Borislav Radovanović: Stiže 9.januar - Tako sam promišljao

Borislav Radovanović: Stiže 9.januar - Tako sam promišljao

Primiče se "devetojanuarska parada svega i svačega". Svakako ću na svoj način protumačiti svo ovo silno nasilje i zločine nad narodom u funkciji ovog "praznika". No, da bi javnost imala potpunu sliku o aktuelnom trenutku ponovo postavljam tekstove oko prošlogodišnjeg Dana Republike i ulaska u izbornu godinu. Neka svako procijeni koliko su moja tadašnja promišljanja potonje se pokazala dobro zasnovanima. Započinjem tekstom u kom sam najavio Dodikovu izbornu pobjedu, ali po "Vašingtonskom sporazumu". Rekoh da poslije "projektovanih izbora" slijede četiri godine našeg konačnog sunovrata, a danas nedvosmisleno vidimo zastrašujući početak moje premise.

TEKST:

Utorak, 02. januar 2018.

“Novogodišnja čestitka Dodikovim taocima”

Građanima Bosne i Hercegovine čestitam praznike uz poruku da izbornu 2018. mogu čekati potpuno relaksirano. Ko će pobijediti na izborima biće odlučeno do početka proljeća – „normalno“ u Vašingtonu!

U Novoj 2018. godini građanima mogu poželiti samo dobro zdravlje i strpljenje. Nemam im šta drugo poručiti osim da se naoružaju srtpljenjem neminovno potrebnim za preživljavanje još jedne teške i turobne godine. Nakon toga slijede četiri godine našeg konačnog sunovrata.

Svi oni koji od ove predstojeće godine očekuju kakve pozitivne promjene zalud se nadaju jer naši „vilenjaci“ ih nemaju čime obradovati. To što klan Izetbegovića definitivno odlazi na smetlište istorije, gdje objektivno i pripadaju, za ovu zemlju ne znači mnogo. Već uspostavljeni dilovi Fahrudina Radončića i kvaziljevice Federecije sa Dodikom i Čovićem naznačavaju kako ukupno neće donijeti nikakav boljitak.

Na unutrašnjepolitičkom planu realno možemo očekivati izbornu borbu samo unutar bošnjačke provenijencije i to oko toga koliko glasova će Radončić zagrabiti iz izetbegovićevskog „vrela“. Za Dragana Čovića i dalje vrijedi stari slogan „HDZ - zna se“, tako da tu nema prostora za kalkulacije.

Kad je Savez za promjene Srpske u pitanju do marta neće biti nikakvih aktivnosti, a naprosto zato što vjeruju obećanju Morin Kormak da će do tada Dodiku uslijediti i „briselske sankcije“, odnosno kraj njegove političke karijere. I tu dolazimo do polazišne pretpostavke da će pitanje nove vlasti biti riješeno do početka proljeća i to u Vašingtonu.

Oba „sukobljena“ tabora Republike Srpske nude Trampovoj administraciji realizaciju primarnog interesa u vidu pristupanja BiH u NATO, a šta neminovno podrazumijeva slabljenje ruskog uticaja. Pitanje je samo koga će Donald Tramp odabrati.

U stvari Tramp oko izbora „partnera“ uopšte ne bi imao dilema da nije bilo svojevremene Dodikove brzopletosti i nepromišljenosti. Odlično se u Srpskoj zna ko je ključni „američki čovjek“ unazad dvije decenije, no Dodiku ozbiljne probleme donosi odmazda Klintonovih.

Šta se stvarno dogodilo? Slijedeći opšti populizam Dodik je već novembra 2016. godine čestitao pobjedu Donaldu Trampu. I sve to uz retoriku o „zlim“ Klintonima, a zaboravio je kako sav svoj politički habitus duguje upravo njima. Zato je dva-tri dana prije Trampove inauguracije „sankcionisan“ upravo od strane prethodnih gospodara.

Elem, sankcije se i uvode i ukidaju na bazi određenih „argumenata“ i u tom domenu zapravo leži odmazda Klintonovih. Kada je Milorad Dodik u pitanju unutar američkih obavještajnih i diplomatskih institucija postoji „šleper dokaza“ lojalnosti, ali kako da nesrećnik dođe do istih i podastre ih Trampovoj administraciji?

