Trajna privlačnost teorija zavjere

U određenim djelovima Amerike, dijagnoza malih boginja se širi u do sada nezabilježenim razmjerima. Tokom 2017. bilo je 58 potvrđenih slučajeva ove bolesti u Minesoti - što je najveća epidemija zabilježena u toj državi u posljednjih 30 godina. Slično tome, velika epidemija je 2008. izbila u Kaliforniji, za koju se smatralo da potiče od jednog sedmogodišnjeg dječaka, koji nije bio vakcinisan.

Manje od deset godina ranije, male boginje su bile uglavnom istrijebljene u SAD. Njihovo postepeno pojavljivanje se, prema mišljenju istraživača, može direktno pripisati ljudima koji odbijaju da se vakcinišu. 

Prije nego što su uvedene vakcine protiv malih boginja 1963, dešavalo se da bolest bude smrtonosna. Tokom 1960-ih godina, bilo je nekoliko miliona slučajeva, hiljade hospitalizacija i 500 smrtnih slučajeva svake godine.

U međuvremenu u Australiji, u izvještaju iz 2016. navodi se da su 23 smrtna slučaja od niza bolesti mogla biti spriječena vakcinacijom između 2005. i 2014. Vakcine su bile dostupne.

Oni koji se ne vakcinišu, svjesno donose takvu odluku. Nazivaju ih „anti-vakcineri“ i oni u velikoj mjeri vjeruju da su vakcine škodljive - i često, da farmaceutske kompanije (i drugi) zataškavaju štetne efekte vakcinacije. To je samo jedna od mnogih teorija zavjere uprkos naučnim dokazima. 

Slično tome, ljudi koji negiraju postojanje klimatskih promjena su ubijeđeni da se Zemlja ne zagrijava, a pojedini tvrde da naučnici falsifikuju dokaze. 

Mada su neke teorije zavjere relativne bezopasne - poput onih da je NASA lažirala spuštanje na Mjesec ili još bizarnije da je član Bitlsa Pol Makartni davno umro a da je dvojnik zauzeo njegovo mjesto - druge mogu biti veoma škodljive.

Sa novim saznanjima, istraživači su sve bliže tome da razumiju faktore koji utiču na usvajanje teorija zavjere. Nadaju se da će im to pomoći da umanje neke realne opasnosti i društvene podjele koje podstiču teorije zavjera.

Teorije zavjera nisu ništa novo. Još od 3. vijeka, u navodno izgubljenom Jevanđelju po Filipu navodi se da su Isus i Marija Magdalena bili vjenčani, mit koji je poslužio kao zaplet u Da Vinčijevom kodu.

Neke od skorijih teorija zavjere su one u kojima se poriče da se holokaust ikada dogodio. Oni koji vjeruju u to tvrde da, uprkos obilju dokaza, nacisti nisu ubili šest miliona Jevreja za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Pitanje koje psiholozi poput Karen Daglas, profesorke na Univerzitetu u Kentu, postavljaju jeste zašto takva vjerovanja istrajavaju? 

Ne postoji jednostavan odgovor. Imajući u vidu obilje teorija zavjera i činjenicu da polovina američkih građana vjeruje makar u jednu od njih, ne može se utvrditi zajednički činilac "profila" osobe koja vjeruje u njih. Ko u jednom trenutku nije želio da vjeruje da je njegov omiljeni umjetnik i dalje živ? Elvis Prisli i Tupak Šakur su obojica bili tema ovakvih debata. 

"Na određenom nivou svi imamo predispoziciju da budemo sumnjičavi ili nepovjerljivi prema vladi“, kazala je Daglas. Sa perspektive evolucije razumljivo je da smo oprezni kada su u pitanju grupe ili ljudi koje ne razumijemo.

Međutim, kada je Daglas dublje ušla u problematiku, počela je da otkriva niz faktora zbog čega neke ljude teorije zavjere privlače više nego druge. Kao prvo, oni izgleda da imaju urođenu i skoro narcisoidnu potrebu da budu jedinstveni, pokazala je jedna studija. To je potreba da jedna osoba osjeća kao da ima pristup inače nedostupnoj informaciji ili alternativnom „tajnom objašnjenju“ o određenim dešavanjima u svijetu.

Kao što je akademik Majkl Bilig naveo 1984: "Teorija zavjere nudi priliku za sticanje skrivenog, važnog znanja kako bi onaj koji vjeruje postao ekspert koji posjeduje znanje koje nemaju čak ni takozvani stručnjaci“. 

Odgoj takođe ima važnu ulogu. Pojedinci koji su odrastali u nesigurnom okruženju ili su imali negativan odnos sa jednim od roditelja skloniji su da vjeruju u teorije zavjere. 

Činjenica da toliko ljudi odlučuje da vjeruje u teorije zavjere nosi potencijalno opasne posljedice, uprkos činjenici da su neke od njih apsurdne pa čak i smiješne. Klimatski skeptici se, na primjer, neće truditi da smanje emitovanje štetnih gasova i neće podržati političare koji se zalažu za to. 

Slično tome anti-vakcineri doprinose širenju bolesti, koje mogu naškoditi ili čak usmrtiti najmlađe ili one sa narušenim imunim sistemom. Ovo su realne posljedice jednog doba u kojem postoji „oluja dezinformacija“ i u kojem se podriva plemenitost istine, kazao je profesor Stiven Levandovski. 

