Gacko - Taoci i slava grada


Gacko - Taoci i slava grada

Danas Gacko obeležava slavu grada. Ona se, kao i sve druge pojave, može posmatrati kroz formu i suštinu. Forma će, u vidu litije, kulturno-umetničkog programa i prigodnog obraćanja zvaničnika, biti zadovoljena. Suština, na žalost, ukazuje da za njega malo ko mari. Sa ožiljcima, oronuo i zapušten, dočekuje svoj svečani dan.

Ožiljci grada

Sve je stvar percepcije.

Iz ugla izvođača, Gacko je obećani grad. Možete da isečete glavne gradske ulice u froncle i da ga, tako unakaženog, danima ostavite da stoji. Nema sankcija, nema protesta. Vi, možda, imate neki drugi angažman koji ne toleriše čekanje, pa radnike tamo prebacite. Jer, Gacko može da trpi. Uostalom, preduzeće “Antikorozija” koja je narečeni reparator saobraćajnica, svoj poslovni uspeh i baštini iz opštinskog budžeta.

A što se tiče njene ekspeditivnosti, može se konstatovati da je izostalo priznanje Ginisove knjige rekorda budući da spada u šampione dugog pravljenja kratkog trotoara.

Naime, ovom preduzeću je trebala čitava godina i mesec dana da izgradi 800 metara staze. I prava je šteta što nije ušlo u istoriju. Koliki je to podvig možemo samo da naslutimo poređenjem sa legendarnom prugom Brčko-Banovići koja je napravljena za pola godine, a imala je dva tunela, 22 mosta i bila duga 92 kilometra. Ali, u proteklih 70 godina su napredovali i tehnika i tehnologija, a očigledan rezultat progresa je “Antikorozija”.

Iz ugla građana, Gacko je grad u kome se trpi i čeka. Vodovod, kanalizacija, obilaznica, bazen, sportska dvorana, park, šetalište, zeleni pojas, severni obodni kanal, pristojan život i manje zagađenja.

To je grad u kome elementarne stvari nisu rešene, a sami tim ni potrebe građana zadovoljene.

Vode u nekim delovima nema po pola godine. Kanalizacija se nesputano razliva u polje, ponegde teče i pored puta, mirisom ne dozvoljavajući da se zaboravi na njeno prisustvo. Nema obilaznice, dovoljno parkinga, fontana, parkova, šetališta, pa ni uređenog trga.

Odaje utisak grada sa posebnim potrebama, hendikepiran ad hok odlukama i priručnim rešenjima. Troši, a ne popravlja nasleđeno. Potomcima u amanet ne ostavlja ništa. Osim iskopane jame i unakažene prirode. Doduše, i potomaka je sve manje. Za osam godina broj osnovaca se smanjio za trećinu, tačnije, za 327.

Ali, zato ima sve više oboljenja, starih i nemoćnih. No, ni za njih, kao ni za komunalne probleme, nema rešenja.

Na čelo litije će stati oni koji su prethodnih decenija odlučivali i radili da grad dobije današnji izgled. Pravljen više po meri izvođača, nego građana. Uostalom, kome se ne dopada, može da se seli, tiha je poruka onima koji pružaju otpor. Zato se u protekle tri godine 235 ljudi zvanično ispisalo sa spiska stanovnika opštine. Taj broj je, dakako, veći, jer se nisu odjavili svi koji su otišli.

Što se tiče građana, oni utehu mogu da nađu na dva mesta. Ili gledajući u vedro nebo na kojem nema smeća, razrovanih ulica, promašenih projekata i lažnih obećanja ili da se zagledaju u istoriju u kojoj su bili junaci - ponosni, hrabri, odvažni, beskompromisni.

Pitanje je - Kako su postali taoci? Ipak je preteško za ovaj svečani dan.


Piše: Milanka Kovačević

Izvor: Direkt-portal.com