Na jednoj strani Donaldu Trampu ne pada na um da lično traži dostavljanje sporne dokumentacije, a ponajmanje da sa iste skida oznake povjerljivosti, i to samo zato što neće da sebe „kontaminira“ prljavštinama Klintonovih. Sa druge strane Dodik (još uvijek!) nema moćnih zaštitnika sa pravom pristupa „dokazima“ koji mu trebaju.

Kad smo već kod ove teme ima tu štošta intrigantnoga. Znano je da je Milorad Dodik na poziv Alije Izetbegovića marta 1994. godine bio delegat Ustavotvorne sjednice Federacije BiH, no pitanje je: postoji li dokumentacija američkih obavještajaca koja je ovu vezu uspostavila?

Zna se i da je SNSD već marta 1996. godine osnovan kao projekat Klintonovih, baš kao i to da su Milorad Dodik i Dragan Lukač naredne godine klasičnim državnim udarom došli na vlast. Nema dileme oko toga da je Dodikova marionetska vlada ustoličena u okviru priprema agresije na Srbiju, te da iza svega toga stoje Klintonovi i Madlin Olbrajt.

U daljem Dodik i sam priznaje kako je pozivan u štab NATO u Briselu, gdje su mu predočavani planovi bombardovanja, nakon čega je slan Miloševiću da ga ubjeđuje kako je besmisleno braniti zemlju. Isto tako nema tajni oko toga kako je vajni ministar Lukač otimao naše rtv predajnike i ustupao ih NATO zarad informacionog ratovanja protiv Srbije.

Potom, poznato je i Dodikovo učešće u „Petooktobarskoj revoluciji“, za koju su Sjedinjene Države izdvojile 41 milion dolara (po objelodanjenim dokumentima), kao i paktiranje sa proameričkim DOS-manlijama. Zna se toga mnogo, ali je problem kako doći do američke službene dokumentacije koja bi sve to potvrdila.

Kad je rušenje Slobodana Miloševića u pitanju de fakto dolazimo do kontinuiteta političkog djelovanja klana Klintonovih. Treba podsjetiti kako je Milorad Dodik treniran zajedno sa pripadnicima kontraverzne organizacije „Otpor“. Iste te „otporaše“, koje je Bil Klinton stvorio, Hilari je koristila za pokretanje „Arapskog proljeća“ (zbog čega ju je Obama i smijenio).

I upravo na fonu kontinuiteta američke spoljne politike treba pragmatično razmišljati. Davne 2006. godine Milorad Dodik je vraćen na vlast DOGOVOROM u Vašingtonu. Sjetimo se onog kontraverznog putovanja u Sjedinjene Države Dodika, Ivanića i Čavića. Ovaj zadnji je udaljen sa sastanka, a dva dana po povratku doznao je kako Ivanić mijenja stranu i sa Dodikom uspostavlja novu skupštinsku većinu.

Dragan Čavić je platio političku cijenu davanja mandata Dodiku, no, kako mi je i lično potvrdio, imao je samo dvije solucije. Prvu, da ispoštuje ustav i dodijeli mandat onome ko mu je donio potpise o novoj parlamentarnoj većini, ili, drugu, da rizikuje PONOVNO nasilno preuzimanje vlasti.

Dodik je istovremeno razvijao kapacitete unutar oportunističko-građanskih struktura spremanih za nasilno rušenje vlasti, kao i unutar policijskog sistema koji bi mu to omogućio. Sve šta mu je bilo potrebno jeste „američki mig“, a kakav je Dragan Čavić prepoznao i odlučio se na izbjegavanje ozbiljne destabilizacije.

Jedina suštinska razlika u Dodikovim vašingtonskim ustoličavanjima jeste ta što je prvi put postavljen za premijera zbog geostrateških interesa, a drugi put zbog finansijsko-mešetarskih. Bosna i Hercegovina je početkom 2006. godine i uvođenjem PDV-a došla u poziciju da samostalno bitiše na bazi unutrašnjih prihoda, te da kao prva u regionu nastavi započete procese integrisanja u Evropsku uniju.

