Tako je umro Niče: Posljednji dan života velikog filozofa
Prevelika inteligencija imala je i svoju drugu stranu - sklonost ludilu koje je na kraju obuzelo velikog filozofa.
Veliki njemački filozof, pjesnik, kompozitor i klasični filolog Fridrih Vilhelm Niče rođen je 15. oktobra 1844. u Prusiji, a svojim radom istakao se kao jedan od najuticajnijih mislilaca u istoriji.
Niče je 3. januara 1889. doživeo potpuni nervni slom. Nakon što je prouzrokovao pometnju na ulicama Torina, prišla su mu dva policajca. Šta se tačno dogodilo nije poznato, ali priča koja se često ponavlja jeste da je filozof bio svjedok udaranja konja na trgu Karlo Alberta. On je dotrčao do životinje, stavio joj ruke oko vrata da bi je zaštitio, a zatim kolabirao.
https://www.youtube.com/watch?v=Fzp7iCaWNvE
Sljedećih nekoliko dana slao je kratka pisma nekolicini prijatelja poznata kao “Pisma ludila”, uključujući Kozimu Vagner i Jakoba Burkharta. Većina pisama potpisana je imenom "Dionysos", iako se na nekim od njih nalazi ime "der Gekreuzigte", što znači "Raspeti".
Svom bivšem kolegi Burkhartu napisao je: "Stavio sam Kaida u okove. Takođe, prošle godine sam bio razapet od strane njemačkih ljekara na vrlo tegoban način. Vilhelm, Bizmark, i svi drugi antisemiti su ukinuti".
U dodatku je naredio njemačkog caru da ode na put u Rim gdje će ga strijeljati, i pozvao sve evropske sile da preduzmu vojnu akciju protiv Njemačke.
Njegova mentalna bolest prvobitno je dijagnostikovana kao tercijarni sifilis, u skladu s medicinskim saznanjima tog vremena. Iako većina analitičara Ničeovioh djela smatra da nervni slom nije bio vezan za njegovu filozofiju, pojedini je dovode u vezu s rivalstvom koje je imao s Rihardom Vagnerom.
Niče je prethodno napisao: "Svi vrhunski ljudi su neodoljivo privučeni tome da odbace bilo kakav teret moralnosti i uokvire nove zakone, a ako već nijesu stvarno ludi, nema alternative nego da sami sebe izlude ili se pretvaraju da su ludi".
Jedno od objašnjenja njegovog ludila jeste i rast retro-orbitalnog menigioma, što može da bude uzrok demencije. S druge strane, pojedini stručnjaci tvrde da ludilo može da bude rezultat trovanja živom koja se tada koristila za liječenje sifilisa.
Niče je 1898. i 1899. pretrpio bar dva moždana udara koji su ga ostavili paralizovanog, nesposobnog da hoda ili govori. Nakon što je obolio od upale pluća, doživio je još jedan moždani udar i preminuo u avgustu. Sestra Elizabeta ga je sahranila pored njihovog oca u crkvi kod Licena.
Izvor: CdM
