Kako se stvarno naoružavaju Hrvatska i Srbija
Hrvatska je kupila 16 helikoptera Kiowa, dva ruska helikoptera Mi 171, njemačke haubice... a Srbija artiljerijska oruđa te najavila modernizaciju raketnog sistema, piše Al Džazira.
U vrijeme kada međusobni odnosi Hrvatske i Srbije dodatno tonu pa se svako malo pojavi neki novi „nerješivi problem“ sve više se priča i o naoružavanju dvije države. Naime, mediji i jedne i druge države proteklih mjeseci puno su pisali o nabavci naoružanja dvije države, a ponajviše o željama s čime bi željeli popuniti svoje vojne arsenale.
Obostrane želje
Tako se u Hrvatskoj već godinama govori o modernizaciji flote ratnoga vazduhoplovstva, helikopterima, mornarici… U isto vrijeme i iz Srbije se čuju slične želje pa se spominje potreba modernizacije vojnog vazduhoplovstva, nabavka helikoptera, artiljerijskih oruđa…
U međuvremenu dio želja je i realizovan pa je Hrvatska tokom zadnjih mjeseci kupila 16 helikoptera Kiowa, dva ruska helikoptera Mi 171, njemačke haubice Panzer, a nabavljena su i Patria borbena vozila. Očekuje se i skora izgradnja prvoga patrolnog broda za potrebe Hrvatske ratne mornarice. Obnova vojnoga vazduhoplovstva za sada ostaje samo kao želja jer novca za tako velik poduhvat nema. Sve dok se novac ne osigura hrvatsko nebo čuvaće MIG-ovi 21, navodi Al Džazira.
Ni u Srbiji nisu samo sjedili pa su tako dužnosnici Vojske obnovili artiljerijska oružja ali i najavili modernizaciju raketnog sistema KUB, haubica 155 mm Nora, samohodne haubice Sora 122 mm, višenamjenskog oklopnog vozila Lazar, desantnih čamaca… Mašta se i o obnovi vojnoga vazduhoplovsta i nabavci novih MIG-ova 29.
Uz sve to situaciju su dodatno zakomplikovale najave vojnih vježbi Vojske Srbije s Vojskom Rusije što se u nekim krugovima shvata kao direktna prijetnja Hrvatskoj.
Analitičari smiruju tenzije
Indikativna je bila i nedavna izjava premijera Srbije Aleksandra Vučića prije službene posjete Moskvi kada je rekao kako u Beogradu budno prate što rade zemlje u okruženju te da ne smiju dozvoliti narušavanje odnosa snaga u regiji.
„Razmišljamo o nabavi borbenih helikoptera jer su neki u okruženju dobili 16 helikoptera Kiowa. Moramo razmišljati i odgovorima na balističke rakete, ne želimo sukobe nigdje i nikada i ni s kim, ali moramo biti spremni”, rekao je Vučić gdje ne kriju da računaju na izdašniju vojnu pomoć Moskve.
O temi naoružavanja nedavno je progovorila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je rekla kako Zagreb uvijek štiti svoju teritoriju, svoje stanovništvo i resurse kao i da susjedne države mogu biti mirne jer Hrvatska ne želi nikoga da napada.
„Hrvatska nikada nije vodila niti će voditi ekspanzionističke ratove. Odluke koje Hrvatska donosi u okviru razvoja Oružanih snaga isključivo su vezane za odbrambene potrebe aktivnosti i nacionalnu sigurnost. Te odluke su usklađene sa saveznicima Hrvatske u NATO-u kako bi Hrvatska preuzela zajedničku odgovornost za zajedničku obranu zemlje, rekla je Grabar Kitarović.
Međutim, za razliku od tabloida i raznih portala koji bombastično govore o naoružavanju vojni analitičari iz Srbije i Hrvatske sasvim drugačije gledaju na te najave.
Dnevno političke svrhe
Analitičar hrvatskog portala Obris – obrana i sigurnost Igor Tabak kaže kako on zapravo ne vidi bilo kakvu trku u naoružavanju Hrvatske i Srbije i to iz jednostavnoga razloga jer nijedna od država nema novca za tako nešto.
„Trku o naoružanju Hrvatske i Srbije treba gledati kroz dnevno političke potrebe i izbora koji se održavaju. Isto tako činjenica je i da je modernizacija naoružanja realna potreba obje države. Primjera radi i Hrvatska i Srbija trenutno raspolažu s avionima koji su stariji od njihovih pilota što dovoljno govori o stanju naoružanja danas u dvije države“, rekao je Tabak.
Dodaje i kako je većina hrvatskog naoružanja nabavljena zapravo tokom Domovinskoga rata, a da srbijansko naoružanje potiče iz vremena bivše države. Prema njegovim riječima ni vojske Hrvatske i Srbije, kao uostalom niti bilo koje države u regiji, ne ulažu ozbiljnije novac u svoje oružane snage nego im čak što više kontinuirano smanjuju
proračune.
Za nabavljene helikoptere Kiowe, Tabak kaže kako su oni zapravo bili vojni višak i američkoj kopnenoj vojsci gdje su bili otpisani.
„Za nekakav ozbiljniji vojni šoping trebalo bi izdvojiti minimalno sto milijuna eura kojih nema. Nema niti fondova za nabavku naoružanja. Pri tome treba znati i kako nitko ništa od modernoga naoružanja ne poklanja“, ističe Tabak.
Vježbe s Rusijom nisu sporne
Svoje tvrdnje pojašnjava na način da je novac koji je Hrvatska izdvojila za modernizaciju MIG-ova 21 dovoljan za nabavku tek pola jednoga modernoga vojnoga aviona. Ukazao je i na činjenicu da Srbija ipak ima puno jaču vojnu industriju nego Hrvatska pa tako da posjeduju i proizvodne kapacitete, pogone za istraživanje i razvoj… Međutim,
kronično se pojavljuje nedostatak novca pa tako vojna industrija Srbije ima jako puno planova i prototipova ali malo toga ode u serijsku proizvodnju.
Tabak ne vidi ništa spornoga niti u vojnim vježbama koje Vojska Srbije ima s Rusijom ističući kako zapravo vojske Srbije i Hrvatske imaju odličnu suradnju.
„Dvije vojske zapravo surađuju mnogo bolje nego dnevna politika. Uostalom i Aleksandar Vučić je kao ministar obrane posjetio Zagreb“, istakao je Tabak dodajući kako je svaka vojna vježba svojevrsno pokazivanje mišića.
Podsjeća i na niz vježbi koje je Vojska Srbije imala s NATO vojskama gdje su sudjelovali i pripadnici Hrvatske vojske.
Slično razmišlja i srbijanski vojni analitičar Aleksandar Radić koji kaže kako pojedini tabloidi iz obje države vještački grade sliku o nekakvoj utrci u naoružanju koja zapravo nije realna niti trenutno moguća. Prema njegovim riječima i Zagreb i Beograd raspolažu s skromnim sredstvima za potrebe opremanja oružanih snaga ali i da cijela priča staje kada se zna da je Hrvatska punopravna članica EU i NATO dok je Srbija miljama daleko od toga.
Izvor: Al Džazira