Elem, uspostavljeni dvojac Dodik-Čović u daljem je iznjedrio Bakira Izetbegovića. Umjesto da realno postojeći višak prihoda usmjere ka razvoju privrede i infrastrukrure novi kvazietno-kvaziklerikalni lideri realizuju tzv. grčki sindrom (vještačkog stvaranja srednje klase od budžetskih parazita).

Kad je partijsko zapošljavanje u stotinama besmislenih i kontraproduktivnih agencija, direkcija i ino prevazišlo nivo izvornih prihoda ovaj „trojac bez kormilara“ shvata kako je BiH relativno nezadužena kod svjetskih mešetara unutar MMF-a, Svjetske banke i slično, pa kreće uvođenje zemlje u „dužničko ropstvo“.

Uz sve to, opet prema američkim interesima, staju svi procesi pristupanja Evropskoj uniji, tako da je nekada vodeća ex-Yu zemlja u tom segmentu došla na samo začelje. To sa kakvim danas problemima tavori BiH, a posebice Republika Srpska, ima svoje izvorište u „vašingtonskim dogovorima“.

Prednje narečeno dovodi nas do činjenice da Sjedinjenim Državama i u ovom trenutku unutar srpske etničke zajednice treba jak saradnik i da je Dodik po tom pitanju već odavno provjeren „igrač“. Pomenuta odmazda Klintonovih zasigurno neće određivati Trampove poteze, bar ne dugoročno.

Koliko god indikatora komparirali na kraju dolazimo do procjene da će Trampova administracija na kraju dati prednost Dodiku u odnosu na Savez za promjene. Sa druge strane, čak i kad bi isključili sve prednjenavedene Dodikove „zasluge“, najnoviji potezi nedvosmisleno ukazuju kako se „svrstava“ Republika Srpska.

Možda neko misli da je Milorad Dodik upravo u kontekstu svjetski važnog katalonsko-španskog sukoba javno, jasno i glasno „odustao“ od svih obećanih i odsanjanih referenduma. Ili, da je od Ivanića „otvorenim pismom“ tražio podršku Trampu i Izraelu povodom Jerusalema. Eto, nije se mogao sa njim sastati ili bar čuti telefonom, nego mu je „morao“ pisati u nadi da će njegova podrška nekako doći do Trampove administracije.

Sveukupno, Milorad Dodik se dvodecenijskom saradnjom, baš kao i najnovijim potezima, nameće kao sasvim logičan izbor Trampove administracije po pitanju koga podržati. Odnosno, preciznije: kome ukinuti sankcije – inače produžene samo kako bi dublje upao u američke kandže. Čak i kad bi Savez za promjene nekim slučajem postao izbor Donalda Trampa – opet ostajemo na ČINJENICI da će nova vlast BiH-e i Srpske biti još jednom uspostavljena u Vašingtonu. I da to podrazumijeva određene obaveze!

Zato, dragi moji, jedino šta vam preostaje jeste da se dobro naoružate strpljenjem nužnim za narednu bosansko-hercegovačku „Petoljetku“. I/ili da čekate pozive iz ambasada zemalja za koje ste već predali zahtjeve za vize.

No, nije sve „crno“ kako izgleda. I dalje će „teritorijalni integritet i suverenitet“ Bosne i Hercegovine biti očuvan, baš kao što i Republika Srpska ostaje „neupitna“. Jedino će se plač novorođenčadi sve rjeđe i rjeđe čuti... dok ne zamukne!"


STIŽE 9. JANUAR: Tako sam promišljao (II)

U ovom tekstu, dan prije one doista degutantne prošlogodišnje “parade”, razjasnio sam dvoličnost Dodikovog režima. Decidno sam ukazao kako je pogazio skupštinsku deklaraciju iz 2015.  i referendum u kom je izmanipulisao nas preko 670 000 “korisnih idiota”, a u stvari je zakonski implementirao odluku Ustavnog suda BiH oko Dana Republike. Termin “korisni idioti” upotrijebio sam još u tekstu na dan referenduma, kada sam ukazivao kako će Dodik sve to pogaziti. I bi tako!

TEKST:

Ponedeljak, 08. januar 2018.

