja dokaza.
Dakle, nešto se očigledno dogodilo, a šta je saučesnike u prikrivanju zločina primoralo na onakve skandalozne reakcije. Šta bi to moglo biti? Zar nije racionalno objašnjenje da je inače odlično fizički jak David nakon posljednjeg mučenja uspio otrgnuti se ili čak pobjeći otmičarima? Da se borio do posljednjeg atoma snage?
Zato tokom uviđaja nije fotografisano stvarno mjesto pronalaženja tijela (profesionalno skandalozno!), nego je fotografiju-dokaz o tome objelodanio Slobodan Vasković. Sa te fotografije dovoljno se vidi kako je samo desna ruka Davidova bila umočena u vodu. To izvanredno korespondira sa dostupnim fotografijama uviđaja i obdukcije.
Činjenica je da su oba obducenta (znači i Dodikov reobducent doktor Milosavljević) LAGALA! Po promjenama na tijelu jasno se vidi kako je samo desna ruka bila u doticaju sa vodom i to maksimalno par sati, dok ostatak tijela je tek prevlačenjem kroz Vrbas dospio u vodu. Dosta nam je laži!
Znači, imamo samo dvije otvorene mogućnosti. Prva, da je ubistvo počinjeno na "adi" (suvom tlu) gdje je tijelo i pronađeno, te, druga, da je David uspio otrgnuti se otmičarima i sam dospio na to mjesto - i skončao usljed stravičnih povreda, hladnoće i drugih okolnosti. Pošto je danas nesporno da su Davida ubili pripadnici policije da je prva varijanta realna dalji tok dešavanja (od uviđaja!) išao bi potpuno drugačije. Šta nam preostaje?
Što se pravne formulacije tiče ništa se ne mijenja. Ukoliko je David podlegao od povreda bezobzirnog nasilja ostajemo na kvalifikaciji "Teško ubistvo", kako smo to Davor i ja prijavili još maja ove godine. Dokazaćemo i drugu kvalifikatornu okolnost ubistva, a to je ubistvo zbog prikrivanja drugog krivičnog djela. Kako god, ubice i saučesnici odgovaraće za "Teško ubistvo", a to je onih 45 godina robijanja koje smo im obećali. Tužilačka bitanga i saučesnik Dalibor Vrećo može samo maštati da će proći njegova kvalifikacija o "običnom ubistvu". Uostalom, to sam Želimiru Lepiru saopštio direktno!
Dakle, kroz ovaj tekst pokušao sam izraziti sumnju da je David Dragičević svojim posljednjim potezom obezbjedio da uopšte možemo dokazivati zločin, a opet nisam otkrio važne činjenice i saznanja - šta čuvamo za pravu istragu. Uostalom, nadam se da javnost vjeruje i u moje profesionalno iskustvo. Daleko bilo da bih uopšte otvarao ovu temu da mi istina i samo istina nije ideja vodilja. Bez razjašnjavanja pune istine, pa i svake moguće verzije zločina, nikada nećemo dostići željenu pravdu. Mislim na institucionalnu pravdu, jer za ovaj zločin nema adekvatne kazne!
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/