Izgleda da ne postoji lak način da istina dominira. Naučnike naročito frustrira to što prezentovanje tačnih činjenica koje „opovrgavaju“ teoriju zavjere obično ne pomaže. Zapravo često se dešava da to samo pojačava uvjerenja teoretičara zavjere. 

Levandovski je otkrio da što snažnije osoba vjeruje u zavjeru, manja je vjerovatnoća da će vjerovati u naučne činjenice. Vjerovatno će misliti da je osoba koja pokušava da ih urazumi dio zavjere.

"To zapravo znači da se svaki dokaz protiv teorije zavjere interpretira kao dokaz u njenu korist“, kazao je Lavendovski. 

Ovo naglašava razmjere polarizovanog svijeta u kojem živimo. Studija o načinima na koji se šire teorije zavjere na internetu, pokazala je da ne postoji preklapanje onih koji dijele naučne vijesti i onih koji dijele teorije zavjere ili lažne vijesti.

"Živimo u zvučno izolovanim sobama“, kazao je fizičar Dejvid Grajms sa Kraljičinog univerziteta u Belfastu. Njega su u naučnim radovima toliko često trolovali teoretičari zavjera da je on razvio algoritam kako bi pokazao koliko je malo vjerovatno da se velike tajne čuvaju duže vremena. Što više ljudi učestvuje u zataškavanju, to će se tajna brže otkriti, utvrdio je.

I mada ne postoji jednostavno rješenje, istraživanje o psihologiji iza teorije zavjere je dobar početak. Poznato nam je da je ideologija jedne osobe često povezana sa njihovim uvjerenjima. 

Najsnažniji predznak poricanja klimatskih promjena je ideologija slobodnog tržišta, utvrdio je Levandovski. Kroz radove profesorke Daglas i njenih kolega takođe su utvrđeni faktori zbog kojih su ljudi podložniji da vjeruju u nešto bez dokaza. Potrebno je da shvatimo da nas "privlače šeme“, čak i kada ih nema, kazao je Grajms.

"Realnost je da živimo u nasumičnom univerzumu. Pred iskušenjem smo da tražimo naraciju, ali ona ne postoji, nema ujednačenih talasa, samo povezujemo tačkice u pijesku“, kazao je Grajms. 

Mada je upravo tehnologija stvorila toliko zvučno izolovanih soba i mjehura, ona nam može pomoći da ih prevaziđemo. U okviru jednog eksperimenta u Norveškoj uveden je kviz kako bi se pobrinulo da su osobe razumjele šta su pročitale prije nego što su mogle da komentarišu članak. To može pomoći ljudima da se „smire“ prije nego što počnu da šire nasumičnu buku, kazao je Levandovski.

Još jedna strategija koja bi mogla da pomogne je edukacija ljudi kako bi bolje razumjeli pouzdane izvore, kao i utvrđivanje odgovornosti javnih ličnosti kada šire dezinformacije. Nekoliko internet sajtova za provjeru informacija i novinara je ovo već pokušalo, ali nije uvijek efikasno.

Grajms je utvrdio da ljudi koji su „ogrezli“ u svojim uvjerenjima teško mijenjaju mišljenje, ali se dokazima može uticati na one oni koji „nisu toliko posvećeni“. 

Na kraju, svi treba da više obraćamo pažnju na ono što objavljujemo na društvenim mrežama. Ljudi često dijele naslov, koji zvuči inteligentno, a da prethodno ne pročitaju sadržaj članka. 

"Jednim klikom možemo doći do svih informacija, a opet smo opsjednuti ispraznom fikcijom“, kazao je Grajms. Upravo zbog toga se dezinformacije i teorije zavjere tako lako šire. To znači da ne možemo uvijek vjerovati u sve što pročitamo ili čujemo. Ukoliko nešto zvuči neobično ili konstruisano, onda je vjerovatno upravo takvo.

Utješno je vjerovati da moćnici stoje iza nasumičnih događaja

Studije su pokazale da teorije zavjere pomažu ljudima da nađu smisao kada osjećaju da im izmiče kontrola, ili su uznemireni i osjećaju se bespomoćnim ukoliko su ugrožene njihove potrebe.

Ljudima je teško da prihvate da živimo u svijetu u kojem se dešava nasumično nasilje, poput masovnih ubistava. Zbog toga, prema mišljenju profesora sa Univerziteta u Bristolu Stivena Levandovskog, pojedinim ljudima je psihološki utješno da vjeruju da su „moćnici“ iza nasumičnih događaja. Ljudi su bukvalno „ovisni od odgovora“, pokazala je jedna studija.

Uzmite na primjer pucnjavu u Las Vegasu 2017. godine, najsmrtonosnije masovno ubistvo u istoriji SAD u kojem je stradalo 58 osoba. 

Okrivljivani su muslimanski teroristi, nasilna grupa Antifa, a čak je sugerisano da se radi o ritualu žrtvovanja tajanstvenog društva Iluminati.

Zapravo, zločin je počinio 64-godišnji Amerikanac, Stiven Pedok, a njegov motiv je ostao nepoznat. 

"Ne dopada nam se činjenica da se nešto loše može dogoditi iznenada, stoga je psihološki utješno ljudima da vjeruju u dobro organizovanu zavjeru moćnih ljudi“, kazao je Levandovski.

Izvor: Bi-Bi-Si/Prevela i priredila: Nada Bogetić