9. januar: Dan „prestalo da važi“

Srbi su referendumom svojim političkim predstavnicima dali potreban mandat za odbijanje odluke Ustavnog suda BiH o Danu Republike. No, ovi su volju građana podredili odluci suda i u Zakonu o praznicima umjesto „Dan Republike“ upisali „prestalo da važi“. I šta sad tako pompezno obilježavaju?

Građani Srpske zaboravili su kad ih je Milorad Dodik uvjeravao da žive bolje od Nijemaca. Zaboravili su i uvjeravanja Željke Cvijanović da nam je njena vlada produžila životni vijek za četiri godine. Jednako tako zaboravili su da smo svojevremeno na poziv Dodika i Cvijanovićeve izašli na referendum o Danu Republike.

Na dan referenduma objavio sam tekst u kom sam istakao kako sam glasao, te pozvao druge da učine isto. Naši politički predstavnici tražili su pravni i politički mandat za odbijanje odluke Ustavnog suda i neposrednim/referendumskim odlučivanjem dali smo im traženo.

No, istim tekstom naveo sam kako smo svi mi zajedno samo „Dodikovi korisni idioti“ i da smo bili tek statisti u njegovoj jeftinoj obmani. Decidno sam ustvrdio da će Dodik ipak implementirati spornu presudu i to se upravo dogodilo (vidi foto).

Tim referendumom Dodik je samo demonstrirao moć manipulacije nad sopstvenim narodom, a niti jednog trenutka nije pomišljao da se suprotstavi Bakirovoj identičnoj politikantskoj demonstraciji moći. U Dodikovom i Izetbegovćevom nakaradnom „mjerenju većeg“ nas 677 722 građana bili smo tek puki „korisni idioti“ ili narodski rečeno budaletine.

Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Nedeljko Čubrilović nakon „referendumskog majmunisanja“ lijepo su implementirali odluku Ustavnog suda BiH i u Zakon o praznicima umjesto riječi „Dan Republike“ upisali „prestalo da važi“. Pogazili su i skupštinsku deklaraciju iz 2015. godine i 677 722 referendumska glasa „ZA“, kao i sva ona silna obećanja i zakletve, ali zato od strane Tužilaštva BiH nisu krivično gonjeni.

Elem, ako smo jednom demonstrirali da smo budaletine sa kojima se Milorad Dodik poigrava kako mu volja, trebamo li se isto ponašati do kraja života? Možemo li ga bar upitati šta on to sutra tako pompezno obilježava? Možda slavi to što je skupštinske deklaracije pretvorio u predmet opšte sprdnje? Ili, što je 677 722 građanina, računajući i autora, prevario i načinio budalama? Možda, to što su na „referendumusanje“ spiskani milioni...???

Može Milorad Dodik sutra u Banjaluci postrojiti 500 policajaca i šta znamo kakvih sve predstavnika „sistema bezbjednosti“, može okupiti koliko mu drago građana, ali jedno je nepobitno – sve to biće samo još jedna njegova ujdurma i NIŠTA VIŠE!

Republika Srpska 9. januara obilježava Dan „prestalo da važi“, a biće zanimljivo analizirati na koliko „korisnih idiota“ Dodik može računati u ovom trenutku. Prije godinu i nešto bilo nas je 677 722, a sutra ćemo vidjeti koliko je u međuvremenu „izliječeno“.


STIŽE 9. JANUAR: Tako sam promišljao (III)

U tekstu objavljenom na Dan Republike jedino sam se bavio temom: zašto je kompletan državni vrh Srbije tog dana izostao sa “parade”. Čak ukazujem kako je i telegram čestitke Vučić “skalabudžio” tog jutra. U narednim tekstovima objašnjavam kakav je to konkretan dil Dodik postigao sa Trampovom administracijom, a šta Vučić nije skontao. Zato i nadalje pratite hronologiju koju ponovo objavljujem, pa procijenite koliko sam bio u pravu.

DRUGI TEKST:

Utorak, 09. januar 2018.

9. januar: Gdje se kriju Vučić, Brnabić, Gojković i Dačić?

