U Srbiji ove poslove niko ne želi da radi, a plate su i do hiljadu evra!


U Srbiji ove poslove niko ne želi da radi, a plate su i do hiljadu evra!

U Kladovu postoji 60 slobodnih radnih mesta sa neto platom od oko 650 evra (900 evra bruto), ali za njih se niko ne prijavljuje – ova vest je jedna od glavnih protekle nedelje, ali lako zaboravljamo da to uopšte nije jedini slučaj.

I kao što u Kladovu, gradu sa prosečnom platom od 46.178 dinara (podatak iz avgusta 2018.), niko neće da radi posao varioca i brodomontera za 77.000 dinara, tako i u Srbiji, gde je prosečna plata u avgustu bila 49.773 dinara, a stopa nezaposlenosti 11,9 odsto, postoji nemali broj poslova za koje jednostavno nema interesovanja ili nema kandidata, uprkos, za našu zemlju, dobrim uslovima.

Da ljudi ne žele da rade ni za 1.000 evra, potvrđuje primer poslodavca iz Mrčajevaca kod Čačka, koji je tražio varioca za mesečnu platu koja može da dostigne tu magičnu brojku, uz još plaćene stan i hranu, kaže Igor Avramović, osnivač sajta “Klik do posla”.

– Imali smo primer poslodavca koji je za naše uslove imao stvarno dobru ponudu – smeštaj, hranu i platu koja može da dostigne 1.000 evra mesečno, ali kandidati su se slabo javljali. Inače smo primetili da su deficitarna zanimanja u zanatima za koje je potrebna stručna obuka – teško se nalaze bravari, zavarivači i obućari. Imali smo primer iz Beograda, gde je poslodavac tražio obućara za platu od oko 80.000 dinara, i u celoj prestonici nije mogao da nađe odgovarajućeg kandidata, pa je na kraju zaposlio penzionera sa juga Srbije, kome je platio da doputuje u Beograd da radi za njega – dodaje Avramović.

On dodaje i da se poslodavci često žale da im na oglase konkuriše “mali broj stručnih kandidata” i primećuju da jednostavno za pojedina zanimanja nema dovoljno obučenih radnika.

Uprkos tome što i dalje imamo nizak procenat visokoobrazovanih, najviše nam fale – radnici niskokvalifikovanih zanimanja, potvrdio nam je i Miloš Turinski, PR sajta “Infostud”.

– Tu postoji veliki deficit kadrova i stalni konkursi na koje se niko ne javlja – objašnjava Turinski.

Prema podacima Infostuda, najpotrebniji i najdeficitarniji su vozači i kuvari.

Vozač u Srbiji zaradi 500 evra, a u EU pet puta više

– Jedan vozač u Srbiji može da zaradi 500 evra prosečno, dok to u zemljama Evropske unije i pet puta više, dakle negde oko 2.500 evra – priča Turniski i dodaje da su kuvari takođe zanimanje koje se traži kod nas, ali naši poslodavci nisu spremni da odvoje dovoljno novca da plate obučene radnike.

Kad su u pitanju kuvari, koji su specifična i dobro plaćena grupa u oblasti ugostiteljstva, postoji nekoliko kategorija, kaže Miloš Turinski.

– Prvo su pomoćni kuvari čija plata se na našem tržištu kreće od 25 do 35 hiljada dinara. U drugu kategoriju spadaju obični kuvari, čiji raspon zarade u našoj zemlji ide od 50 do 80 hiljada dinara, dok za šefove kuhinja plate se kreću od 80 do 100 hiljada. To nije mnogo, ali da je svakako manje nego što oni mogu da dobiju u inostranstvu. Postojao je jedinstven slučaj, kada je jedan naš poslodavac nudio do 900 do 3.000 evra kvalifikovanom kuvaru da dođe da radi u njegov restoran, u zavisnosti od njegovog znanja, svestan koliko je taj posao na ceni – kaže Turinski i ističe da ostali poslodavci daju primanja koja su visoka za Srbiju, ali nedovoljno visoka u odnosu na ponudu u inostranstvu.

