Dječak preminuo na rukama Djeda Mraza

Najtužnija praznična priča došla nam je iz američke države Tenesi, gdje je, ne dočekavši praznike, maleni petogodišnjak preminuo na rukama Djeda Mraza.

Djeda Mraz, vremešni Erik Šmit-Macen, kao i obično tog dana igrao je svoju ulogu u jednom od supermarketa.

„Kako sam stigao kući sa svog uobičajenog rada, sačekao me je poziv od strane medicinske sestre koja radi u lokalnoj bolnici. Plačnim glasom mi je saopštila da u jednoj od soba leži petogodišnji dječak na samrti koji je veoma uplašen da neće živjeti do Božića“ - priča Erik.

Eriku je trebalo petnaestak minuta da stigne do bolnice. Nije imao vremena ni da obuče svoj najljepši kostim, ali njegova gusta bijela brada i veliki stomak su bili dovoljni za ispunjenje poslednje želje.

Pred vratima bolničke sobe majka dječaka mu je dala poklon koji će kao Djeda Mraz da uruči malenom dječaku.

Bolnička soba odisala je tugom. Maleni krevet, u njemu još manje nevino biće.. Ipak, veseli osmijeh na licu petogodišnjaka.

Dječak, ugledavši Djeda Mraza, smogao je toliko snage da mu postavi , za njega najvažnije pitanje: Gdje će da ode kad umre?

Šmit ga je pogledao i najnežnijim glasom odgovorio: “Ti si prvi Djeda Mrazov vilenjak i tu si dobrodošao“.

Dječak se potom pridigao da ga zagrli i postavio mu posljednje pitanje: "Djedice, možeš li da mi pomogneš?" Par sekundi kasnije je preminuo.

- Kada sam osetio da ga život napušta, pogledao sam gore, suze su mi se slivale niz lice i pogledao sam prema hodniku i tada je njegova majka počela da vrišti - rekao je Šmit.

Dječakova porodica je bila na hodniku jer ih je zamolio da izađu iz prostorije ako će da plaču za vrijeme njegove posjete.

Šmit koji je inženjer mehanike, radi kao Djeda Mraz već šest godina. Za to vrijeme, već je četiri puta posjetio djecu na samrti.

- Maleni dječaci i djevojčice ne razumiju šta je smrt, ali znaju šta je Božić i znaju da se tada zabavljaju, izjavio je.

- Ovaj dječak je bio više zabrinut što će propustiti Božić nego što će umrijeti. Sve što je znao je da se ne osjeća dobro. Tragičan epilog je naveo Šmita da zauvijek napusti ovaj posao. Ali, već sljedećeg dana kada je vidio osmijehe neke druge djece shvatio je koliko je važan njegov posao.

I za djecu, ali i za njega samog.

Izvor: Nezavisne novine