Pregledom zvaničnih sajtova predsjednika, vlade i parlamenta Srbije nemoguće je otkriti šta su danas radili Aleksandar Vučić, Ana Brnabić, Ivica Dačić ili Maja Gojković. Iz nekih nejasnih razloga na proslavi Dana Republike Srpske nisu bili, a doista je upitno: zašto je kompletan državni vrh Srbije danas imao “neradni dan”?

Javnosti je poznato šta se danas događalo u Banjaluci, povodom čega i u kakvim okolnostima, pa da na taj segment ne trošimo vrijeme. Ono nad čim se srpski narod i Republika Srpska trebaju ozbiljno zabrinuti jeste ponašanje državnog vrha Srbije. Doista, gdje su se danas krili Vučić, Brbabićeva, Dačić, Gojkovićeva...???

Uvidom na zvanični sajt Predsjednika Republike Srbije nije moguće otkriti šta je danas radio Aleksandar Vučić. Juče je izdano saopštenje kako se otkazuju ranije dogovoreni sastanci sa ambasadorima Albanije i Italije. I bilo bi degutantno da je Vučić, umjesto proslave u Banjaluci, odabrao sastati se sa albanskim ambasadorom Ditmirom Bušatijem. Zato je u skladu sa ustavnom „neutralnošću“ Srbije danas odlučio uzeti slobodan dan.

Jedina današnja aktivnost predsjednika Vučića svedena je na potpisivanje čestitke predsjedniku Dodiku, gdje možemo apostrofirati dvije činjenice. Prvo, čestitka je jutros brzinski „skalabudžena“ tako da nisu ispravljene ni elementarne gramatičke greške ovog kratkog teksta.

Vord program jeste takav da pritiskom na tipku „enter“ novi red započinje velikim slovom, ali se takve stvari ispravljaju zbog gramatičkih postulata. Poslije zareza slijedi malo slovo i to perfekcionista kakav jeste Aleksandar Vučić odlično zna. No, najvjerojatnije zbog brzine promakla mu je neprihvatljiva gramatička greška (vidi foto).

Drugo, čestitajući Dodiku praznik morao je podsjeti ga i na činjenicu da se Republika Srpska nalazi u sastavu Bosne i Hercegovine. Elem, dublje analiziranje ove čestitke otvara i pitanje u kom svojstvu Vučić piše Dodiku. Na aktu nema memoranduma, niti se potpisnik predstavio funkciom predsjednika. Piše samo „Aleksandar Vučić“!

Nema tu nikakve dileme: čestitka je takva kakva jeste da bi Vučić pred svjetskim moćnicima imao izgovor kako je Dan Republike Srpske čestitao u svojstvu građanina, a nikako u ime Srbije!

U daljem sa zvaničnog sajta Vlade Srbije vidimo da ni premijerka Ana Brnabić danas nije imala nikakvih radnih aktivnosti. Identičnu sliku imamo i kod potpredsjednika Ivice Dačića, uz „opravdanje“ da se možda pripremao za sutrašnji sastanak sa američkim ambasadorom.

Kad je predsjednica parlamenta Maja Gojković u pitanju opet ista slika – „neradni dan“! Ili je gospođa Gojković imala neodložne obaveze oko sastanka Odbora za zaštitu životne sredine, kao jedine aktivnosti vidljive na zvaničnom sajtu i to za sutradan.

Ukoliko se prisustvo potpredsjednika vlade i ministra policije Nebojše Stefanovića, te ministra odbrane Aleksandra Vulina, može podvesti pod “visoku delegaciju” onda Republika Srpska nema razloga za strah. Elem, to nekako podsjeća na posjete Jovice Stanišića i Momčila Perišića nakon što je Miloševićeva SRJ tokom rata uvela sankcije Republici Srpskoj. I budi sumnje…

Prisustvo građanina Tomislava Nikolića izlišno je i komentarisati. Ili, da cinično pitamo: zašto u svojstvu bivšeg predsjednika nije pozvan Boris Tadić? Nego, doista začuđuje da mediji među zvaničnicima nisu pronašli čak ni ruskog ambasadora, a kamoli kog drugog ruskog zvaničnika. Izgleda da je i Vladimir Putin danas imao "neradni dan"!?

