Borislav Radovanović: Umjesto Dodika pitam - Bakire, a đe ti je Ustav?

Borislav Radovanović: Umjesto Dodika pitam - Bakire, a đe ti je Ustav?

Apelacije Bakira Izetbegovića pred Ustavnim sudom BiH za Republiku Srpsku nikada nisu bile razlog za zabrinutost. Problem je kad Milorad Dodik "brani" Srpsku od takvih apelacija i odluka suda. Opet, njemu i odgovara odluka kojom se nalaže izmjena naziva Republika Srpska obzirom da poslije toga može izglasati nazive tipa: Dodikstan, Kraljevina Velikog Baje, Carstvo Mile Silnog, "Dodik import-eksport" AD ili čak "AGAPE". Možda je upravo to bio cilj sastanka delagacija SNSD i SDA?

Vjerovali ili ne, ali za Bosnu i Hercegovinu, za sve njene građane, nema većeg zla od tužbi Bakira Izetbegovića i advokatisanja Milorada Dodika. Svaka ranija slična situacija rezultirala je novom i još većom konfuzijom u ovoj ionako ludoj državi. Sve ukazuje da su SNSD i SDA dogovorile načiniti je još luđom.

Mnogo sam pisao o ranijim odlukama Ustavnog suda BiH: o konstitutivnosti naroda na način koji je produkovao rat u SFRJ, o gospodinu Finciju po prezimenu Sejdić, o tome da "hercegovačka ijekavica" čini osnovu naših službenih jezika, a Hercegovaca niđe u nazivu... I uvijek sam to činio na pravno smarajući način tako da ljudima nije bilo interesantno čitati. I jeste besmisleno gluposti tumačiti pravom.

Zato aktuelnu najavu SDA (čitaj: sina Bakira) o traženju da Ustavni sud BiH razmatra naziv Republika Srpska moram tumačiti na bitno drugačiji način. Konkretno: pozicioniraću pitanja kakva bih ja postavljao da zastupam Republiku Srpsku u tom postupku.

Prvo bih od vijeća sudija zatražio da mi predoče službeni glasnik u kom je Ustav BiH objavljen. Ukoliko bi mi predočili elektronsku verziju "prevoda ustava na bosanski jezik" objavljenu od strane OHR uslijedilo bi pitanje: "Uvažene sudije da li ste vi uopšte normalni?". Nije problem to što je BiH  u ovom formatu počela bitisati 1995., nego što 23 godine nakon rata nismo ratifikovali ni mirovni sporazum, a kamoli njegove anekse. Tako ni Aneks 4 - Ustav BiH. 

Obzirom da nije ratifikovan Okvirni mirovni sporazum za BiH (Dejtonsko-Pariški) nikada formalnopravno nije ni stupio na snagu. Pravno gledano Bosna i Hercegovina nije u ratu samo zato što rat nikada nije formalno oglašen od zaraćenih strana, a nikako zbog postignutog mirovnog sporazuma koji još uvijek čeka ratifikaciju da bi pravno egzistirao.

Tako se dogodilo da mi decenijama sprovodimo anekse mirovnog ugovora, ali uz ograničenje da nismo mogućni to pravno validno činiti jer ni originalnog primjerka mirovnog sporazuma nemamo. Nije mi poznato kako je završilo vještačenje onoga pronađenog "srpskog primjerka".

Alija Izetbegović je nesporno dobio primjerak ugovora koji je potpisao, no nikada nismo doznali da li je izgubljen, skriven, otuđen... Stvarno, kako se niko u ovoj zemlji, pa ni "vječni čuvar" Milorad Dodik, nije dosjetio prijaviti otuđivanje mirovnog sporazuma? Izgleda da ću i tu prijavu morati ja podnijeti. Sa te pozicije moram javno postaviti jedno pitanje: "Sine Bakire, a đe ti je Ustav?". 

Ako je Alija Izetbegović ikom na ovom bijelom dunjaluku povjerio gdje se nalazi original mirovnog sporazuma, pa time i njegovog aneksa 4 - ustava, onda je to sin Bakir koji stalno nešto tužava. Da mu je ovo pitanje postavljeno prilikom ranijih apelacija možda bi Izetbegović Junior batalio politikantska poigravanja sa ustavnim sudom?!

Znači, da ja zastupam Srpsku u postupcima pred Ustavnim sudom BiH nikada se ne bi pomakli od prethodnih pitanja i pretpretresnih ročišta. Jesam li u tome vješt najbolje pokazuje ko zna koliko desetina postupaka protiv mene koje su pokretali Dodikovi "stručnjaci" u zadnjih 11 godina, a niti jedan nisu pravosnažno dobili. No, vratimo se na predmetnu temu.

Nema ovde pretjeranih mudrolija. Da bi bilokoji ustavni sud u svijetu odlučio je li nešto u skladu sa ustavom ili nije prvo mora imati ustav objavljen u pravno validnoj formi. Primjera radi, skinuo sam e-izdanje Službenih novina Federacije BiH broj 01/94 pa mogu nesporno utvrditi kako je uspostavljen taj entitet. Tako znam i da je Milorad Dodik 30. marta 1994. izglasao ustav i druge konstituirajuće odluke Federacije BiH.

Sa druge strane upravo me iritira kad isti taj Dodik objašnjava značaj 9. januara, a nikako da nam neko pokaže bar zapisnik sa te sjednice. On tvrdi da je bio prisutan na istoj, ali nema službenog glasnika koji bi to potkrijepio (kao u slučaju Federacije). Sviđalo se to nekom ili ne, ali i Republika Srpska morala bi se ozbiljno potruditi da dokaže legitimitet stranke u postupku pred Sudom BiH i to iz istih razloga kojima može osporavati pravo suda da postupa po tužbi. Jedina "prednost" Srpske je u tome što se prvo raspravlja o legitimitetu suda, pa tek potom procesnih stranaka.

