Stojadin Knežević - BiH - Država okovana kriminalom (treći dio)

Uticaj policijskog aparata na kriminalizaciju države

Govoriti o potpunoj kriminalizaciji države a ne govoriti o policijskim strukturama bi bio strašno veliki previd. Ako je iz prethodnog dijela teksta bar djelimično jasna uloga i značaj dva glavna stuba svake normalne-demokratske države pravosuđa i zakonodavstva, te njihova povezanost i udio u stvaranju neodrživog stanja u kojem krupni kriminal upravlja državom Bosnom i Hercegovinom i njenim entitetima, kantonima, gradovima i opštinama, udio, uticaj trećeg državnog temelja - izvršne vlasti i to prije svega segmenta unutrašnjih poslova nesporno je da i taj, vrlo bitan segment države, moramo makar na kratko proanalizirati i rasvijetliti.

To je neophodno zato što je rad i djelovanje, kao i značaj u cijelom projektu opšte kriminalizacije društva ovog segmenta izvršne vlasti možda najvidljiviji običnom građaninu.

Udarna pesnica „krupnih kriminalaca“ je upravo policijski aparat čiji je do nedavni zadatak bio da skloni, zabašuri, izgubi... sve ono što ne treba da se nađe u redovnoj zakonskoj proceduri, u koliko do nje u opšte dođe, taj princip rada je maksimalno egzistirao u nekom ranijem periodu!? Poslednjih nekoliko godina se taj princip rada pomalo promijenio i policijski organi sve više težište odgovornosti prebacuju na prije svega tužilaštvo. I dalje je normalno da se „skloni“ sve što treba u koliko je, ne dao Bog, pod lupom neka „krupnija riba“ ali sve manje se krivičnih djela zadržava u policijskim fiokama.

Često, to što policija dostavi, nije dovoljno tužilaštvu ali to je već njihov problem i sa njim onda oni moraju da se nose. Takva je situacija kod malo „jačih, težih...“ krivičnih djela a posebno privrednog kriminala i opšte pljačke svega što je ova zajednica posjedovala do nesretnih „devedesetih“ godina.

Sjećate li se i jednog  velikog sudskog procesa, pogotovo završenog osuđujućom presudom, za pljačku bilo čega u ovoj državi u kojoj je gotovo sve opljačkano i „oglodano“ do koske?

Ovakvom praksom je stvoren zatvoreni čarobni krug po sistemu „da li je starija koka ili jaje“ a onda je, za „sitnija krivična djela“, pronađeno solomonsko rješenje u tome da je promijenjena zakonska regulativa a prije svega tzv. “sudska praksa” te je kod tih djela a posebno kod „neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga“ sve dovedeno do apsurda.

Naime, dovoljno je da vas optuži da se time bavite bilo ko od sitnih korisnika tih vrsta „usluga“, da mu to napiše policijski službenik u zabilješku, a on potpiše i eto vas na sudu. Naravno da se policijski službenici „potrude“ te pronađu dva-tri takva „ljudska karaktera“ a onda kreće rašamonijada. Vi morate dokazati da niste uradili to što niste uradili a tužioci uz ovakvu „sudsku praksu“ i ne moraju nešto da se trude, čak i ako „montiranim svjedocima“ na sudu „proradi savjest“, pa pod zakletvom odustanu od lažnih policijskih optužbi koje su zbog straha ili nekog svog drugog interesa potpisali.

Tužilac samo treba da kaže da svjedoci sada, na sudu, žele da pomognu optuženom? To što logika govori nešto sasvim drugo je potpuno nebitno, jer ko to tebi želi pomoći ako je već potpisao lažnu izjavu u policiji da si ti nešto uradio sa čim nemaš blage veze!?

Sudu je u “njihovoj praksi” najbitnija izjava jednog policijskog službenika, koji treba samo da kaže da nije bilo nikakve prisile a koji opet ponajviše zbog statistike, ponekad i iz nekih drugih razloga npr. napredovanja u hijerarhiji koje im mogu obezbediti korumpirani političari ili neki drugi “krupni kriminalci”, te njihovi rukovodioci kao poslušnima, ostaju kod svojih montiranih izjava potpisanih od strane najčešće nečim ucijenjenih “ljudskih karaktera”.

Ni jedan materijalni dokaz u ovim procesima nije potreban tužilaštvu?? Tako se stiglo u stanje potpunog “ludila” gdje je “sudska praksa”, što vam mogu potvrditi gotovo svi učesnici pravosudnog sistema, pogotovo još ne korumpirani, svi koji su se našli u ovoj situaciji ili sve to pratili iz profesionalnih razloga, takva da je sudska presuda donijeta i prije suđenja a da je suđenje samo formalnost.

Naravno da se, u koliko je u pitanju stvarno neko ko se bavi ovim poslom, pogotovo za neku “krupniju ribu”, sve uradi da kazna za to bude što minimalnija.

Zašto je sve ovo bitno pomenuti a vezano za policijske strukture? Zato što policijski službenici koji se bave ovim poslom vrlo dobro znaju ko su „velike ribe“ u ovom poslu koje oni ne smiju dirati a da u toj priči oni ne bi bili samo puki „statisti“ te da bi opravdali svoje i ne baš male plate, za naše uslove i stanje, oni onda maksimalno koriste novonastale „uslove i okolnosti“ te sve one, za koje procijene da bi mogli “proći na sudu” kao potencijalni radnici u „neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga“, fino „napakuju“ sa izjavama gore pomenutih „montiranih svjedoka“ i „radnja radi“.

Ovde treba napomenuti i to da se za „potencijalne klijente“ za ovakve procese najčešće odabiraju što siromašniji i mlađi momci, pogotovo ako imaju malo dužu kosu, jer je logično je li, da su svi sa dugom kosom narkomani a svi narkomani su opet potencijalni dileri??? Zlonamjerni kažu da je policija takva, kakav je narod, jer većina našeg naroda upravo tako rezonuje! Poželjno je da budu što siromašniji, da ne bi imali novca da sebi plate odbranu i eventualno time uspore "izvršenje kriminalne pravde".

Sada dolazimo i do, nama već od ranije poznate, stavke koja se zove STATISTIKA a koja je kod policije još važnija nego kod pravosuđa, jer se dobar dio ovih izmišljenih i namještenih procesa i postupaka vodi upravo zbog statistike.

U statistiku ne mogu ući ne samo „krupne ribe“ u ovom poslu, nego i oni koji rade za policiju taj posao a javna je tajna da je slučaj policijskih inspektora iz Banja Luke samo vrh ledenog brijega. Tačno je da su ti policijski službenici trenutno optuženi i da se protiv njih vodi sudski postupak za to što su imali svoju dilersku mrežu za prodaju narkotika ali je veliko pitanje kako će se to sve završiti i da li će oni u opšte biti osuđeni za to!? Prosta je logika da je nemoguće da su oni sve vrijeme, o kome se govori u tom sudskom postupku, radili taj posao a da to nisu znali u rukovodstvu tadašnjeg MUP-a, koji je sada doživio samo kozmetičke kadrovske promjene?

Dobro upućeni u stanje unutar MUP-a, tačnije CJB Bijeljina, su svojevremeno tvrdili da je nakon podnošenja nekoliko krivičnih prijava protiv nekih “osrednjih igrača” u biznisu sa narkoticima na području Bijeljine, od strane tadašnjeg rukovodstva na tim poslovima, izvršeno njihovo “sklanjanje” i smjena?

U koliko bi se kod nas legalizovala upotreba konoplje u medicinske ili neke druge svrhe, u paramparčad bi se raspao projekat fingiranja (glumljenja) borbe protiv kriminala, jer se on bazira na statistici a ona bi ovom legalizacijom, koja je sprovedena u nekim americkim i evropskim državama,“podbacila” za gotovo oko 50%, čime bi se potpuno ogolila “prevara zvana statistika borbe protiv kriminala”?! Zato naši policijski službenici to neće nikada i ni po koju cijenu dozvoliti! Ovako mogu do mile volje izmišljati, podmetati i montirati a onda se “razmetati” statističkim podacima.

Prva stvar koju uoči svaki gost iz bilo koje evropske države, Amerike, Kanade, Australije…  a koji “zaluta” na naše prostore je prisustvo policije “na svakom ćošku”. Često sam bio u prilici da pokušavam dati odgovor strancu i objasniti zašto je to tako. Najčešće sam to pravdao ratom ali morate i sami priznati da dosta neuvjerljivo zvuči to objašnjenje dvadeset godina poslije rata. Mnogi od njih, koji su bili u Latinskoj Americi, su mi se povjerili da ih ta naša slika neodoljivo podsjeća na utiske koje nose od tamo.

Upravo je to pravi odgovor na pitanje kako opisati stanje našeg društva a kroz prizmu naše policije. Policijska, latinoamerička država, još malo pa u sred Evrope. Nigdje više policije, ne kažnjene pljačke bivše društvene a sada državne imovine, ali i ostalog kriminala svake vrste.

I na kraju koja bi evropska policija sebi dozvolila poniženje da im, ispred njihovog sjedišta, gdje je smješten čak i ministar policije, kriminalci u vazduh dignu čovjeka koji je kod njih došao da im prijavi kriminalne radnje, te da godinama kasnije oni ništa ne znaju o tome? Ima li veće sramote od te, za nekoga ko hoće da se policajcem zove?

Nastaviće se…

Za InfoMediaBalkan  Stojadin Knežević, prof., dugogodišnji novinar, medijski radnik i medijski menađžer: Valter-a; Walter-a; Svet-a; Nezavisnih novina; Ekstra magazin-a; Bobar radija; Novinske agencije RS „SRNA“......