 

STIŽE 9. JANUAR: Tako sam promišljao (IV)

Ovde sam Dodiku devet mjeseci unaprijed čestitao na izbornoj pobjedi za Predsjedništvo BiH, te na entitetskom i državnom nivou, ali striktno u kontekstu dila sa Donaldom Trampom. Ono šta Vučić nije shvatio ovde detaljno obrazlažem, ali i podsjećam na moje ranije objave kako je upravo Vučić preko Bajdena „smjestio“ sankcije Dodiku. I po ko zna koji puta ukazujem da ovi iz Saveza za promjene pojma nemaju o politici, a kamoli o geopolitici. Vrlo zanimljiv tekst, a opet uvod u naredni.

TEKST:

Četvrtak, 11. januar 2018.

Opšti izbori u BiH završeni: Čestitka Dodiku na pobjedi!

Već danas Miloradu Dodiku čestitam na pobjedi za srpskog člana Predsjedništva BiH, a njegovoj koaliciji na osvajanju vlasti na entitetskom i državnom nivou. Dodikov dogovor sa Trampovom administracijom, a zbog kog je Brajan Hojt Ji podnio ostavku, već danas je neupitan i predstojeći izbori u tom domenu biće tek puka farsa.

U tekstu „Novogodišnja čestitka Dodikovim taocima“najavio sam da će ključna pitanja opštih izbora u BiH biti razriješena do početka proljeća i to u Vašingtonu. Prve reakcije na Dodikovu „provjeru dogovora“ sa Trampovom administracijom u vidu onako spektakularnog obilježavanja Dana Republike ukazuju kako više nema prostora za sumnje i špekulacije.

Obilježavanje Dana Republike Srpske svečenim defileom sa čak 1 800 učesnika, a u dobroznanim uslovima odluke Ustavnog suda BiH i međunarodnih „pritisaka“, možemo okarakterisati kao politički hrabar potez. No, ipak bi to primarno trebalo percipirati kao čin pragmatizma – egzaktnog provjeravanja prethodnih političkih dilova.

Šta je Milorad Dodik tačno provjeravao ovakvom manifestacijom moći povodom Dana Republike Srpske? Na jednoj strani Dodik i Obrad Kesić uopšte ne teje da sa Trampovom administracijom pregovaraju oko daljeg Dodikovog političkog bitisanja, a za kakvo je ključna stvar ukidanje sankcija. Imamo čak i javno potvrđenu prepisku između Dodika i Donalda Trampa (Dodikova pisma).

Na drugoj strani američka ambasadorka Morin Kormak i „zamjenik pomoćnika ko zna čega“ Brajan Hojt Ji zalagali su se za uvođenje „briselskih sankcija“, odnosno za širenje sankcija prema Dodiku. Konkretno, borili su se za Dodikovu potpunu političku eliminaciju.

Prve reakcije različitih centara moći eklatantno su pokazale Dodiku koliko se može pouzdati u dogovore sa Trampovom administracijom. Hojt Ji je shvatio kako je „zaobiđen“ u domenu pregovaranja, pa u konačnici poražen i doista pretvoren u „olupinu“ (kako ga je Dodik nazvao). Zato je i podnio ostavku!

Morin Kormak je odlučila povinovati se volji šefova i iz saopštenja američke ambasade vidimo da samo što Dodiku nije čestitala praznik. Bakir Izetbegović je zalud pozivao Tužilaštvo BiH, ali ova institucija (pod neupitnom kontrolom Amerikanaca) ostala je nijema.

Kad pogledamo izjave (ili „ćutanje“) različitih međunarodnih zvaničnika „briselskih sankcija“ nema ni u naznakama. Dakle, Milorad Dodik je provjerio stvarno stanje stvari i dobio odgovor kakav je priželjkivao.

Daljih sankcija protiv njega neće biti, ukidanje postojećih je sve izvjesnije. Sad sasvim relaksirano može ući u sljedeći projekat koji će mu osigurati izbornu pobjedu, a u pitanju je izmjena Ustava Srpske.

To je sljedeći ustupak koji će Trampova administracija učiniti Dodiku. Daleko bilo da će doći do radikalnih ustavnih izmjena ili bilo kakvih odstupanja od Ustava BiH. Primjera radi promijeniće dvije i po decenije postojeću ustavnu budalaštinu prema kojoj je Sarajevo glavni grad Republike Srpske.