Elem, vrijeme je da ovu problematiku rezimiramo. Sud BiH jeste formalno nadležan za tumačenje državnog ustava i usaglašenosti entitetskih ustava sa istim. Samo da bi tu nadležnost vršio u minimumu mora raspolagati ustavom donesenim u pravno validnoj formi, šta uključuje i objavljivanje u službenom glasniku. Da bi se sud pozivao na Aneks 4 mirovnog sporazuma morao bi bar da posjeduje validan primjerak sporazuma. Elem, ničeg od toga nema! Da ja zastupam Srpsku nema šanse da se sudovali bez ispunjenja tih elemantarnih pretpostavki.

Ukoliko bi Ustavni sud BiH nekako i zaobišao pitanje materijalnog postojanja ustava koji tumačimo slijedi logično pitanje: "Ko je konstituens BiH kao države?". Po e-izdanjima nečaga šta nazivamo ustavom ovu zemlju čine dva entiteta  (nazivi poznati). Pritom, u startu je pisalo Entiteti (velikim početnim slovom), dok Dodik nije počeo advokatisati u ime Srpske, pa je ta krucijalna stvar negdje "izgubljena". 

Republika Srpska i po mirovnom sporazumu i po ustavu ravnopravno sa Federacijom BiH tvori (konstituiše, čini, sastavlja) Bosnu i Hercegovinu u današnjem ustavno-političkom formatu. Koji to sud može nametati volju tvorcu države? Možda je sudska vlast nekim aktom pozicionirana iznad zakonodavne? Zakonodavac može kontrolisati sudsku vlast, a obratno nikako, pri čemu je Srpska ravnopravan zakonodavac sa Federacijom. 

Za bukvalno svaku odluku Ustavnog suda BiH Narodna skupština RS može donijeti odluku da neće biti sprovedena u tom entitetu. Jeste propisano da je nesprovođenje odluka ustavnog suda krivično djelo, ali u istoriji čovječanstva nije poznato da je neko nekad procesuirao parlament. Niti je to moguće po Krivičnom zakonu BiH. Još samo da "advokat" Dodik to nauči!

Pri kraju ovog teksta moram otvoriti jednu pravnu zavrzlamu kakvu bih ja svakako potegao da zastupam Srpsku. Pošto Ustavni sud BiH nema niti validnog ustava, niti mirovnog sporazuma, odnosno elementarnih pretpostavki sudovanja, ja bih potegao institut "povraćaj u pređašnje stanje" u vezi onih odluka suda na koje se tužitelj (SDA, najvjerovatnije Džaferović) referira u tužbi. To se posebno odnosi na odluku o konstitutivnosti naroda. 

Mirovni sporazum i njegov aneks-ustav kao ugovorne strane/činioce poznaju samo državu i Entitete, ali na način da se država "sastoji" od dva Entiteta. Znamo i kako je početno bilo uređeno pitanje koji narodi su konstitutivni u kom Entitetu. Sad, pošto je Ustavni sud prethodne izmjene entitetskih ustava produkovao bez opšteg pravnog akta koji uređuje  materijalno i formalno pravo po kom je postupao, to je osnov za traženje povraćaja u pređašnje stanje. Posebno kad se sjetimo pod kojim okolnostima su promjene produkovane. Zar smo zaboravili da je međunarodnim i nacionalnim pravom zabranjeno zloupotrebljavanje sile, iznuđivanje "priznanja" i slične stvari? 

No, tu se moramo ponovo referirati na srpsku "političku elitu". Je li, kako kontinuirano tvrde, neko iznuđivao ili silom produkovao ranije implementacije odluka Ustavnog suda BiH? Odlično, eto prilike da se po ovoj novoj najavljenoj tužbi traži povraćaj u pređašnje stanje povodom svih odluka ne koje se sad tužitelj/apelant poziva. Ili, pak, to nije bilo iznuđivanje, nego stvar političkih dilova? Evo prilike da vidimo laže li "advokat" Dodik ili ne. 

Sa druge strane Dodik ima parlamentarnu većinu dovoljnu za donošenje odluke da ranije odluke Ustavnog suda BiH neće biti primjenjavane u Srpskoj i pravno gledano Narodnu skupštini apsolutno niko ne može zbog takve volje sankcionisati.

Samo, maleni su izgledi da će Dodik išta od toga učiniti. Znamo po dosadašnjoj praksi. U stvari Milorad Dodik mjesecima najavljuje izmjene entitetskog ustava, ali nije obrazložio o čemu je riječ. Možda je od Bakira "naručio" odluku Ustavnog suda BiH da Srpskoj napokon nadije ime kakvo bi njemu bilo milo - Republika Dodikova. I Srpska je u stvari prisvojni pridjev, pa može biti i Dodikova Republika (šta i jeste). Ili će promijeniti društveno uređenje pa postanemo kneževina, kraljevina, carstvo... 

Za kraj moram još samo istaći kako prednje opservacije iznosim u funkciji ukazivanja na sveopšti besmisao države u kojoj živimo. Odnosno, da kao građani/državljani moramo jednom sami započeti uređivanje sopstvene države, jed država je čovjekova potreba. Zato sam i projekat "MIrovni sporazum građana BiH" osmislio samo kako bi bar nekad došli do stvarnog sporazuma na kom ćemo graditi državu, do ustava koji će biti na dobrobit građana i društtva, do suvereniteta... Znate, sve države suverenitet crpe od svojih građana, a jedino Bosna i Hercegovina iz mirovnog sporazuma i oktroisanog ustava - kojih čak i nema u fizičkom smislu! 


Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/