Iza ovih zanimanja, još se traže zanati koji imaju veze sa automobilima, poput automehaničara, autolimara i varioca.

Sva ta zanimanja dobijaju solidne plate kod poslodavaca, ali se malo ko odaziva na oglase i to iz dva razloga. Jedan je što se obično odlučuju da rade samostalno, a drugi što često odlaze u “obećanu zemlju” za automobilsku industriju – Češku. Tamo je izrazito niska nezaposlenost, razvijena je ova grana industrije i plate su značajno više.

Igor Avramović sa sajta “Klik do posla” kaže da “postoji oskudica za kandidatima u oblasti turizma i ugostiteljstva”, međutim, to nije zbog nedostatka obučenih kadrova.

– Ta nesrazmera u ponudi i potražnji u ugostiteljstvu je više proizvod slabe ponuda poslodavca, jer kada je plata bolja imamo jasan veliki rast broja kandidata koji se jave za to radno mesto – kaže Avramović.

Ko je odgovoran?

Iz Infostuda situaciju sa kadrovima u Srbiji tumače na dva načina. Prvi razlog je što većina niskokvalifikovanih radnika smatra da su ponuđeni poslovi niže plaćeni od njihovih očekivanja, a to je uslovljeno time što su radnici svesni i upućeni koliko su ti poslovi plaćeni u inostranstvu.

– Država po tom pitanju radi jednu stvar koja je ujedno i dobra i loša. Dobra je stvar da se obezbeđuju sporazumi sa zemljama EU da primaju naše radnike pod olakšanim okolnostima, kao što je to slučaj sa nedavno potpisanim sporazumom sa Slovenijom koji će važiti od maja meseca sledeće godine, kao i najavljene olakšice za zapošljavanje u Nemačkoj od januara sledeće godine. Time daju opciju da naši radnici dobiju veće plate i ne rade na crno, ali ujedno čine našoj zemlji “medveđu uslugu”, jer deficitarna zanimanja će postati to još više – navodi Turinski i dodaje da će tada jedina preostala opcija našoj zemlji biti uvoz radne snage iz siromašnijih zemalja.

On navodi da ljudi nisu spremni na promene i prekvalifikacije, te da firme neretko nude prekvalifikacije, ali da je ljudima to često, kako kažu, “ispod časti” da se bave tim zanimanjima, pa je vremenom došlo do toga da se izjednači potražnja za niskokvalifikovanom radnom snagom i IT industrijom kod nas, budući da nam konstantno nedostaje oko 20.000 programera.

Međutim, svaka priča ima dve strane, kako svedoči Igor Avramović sa sajta Klik do posla.

– Nekada i sami poslodavci nisu baš realni u očekivanjima. Za dobrog radnika plata je najvažniji uslov, a pitanje je i šta za tu platu mora da radi – da li je to smenski rad, rad u teškim uslovima, noćni rad… Država pravi grešku što ne planira bolje obrazovni sistem prema zahtevima tržišta rada. Taj problem je moguće rešiti na način kako to rade i planiraju razvijenije države, ali ne može da se reši preko noći – ocenjuje Avramović.

Odbijaju obuke, ne javljaju se na konkurse

Od 20.633 brisanih, čak 17.421 je skinut s evidencije zbog toga što se neopravdano nije javio ili odazvao na poziv organizacije za zapošljavanje koja je želela da ili ponudi posao ili produži status. Prošlog meseca NSZ je zabeležio 49 lica koja se nisu javila poslodavcu kojem ih je služba uputila i samim tim nisu ni dobili posao, iako su mogli. Uz to, 142 nezaposlena su prošlog meseca odbila dodatno obrazovanje i obuku, 42 je odbilo da prihvati ponuđeno učešće u programu aktivnih mera zapošljavanja.

 

Izvor: Blic