Potom će u ustav uvrstiti entitetko pravo na referendumsko odlučivanje, šta u biti nije u suprotnosti sa Ustavom BiH i međunarodnim pravom. To će javnosti biti predstavljeno kao „ono šta se ne izgovara“, a u pitanju je tek uvrštavanje jednog opštepriznatog demokratskog instrumenta u ustavnu materiju. Pojedine odredbe novog ustava biće predstavljene kao vraćanje oduzetih nadležnosti Republike Srpske, ali će se sve to svoditi na čistu „kozmetiku“.

No, kako god izgledao prijedlog ustavnih promjena u nepovoljan položaj dovodi Savez za promjene. Ukoliko izglasaju prijedlog potvrdiće Dodikovu hrabrost, državotvornost i u konačnici političku dominaciju. Ako glasaju protiv – zna se „izdajnici“.

Za kraj ostaje pitanje: šta Donald Tramp dobija Dodikovim pozicioniranjem kao ključnog političkog aktera. Prvo, obezbjeđuje dalji proces pristupanja BiH u NATO. Ovde treba znati da je NATO u BiH kao garant mira stacioniran još od Dejtonskog sporazuma i danas djeluje u neizmijenom pravnom okviru (samo sa smanjenim snagama).

Druga, mnogo važnija, komponenta dila Tramp-Dodik ogleda se u smanjenju ruskog uticaja u BiH. Ovde valja istaći činjenicu koja je široj javnosti promakla: ugašen je sajt „Fonda strateške kulture“. Zašto? Pa Dodik ga je prestao finansirati.

Za neupućene sajt ovog „fonda“ proizvodio je sve te silne mantre o Dodikovoj sprezi sa Vladimirom Putinom. Tu su objavljivani tekstovi maga geopolitike svjetskog glasa i Putinovog savjetnika Aleksandra Dugina, koji je Dodika veličao do nivoa „čuvara pravoslavlja broj dva“ (odmah iza Putina).

U daljem glavni kolumnisti ovog sajta bili su Dodikov profesor i mentor Nenad Kecmanović, „bezbjednjaci“ Predrag Ćeranić i Dževad Galijašević, Lazanski i slični. Dok nisu doznali za moje stavove o Dodiku urednici su čak preuzimali i moje kritičke tekstove o klanu Izetbegovića ili geopolitičke analize.

No, ovaj sajt je bio „rasadnik“ tekstova o dvije suštinske Dodikove mantre. Prvo o njegovom uticaju kod Vladimira Putina, te, drugo, o ugroženošću Srpske „obojenim revolucijama“ iniciranim iz Sjedinjenih Država.

Brojni proruski i prosrpski sajtovi Srbije preuzimali su tekstove sa Fonda strateške kulture i tako širili ničim utemeljene mantre. E sad je Dodik odlučio da je svemu tome kraj i ugasio ovaj medij. Istovremeno, mogim medijima u Srbiji će prestati pristizati donacije jer Dodiku više nije potrebno njihovo mantranje.

U konačnici sve se svodi na kapital i dominaciju. Sjedinjene Države sve teže se nose sa kinesko-ruskim investicionim, energetskim, industrijskim, tehnološkim i infrastrukturnim projektima. Na tom planu Srbi trenutno igraju iznimno važnu ulogu (nešto slično kao pred Veliki rat), pa je Trampu potreban pouzdan srpski lider koji će diverzivno ili subverzivno djelovati. Nepobitan ekonomski zamajac Srbije nikako ne smije biti prenesen na Bosnu i Hercegovinu.

I kad smo već kod Srbije nije na odmet istaći činjenicu da je kompletan politički vrh Srbije izbjegao prisustvo na Dodikovoj „paradi“. Zašto? Kako sam to davno objavio Aleksandar Vučić je preko tadašnjeg potpredsjednika SAD i svog velikog prijatelja Bajdena dobrano saučestvovao u uvođenju sankcija Dodiku. Zar da danas „uveličava“ Dodikovu pobjedu i svoj poraz?


Piše : Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/