Uz pomoć ateiste Đukanovića i raspopa Miraša, Vatikan potkopava SPC i dijeli braću u Crnoj Gori
"Sve javne aktivnosti Đukanovića odvijaju se uz podršku zapadnih mentora Crne Gore i u skladu sa njihovim ciljevima. Tako je bilo prilikom referenduma, pristupanja NATO paktu, podršci nezavisnosti “Republike Kosovo”, kao i svim drugim pitanjima"
Podgorica raskida duhovne veze sa Srbijom, puput Kijeva kada je riječ o odnosima sa Rusijom. Iza oba procesa nesumnjivo stoje isti centri moći.
Na nedavnom izbornom Kongresu svoje stranke u Nikšiću, trodecenijski lider Crne Gore, Milo Đukanović, najavio je da će učiniti sve što je u njegovoj moći da Crnogorci dobiju autokefalnu crkvu, koju priznaje Vaseljenska patrijaršija u Carigradu. Takođe, Đukanović se ljutito obrušio na Srpsku pravoslavnu crkvu koji je, po njegovom mišljenju, angažovana u stvaranju Velike Srbije, a crnogorsku državnost smatra – greškom.
Sve javne aktivnosti Đukanovića odvijaju se uz podršku zapadnih mentora Crne Gore i u skladu sa njihovim ciljevima. Tako je bilo prilikom referenduma, pristupanja NATO paktu, podršci nezavisnosti “Republike Kosovo”, kao i svim drugim pitanjima.
Samo nekoliko dana prije Đukanovićevog govora u Nikšiću, crnogorski parlament usvojio je tzv. Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Žestoki sporovi oko ovog zakona traju od 2015. godine, koplja se lome oko predloga da država nacionalizuje crkvenu imovinu. Danas je većina postojećih pravoslavnih crkava i manastira u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koju predstavljaju Mitropolija crnogorsko-primorska i Budimljansko-nikšićka eparhija.
Ipak, ništa ne sprječava nacionaliste i raskolnike – „vjernike“ nepriznate CPC, na čijem je čelu Miraš Dedeić, da tvrde da crkvena imovina u Crnoj Gori pripada baš njima. Dedeić je nedavno izjavio da je Srpska crkva – država u državi, i pozvao crnogorske zvaničnike i premijera Duška Markovića, da održe riječ i poruše „nezakonito sagrađene vjerske objekte srpske crkve u Crnoj Gori”.
Dedeić, koji je inače otjeran iz Moskve i Rima, a anatemisan u Carigradu, strasno zahtijeva rušenje crkve Svete Trojice na Rumiji i krstionice „Suza Njegoševa“, podignute na mjestu srednjovjekovnog svetilišta.
Govoreći u Nikšiću, Đukanović je izjavio: „Sada Srpska pravoslavna crkva pokušava na svaki način da omete evropske aspiracije modernog crnogorskog društva, želeći da zadrži monopol u Crnoj Gori, i nastavlja da koristi ono što joj ne pripada.“
Međutim, stvar nije u Crkvi – oni koji pokreću probleme Crkvi ne pripadaju. Slučaj je čisto političkog karaktera. Mitropolit crnogorski-primorski Amfilohij kaže: „Bio sam zapanjen što sam sve to čuo od predsjednika Crne Gore… koji se javno predstavlja kao ateista. Prvi put u istoriji, ateista stvara crkvu.“
Budući da je Crna Gora prije dvije godine zvanično primljena (ili bolje rečeno – uvučena) u NATO, crnogorski režim je sluga Zapada. Pod njihovim snažnim uticajem dolazi do fragmentacije (tj. – uništenja) jednog, istog naroda. Suštinu predstave, koja se odigrava u Crnoj Gori, otkriva sveštenik Srpske pravoslavne crkve, protojerej Momčilo Krivokapić, jedan od najpoznatijih i najomiljenijih sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske, propovjednik, učitelj, psiholog: „Ranije je svaki Crnogorac znao da je Srbin. Danas, nažalost, to nije tako. Montenegrizacija je vatikanski projekat“.
Ukrajinska istorija se ponavlja. Nakon što su u političkom smislu otrgnuli Crnu Goru od Srbije, pokušavaju to isto i na planu duhovnosti – kao što su uradili sa Ukrajinom. Organizatori ove „specijalne operacije“ apsolutno ne brine činjenica da je Dedeić anatemisan i ekskomuniciran iz Crkve zbog ozbiljnih prestupa, prvenstveno zbog izdaje pravoslavlja i djela jeretičkih, raskolničkih.
Ostaje samo da zapadni mentori 80-godišnjem Dedeiću, baš kao što su to uradili ukrajinskom Filaretu, nađu „zamjenika“ – njegovog mladog „Epifanija“.
Piše: Aleksej Toporov
Izvor: fondsk.ru
