Sramota - Za MUP RS zvjerski ubijeni David Dragičević je i dalje -zadesno utopljeni narkoman-

Sramota - Za MUP RS zvjerski ubijeni David Dragičević je i dalje -zadesno utopljeni narkoman-

Prema dosad objavljenim statističkim podacima  smrtno stradanje Davida Dragičevića MUP RS još uvijek evidentira kao "zades, nema elemenata krivičnog djela". Frapantno ili ne, ali naša policija po svemu sudeći ovaj zločin još uvijek nije evidentirala/prikazala kao ubistvo. Da bih to egzaktno potvrdio zatražio sam od PU Banja Luka podatak u kom mjesečnom izvještaju je ovaj zločin evidentiran kao ubistvo, a znam da odgovor neću dobiti pošto takvog izvještaja nema. Inače, koliko je MUP agilan u prezentovanju svog "rada" vidimo po činjenici da ovog trenutka dostupni podaci uobziruju tek period januar-jun 2018. godine (vidi foto), a tu Davida Dragičevića zasigurno nema.

Ranije sam objavio podatke sopstvenog istraživanja (pregledanjem dnevnih izvještaja) sa apostrofiranjem činjenice da zaključno sa septembrom 2018. godine MUP RS još uvijek nije smrtno stradanje Davida Dragičevića registrovao kao krivično djelo "ubistvo". Potom sam odlučio sačekati godišnji izvještaj za 2018. godinu, međutim tako nešto na zvaničnoj stranici MUP-a do danas nije objavljeno. 

Tek 14. novembra objavljena je Informacija o stanju bezbjednosti u RS za prvo polugodište (zaključno sa junom) 2018. godine, a po prošlogodišnjoj praksi godišnji izvještaj moraćemo čekati do oktobra (vidi foto). No, nije problem u čekanju koliko u vjerodostojnosti podataka podastrtih javnosti. 

Kako možemo znati koliko ubistava je u Republici Srpskoj počinjeno u prošloj godini ukoliko nigdje nije naznačen podatak da li je i kada ubistvo Davida Dragičevića prikazano kao takvo krivično djelo? Naći ćete "procentualna hvalisanja" tipa da je rasvjetljenost ubistava po nepoznatom počiniocu čak 82 odsto, ali kako tome vjerovati ukoliko nemamo jasan podatak o broju počinjenih zločina? Ili je možda "u interesu Republike Srpske" da ministar Lukač u parlamentu iznosi samo njemu znane krimene, a da građanima usktati pravo na informisanje putem sajta ministarstva. Zakonom obavezno!

REPUBLIKO SRPSKA: Zašto sam uhapšen???

U godišnjem izvještaju za 2016. nećete naći "pokušaj ubistva načelnika Ivanića", ali to Lukaču nije prepreka da izmišlja nepostojeće pištolje i oboljenja. I sad bih ja po difoltu trebao vjerovati ministru, a nesporno znam kakva lažovčina je u pitanju. Ili da mu vjeruju Davor Dragičević ili Slobodan Vasković - nakon onakvih morbidnih laži. 

No, neće se dogoditi da predsjednik skupštine Nedeljko Čubrilović od Lukača bar jednom zatraži dokaze onoga šta iznosi na sjednicama. Od Čubrilovića neće uslijediti ni opomena ili bar nekakvo upozorenje kad ministar javno prijeti poslanicima i građanima, kad poziva na tuču, kad bezobzirno vrijeđa, laže, kleveta... Kad krajnje bezobrazno nipodaštava lafo "najviše tijelo vlasti" Republike Srpske!

Na sve to "glavni tužilac" Želimir Lepir ne smatra za obavezu da narodne poslanike informiše kako ministar iznosi laži, nebuloze i nekakve svoje opservacije kakve nemaju blage veze sa onim o čemu oba informišu. Jok, Lepir se potrudi da lažima pretekne ministra. I takve građani masno plaćaju!

JAVNA PRESUDA ŽELIMIRU LEPIRU (V): Ubili sina, pa udarili na oca!

Naš suštinski problem u stvari proizilazi iz poremećene svijesti koja "podrazumijeva" da nas predstavnici institucija lažu. Zato je nama "prihvatljivo" da statističke pokazatelje stanja bezbjednosti dobijamo tek u oktobru mjesecu za prethodnu godinu. Znamo da se tome ionako ne može vjerovati, pa nije važno ni da li ćemo informacije uopšte dobijati. Zalud je nešto zakonom propisano ako niko ne insistira na primjeni zakona, na odgovornosti, na poštovanju prava građana koji sve te mufljuze plaćaju. Dakle, u kojoj kategoriji je problem? U njima ili u nama?

Na kraju moram po hiljaditi puta ponoviti par neoborivih činjenica. Roditelji, Davor i Suzana, samo su zatražili da nadležne institucije istraže stradanje njihovog djeteta i saopšte istinu. Kako su "istinu saopštavali" tako je Davor Dragičević nadležnim tužilaštvima podnosio validne prijave. Kad je javno rekao kako nije pravo utemeljeno da oni koje je procesuirao sami istražuju sopstvena krivična djela svi smo vidjeli kakav brutalan "odgovor" je uslijedio. Zato se spremamo na put do Beča kako bi mogli slobodno razgovarati o temama koje su u Banjaluci zabranjene. 

U Beču smo sigurni da nam zbog toga niko neće razbijati glave, a potom tvrditi kako je tridesetak žena i nejači "ugrozilo" dvije stotine specijalaca pod punom opremom za razbijanje masa. Nećemo u Beču, baš kao i u Banjaluci, razbiti nikakav izlog, prozor ili bar čašu, nego  samo se ljudski zagrliti i javno iznijeti svoje mišljenje. I time pokazati da još uvijek "mislimo, dakle postojimo". Jedno je sigurno: niko nas tamo neće ubiti i baciti u kanalizaciju. Bar ne do povratka u "oslobodilačko-otadžbinsku" Republiku Srpsku!

 ŠTA DODATI?

 

Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com