Traži brata Aleksandra devet hiljada dana - Potresna životna priča Tatjane iz Kozarske Dubice

Traži brata Aleksandra devet hiljada dana - Potresna životna priča Tatjane iz Kozarske Dubice

Ove godine navršava se 25 godina od kada se Aleksandru (Nikole) Grgiću iz Kozarske Dubice izgubio svaki trag, a njegova sestra Tatjana Obućina bezuspješno pokušava saznati istinu i razriješiti ovu misteriju.

U ispovijesti za Srpskainfo Tatjana kaže da je sa Aleksandrom (rođen 22. novembra 1967.) posljednji put razgovarala telefonom sredinom oktobra 1995. godine.

On je u to vrijeme bio u Beogradu, prethodno više puta ranjen u ratu kao pripadnik Dubičke brigade i Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske. Tamo je, kaže njegova sestra, otišao na kraći oporavak od rata i ratnih strahota.

– Javio mi se telefonom, kazao da je dobro i da će prvim autobusom krenuti kući. Savjetovala sam ga da ostane još malo u Beogradu jer je kod nas ovdje bilo haotično i neizvjesno, nije se znalo ko će gdje ostati ili će morati u izbjeglištvo. Nije me poslušao rekavši da će on svakako doći kući i da ćemo se uskoro vidjeti – ispričala nam je Tatjana.

Ipak, Aleksandar nije došao kući, kao što je obećao sestri. Nije se javio njoj kao ni roditeljima Nikoli i Višnjici koji su nekoliko godina kasnije umrli ne dočekavši da vide niti saznaju sudbinu svoga sina jedinca.

– Sve sam učinila i činim i dalje da bih saznala šta se tada desilo. Od toga ne odustajem. Prema mojim saznanjima, on je u jedinicama Željka Ražnatovića Arkana, nakon razgovora sa mnom, dospio u Krajinu, vjerovatno u okolinu Sanskog Mosta i Ključa. Ja vjerujem da je on tu bio jer su mi njegovi saborci to potvrdili, mada zvaničnih evidencija o tome nema – smatra Obućina, iznoseći pretpostavku da je njen brat posljednji put viđen u mjestu Vrhpolje.

Razočarana je što gotovo nigdje, u republičkim, državnim i drugim institucijama za nestale, nije dobila pouzdane informacije niti adekvatnu pomoć u porodičnom traganju za Aleksandrom.

– Moji roditelji nikada nisu dobili potvrdu niti bilo kakav dokument da je Aleksandar poginuo, nestao, da je živ ili mrtav, ništa. Njega nema u ratnim evidencijama. Išli smo, prvo roditelji, a poslije toga i ja, na sve ekshumacije u Krajini, davali uzorke za DNK, lavovski se borili da saznamo bilo šta, ali uvijek nailazimo na zid šutnje, neznanja, nedovoljnu angažovanost… Dvije i po decenije vodim samostalnu istragu jer ne odustajem od svoje borbe, isključivo da saznam šta se sa mojim bratom dogodilo – naglašava Obućina, iznoseći pojedinosti svoje lične i porodične drame.

– U Sud sam morala voditi Aleksandrove i naše prijatelje, dvojicu humanih ljudi da posvjedoče, da potvrde da je on umro. Roditelji su tek 2006. godine stekli status porodice poginulog borca, a 11 godina prije toga prošlo je u dokazivanju i traganju za istinom koja je veoma bolna – kaže Tatjana suznih očiju, vidno potresena u opširnoj ispovijesti za Srpskainfo.

Podsjeća da od bratovog nestanka uporno traga, sakuplja kockice zagonetnog ratnog mozaika na osnovu svjedočenja, dokumenata, samostalne istrage koju uporno vodi.

– Mnoge ljude sam zvala, putovala u Beograd i Srbiju, tragala u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, u inostranstvo jer sam odlučna da saznam istinu, gdje je nestao, šta se dogodilo, pod kojim okolnostima. Razočarana sam u mnoge, posebno pojedince i institucije plaćene da istražuju, da sarađuju sa mnom kao i drugim porodicama koje su doživjele sličnu sudbinu a oni to ne rade – u očaju ali odlučna da istraje u traganju za bratovom sudbinom, kaže Tatjana Obućina iz Kozarske Dubice.

Apel

Tatjana Obućina apeluje da joj pomognu i čitaoci portala Srpskainfo, ukoliko bilo šta znaju o njenom bratu Aleksandru, nekada uspješnom sportisti i rodoljubu iz Kozarske Dubice.

Svaki trag ka istini, kaže, za nju je veoma dragocjen kako bi konačno riješila porodičnu enigmu dugu više od 9.000 dana.

Izvor: srpakainfo.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks