Božo Kijac: Ubiti čovjeka nije zloupotreba Demokratije, nego krivično djelo, krasti, lagati takođe

U ovo predizborno vrijeme, svakoj budali puna usta demokratije. Citira se Sokrat i gdje treba i ne treba. Svi obećavaju blagostanje i demokratiju, pod uslovom da oni dođu na vlast. I njihovi protivnici se pozivaju na demokratiju. Oni treći, malko realniji, plaše nas i jednih i drugih i forsiraju jednu novu krilaticu: „zloupotreba demokratije". Hoće da kažu da i vlast i opozicija – istovremeno - zloupotrebljavaju demokratiju. Nešto kontam: Kako se demokratija može zloupotrebiti?

Ubiti čovjeka nije zloupotreba demokratije, već krivično djelo. Krasti, takođe, nije zloupotreba demokratije. Lagati, takođe. Raditi protiv naroda i države, špijunirati, ni to nije zloupotreba demokratije, već zločin sa poznatim zakonskim konsekvencama.

Šta bi, onda, mogla biti zloupotreba demokratije?

Pišati uz vjetar, lajati na zvijezde, srati k'o grlica, ići po kiši bez kišobrana, biti vegetarijanac, cicija, biti nepismen, gladan, ćudljiv, nervozan, namćorast...? To su neka osnovna ljudska prava, i ne mogu se nazvati zloupotrebom demokratije.

Stajati na jednoj nozi, govoriti gluposti, biti bez talenta, pisati loše knjige, knaditi loše pesme - sve su to mogućnosti jednog slobodnog čovjeka. Ali, ni to nije zloupotreba demokratije. Pitam se, onako usput, kakva bi to trebala da bude demokratija koju niko ne bi mogao da zloupotrijebi? Iskustvo me poučava: Prave demokratije se ne mogu zloupotrebljavati. Zloupotrijebiti se mogu samo lažne, tuđe, poklonjene i nametnute nazovidemokratije.

Demokratija o koju se moguće ogriješiti - nije demokratija.

Primijetio sam da neki demokratiju podrazumijevaju kao komandu „na mestu: voljno!“, između dvije druge komande.

U toj pauzi može se pušiti, prditi, misliti na nešto drugo, mogu se pisati pjesme, mlatiti prazna slama, pijančiti, budalesati...

Da li je mnogo pušenja, mnogo prđenja, mnogo mišljenja, mnogo pjesama mnogo slame, mnogo pića i mnogo budalaštine? Da li je to zloupotreba demokratije?

Istini za volju, ima ljudi kojima nije potrebna demokratija. Oni demokratiju smatraju luksuzom, privilegijom, pokondirenošću, pomodarstvom, pravom svake gnjide da misli, želi i voli. Po njima, demokratija ne vodi onoj, velikoj demokratiji u budućnosti. Jer,još svi nemaju prava na demokratiju. Takva demokratija je anarhija. Dakle, demokratija nije za svakog.

Oni smatraju da demokratiju treba dodjeljivati za praznike, svece, jubileje i naročite zasluge.

Demokratiju treba štediti da se ne bi potrošila.

Demokratija je mjesto u knjigama, programima, izlozima i muzejima.

Svaka upotreba takve demokratije je zloupotreba.

Demokratiju ne treba prljati rukama i vući po sokacima. Unositi u nekomforne stanove i nerazvijena područja. Ona je sveta riječ, mislena imenica - čovek nije dostojan demokratije.

Oni koji su je prizivali, uplašili su se kad je stigla. Oni je nisu tako zamišljali. Demokratija nije ispunila njihova očekivanja.

Narod je toliko bio željan slobode da je htio da je pojede. Gladan i žedan demokratije, narod je počeo da je koristi prema svom apetitu i ukusu. Počeo je da je slavi, voli, mrzi, da se s njom zabavlja i igra. Mazeći je, dao joj je najčudnovatija imena.

A tada je pala i teška reč o zloupotrebi demokratije.

Postoji demokratija i zakoni koji je štite. Svaki normalan čovjek dobro razlikuje slobodu od zločina. Zna se gdje prestaje sloboda, a gdje počinje zločin.

Osim zakona, demokratiji nisu potrebni nikakvi drugi čuvari. Zakoni omogućavaju, a ne propisuju slobodu i demokratiju.

Demokratija je bezazlena. Zdrava. Nevina. Ona ne služi ničemu drugom već demokratiji. Zato je nemoguće zloupotrijebiti demokratiju.

O zloupotrebi demokratije govore najčešće oni koji bi je najradije zloupotrijebili. Oni koji ne razumiju i ne priznaju druge poglede, ukuse, raspoloženja i interese - osim svojih. Zloupotrebu vlasti htjeli bi da zamijene zloupotrebom demokratije.

Ne može biti mnogo demokratije, slobode i pravde.

Neki još uvijek misle da mnogo slobode i demokratije vodi svijet u katastrofu. Zato tu katastrofu treba odlagati - tiranijom, nepravdom, zločinima, ratovima, bombama s obogaćenim uranom. I, sve to - za dobro čovječanstva.
Ako sloboda i pravda vode svijet u propast, onda svijet nema drugog izlaza. Pade mi na pamet Seneka: „Živite među ljudima kao da vas Bog posmatra, obraćajte se Bogu kao da vas ljudi slušaju! Onda ćete dobiti ono što ste tražili...“ Zašto sve ovo pišem? Mladost sam proživio u socijalizmu, a starost u demokratiji. Kamo sreće da je bilo obrnuto(!)

Piše: Božo Kijac

Izvor: Facebook/Infomedia Balkan