Priča o Nataliji, najvećoj Puškinovoj ljubavi i muzi
Bila je muza velikog ruskog pjesnika, žena koja je smirila njegovu nemirnu prirodu i ona zbog čije ljubavi se umiralo. Upamćena je kao velika fatalna ljubav pesnika Aleksandra Sergejeviča Puškina, Natalija Nikolajevna Gončarova, piše Lola magazin.
Rodila se 1812. godine u Tambovskoj oblasti gdje je njena porodica živjela za vrijeme okupacije Moskve od strane Napoleonovih snaga. Potiče iz porodice uglednih trgovaca i industrijalaca koji su se bavili proizvodnjom papira.
Kada je njena porodica odlučila da se preseli u Moskvu, Nataliju su ostavili na povjerenje njenom dedi. Sa njim je provela djetinjstvo na imanju.
U međuvremenu joj je otac duševno obolio i porodica je zbog toga živjela veoma teško. Međutim, Natalija je rasla daleko od toga okružena bezgraničnom ljubavlju i pažnjom. Imala je sve i odrastala je u raskoši. Ipak, nijesu samo materijalne stvari ispunjavale njenu svakodnevicu.
Deda joj je bio obrazovan čovjek, govorio je njemački, francuski i engleski jezik, pisao stihove na ruskom jeziku i svirao violinu i violončelo. Veoma je cijenio obrazovane ljude, te joj je priuštio školovanje. Od najranijeg djetinjstva je učila da piše, čita i govori francuski jezik. Uz pomoć svog dede izrasla je u pravu damu koja je od prvih djevojačkih dana uživala pažnju i poštovanje muškaraca.
Sa svojih 16 godina na jednom balu upoznaje proslavljenog ruskog pisca Puškina. On je već tada imao reputaciju čovjeka koji se lako zaljubljuje ali i koji brzo zaboravlja žene. Međutim, od prvog susreta sa Natalijom sve je bilo drugačije. Bila je dama finih manira, obrazovana, raskošna i lijepa. Odmah je shvatio da sa njom želi da provede ostatak života, pa je i zatražio njenu ruku.
Natalijina majka se isprva protivila ovom braku smatrajući da je ona isuviše mlada za brak i porodicu. Međutim, Puškinova upornost je pobijedila i dobio je odobrenje da se oženi lijepom djevojkom.
Natalija i Puškin vjenčavaju se 1830. godine. Navodno su se na samom vjenčanju odigrali događaji koje je Puškin odmah protumačio kao loš znak. Prvo su krst i jevanđelje pali na pod, a zatim se svijeća koju je držao pjesnik ugasila.
Živeli su u Moskvi, a kuća u kojoj su živjeli danas je muzej posvećen velikom pjesniku. Ispred muzeja je spomenik Natalije i Puškina.
Sa Natalijom je Puškin dobio četvoro djece. Od samog početka je bio opčinjen njom. Za njega je ona bila idealna žena i majka. Nije mu smetalo to što je voljela raskošan život, zabave i tražila luksuz. Uspjeh svog supruga nije mnogo cijenila i nikada nije čitala njegove knjige, ali on je nju takvu volio. Međutim, njena ljepota i prefinjenost su često privlačili pažnju muškaraca, a sa tim se ruski pjesnik teško borio.
Presudan za njega je bio susret Natalije i Žorža Dantesa, francuskog emigranta koji je služio u ruskoj gardi. To što je Dantes javno zavodio njegovu ženu, a njega ismijevao razljutilo je Puškina. Izazvao ga je na dvoboj. Taj dvoboj za čast i ljubav svoje žene biće posljednji Puškinov životni dvoboj. Pogodio ga je prvi metak, a poslije dva dana je umro od zadobijene rane.
Natalijin život posle Puškinove smrti
Sedam godina nakon Puškinove smrti, Natalija Gončarova se udala za generala Petra Petroviča Lanskog. U tom braku je dobila još tri ćerke. Lanski je bio dobar čovjek pa je i djecu iz Natalijinog braka sa Puškinom volio i odgajao kao svoju. I u ovom braku je bila veoma voljena i poštovana.
Natalijina smrt
Bolovala je od plućne bolesti, a ni njeno srce nije bilo zdravo. Porodica je veoma voljela pa su se trudili da je liječe na najbolji način. Liječila se i u Rusiji i van nje. Međutim, od upale pluća se nije mogla oporaviti i umrla je 1863. godine u Petrogradu.
Kako su njena djeca kasnije govorila, iako se preudala i bila voljena i poslije Puškinove smrti, nikada taj dvoboj nije preboljela.
Do kraja života je patila za ruskim pjesnikom. Petkom nigde nije izlazila i ništa nije jela. Na taj način ga je žalila i odavala mu počast.
Izvor: CdM
